Rektor Sveučilišta Hercegovina, prof. dr. Milenko Kundačina, dodijelio je počasni doktorat Antonu Kikašu na svečanoj ceremoniji održanoj jučer poslijepodne u svečanoj dvorani Sveučilišta Hercegovina u Bijakovićima, piše Večernji list BiH.
Brojni uglednici
Svečanosti su nazočili brojni gosti, među kojima rodbina i prijatelji te žitelji Bijakovića i međugorske župe. Senat Sveučilišta Hercegovina na svojoj 19. sjednici donio je odluku o dodjeli počasnog doktorata biznismenu i humanistu Antonu Kikašu iz Mississauge u Kanadi.
Počasni doktorat, prvi koji ova ustanova dodjeljuje, dodijeljen je upravo Kikašu za izuzetne rezultate u promicanju hrvatske nacionalne svijesti, posebice hrvatskoga jezika i kulture, te promicanju znanosti i struke u području geodezije, građevine i arhitekture. Zahvaljujući na ovom prestižnom priznanju Sveučilištu Hercegovina, Anton Kikaš je kazao: “Dobio sam dosta priznanja. Ova počasna akademska titula moj je najdraži poklon koji ću s ponosom izložiti u svom domu. Ovo priznanje stavio bih ispred dijamantne medalje kraljice Elizabete II. S ponosom ću širiti ime i ugled ovog sveučilišta, ne samo među Hrvatima diljem svijeta već i među Kanađanima”. Nazočne je prije toga o Sveučilištu Hercegovina upoznao rektor, prof. dr. Milenko Kundačina. O prijedlogu odluke za dodjelu počasnog doktorata Antonu Kikašu govorila je dekanica, prof. dr. Antonija Krtalić. Ona je, između ostalog, kazala: - Anton Kikaš vuče podrijetlo iz Bijakovića, župa Međugorje. Djetinjstvo je proveo u bosanskom gradiću Kaknju. S trinaest godina odlazi u Sarajevo gdje upisuje Geodetsku tehničku školu koju završava sa sedamnaest godina kao najmlađi geometar u bivšoj državi. Kao geometar radio je u cijeloj BiH, a izvodio je geodetske radove i u Hrvatskoj.
Nakon srednje škole i nekoliko godina provedenih u praksi, odlazi u Zagreb, gdje 1962. godine upisuje Geodetski fakultet, koji uspješno završava 1967. Odmah nakon završetka studija, kao vanjski suradnik INA-e, sudjelovao je u trasiranju većeg dijela budućega naftovoda od Bakra do Siska. Tražeći slobodu govora, rada, kreiranja i ostvarenja svog životnog sna – otvaranja vlastitoga projektnog ureda, samo godinu dana kasnije, 1968., odlazi u Toronto u Kanadu. Po dolasku polaže ispite iz urbanizma, građevine i geodezije te dobiva dozvole za obavljanje ovih djelatnosti. Nakon toga osniva tvrtku za projektiranje novih naselja, koja se bavi urbanizmom, građenjem i geodezijom, a radi i kao menadžer razvoja novih naselja. Prije nekoliko godina osniva i kompaniju Cromark Media i postaje direktor i producent hrvatskoga TV programa Croatica TV u Torontu, koji uređuje svaki tjedan. Od samoga dolaska u Toronto Kikaš se aktivno uključio u hrvatsku zajednicu i radio na promicanju istine o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, njihovoj povijesti, kulturi i sportu. Godine 1987. i 1989. prikupio je milijun dolara, što je bio preduvjet za otvaranje Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u blizini Toronta, koja uspješno djeluje već više od dvadeset i sedam godina. Produkcijski je potpomagao realizaciju tridesetak filmova Jakova Sedlara, između ostalih “Hrvatska sakralna umjetnost”, “Gospa”, “Kardinal Stepinac - mučenik” i film “Enigma Mimara” – o životu i radu velikog kolekcionara umjetnina Ante Topića Mimare, kojemu je bio i producent.
Priznanja i nagrade
Najavljen je još jedan dokumentarac, “100 godina hrvatskoga sporta”, kojemu je Anton Kikaš također koproducent. Uz novčanu pomoć hrvatske zajednice Toronta, stavljajući život na kocku, zrakoplovom iz Južnoafričke Republike dopremio je zrakoplovom oružje u zagrebačku zračnu luku, koje je bivša jugoarmija prisilno zaplijenila.
Njega su pod torturom odveli u vojni zatvor u Beograd, gdje je tri mjeseca odležao u samici, da bi nakon toga bio razmijenjen za jednoga od uhićenih generala jugoarmije. Anton Kikaš je i književnik, pjesnik, a neke od njegovih pjesama motivirane su tim zbivanjima. Pjesme je počeo pisati tek 1988. godine, a bile su izvedene na Hrvatskom glazbenom festivalu u Torontu, na Splitskom festivalu te na festivalima u Požegi, Cavtatu i Neumu. Za svoj doprinos Kanadi Kikaš je 2012. godine dobio prestižno odličje “Dijamantna jubilarna medalja britanske kraljice Elizabete II”., u povodu šezdesete obljetnice njezina stupanja na prijestolje. Godine 1992. u povodu 125. obljetnice Konfederacije Kanade dobio je priznanje i medalju od zastupnika britanske kraljice, guvernera Kanade za svoj veliki doprinos prosperitetu Kanade, a Vijeće Etničkoga tiska Kanade proglasilo ga je osobom godine 1992.
Na koncu, Anton Kikaš ponosni je otac sinova Roberta i Marka koji, iako rođeni u Kanadi, s jednakim žarom vole i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te odani suprug svojoj Mariji. Kao Kanađanin, od prvog je dana odlučan u želji da obogati kanadski kulturni, sportski i poslovni spektar. Anton Kikaš je ponajprije veliki domoljub, mecena i donator, neumorni borac za ljudska prava i slobodu, agilni promicatelj hrvatske kulture, hrvatskoga jezika i identiteta, projektant i graditelj, producent i biznismen, književnik i poeta te iznad svega čovjek s visokim moralnim i karakternim obilježjima, erudit i poliglot.
Povjerenstvo u sastavu: prof. emeritus dr. Milenko Brkić, prof. emeritus dr. Marinko Pejić i prof. dr. Vlado Pandžić, uz osjećanje časti i zadovoljstva, predložilo je Senatu Sveučilišta Hercegovina da Antonu Kikašu dodijeli prvi počasni doktorat ove ustanove. Svečanosti je nazočio i Jakov Sedlar, a svojim nastupom ovaj događaj je obogatila klapa Trebižat pjevanjem domoljubnih pjesama. •
