Jučer se navršilo osam godina otkako nas je u 70. godini života napustio legendarni pustolov, novinar, voditelj i predsjednik "Republike Pešćenica" Željko Malnar.
Rođen je 12. travnja 1944. u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je medicinu i eksperimentalnu zoologiju. S dvadeset godina organizirao je svoju prvu ekspediciju u prašumu Perućicu. Potom odlazi u New Delhi. Zajedno sa studentima iz 18 zemalja Trećeg svijeta studira novinarstvo za nerazvijene zemlje na Indian Institue of Mass Communication. Nakon diplome u Indiji je ostao slijedećih deset godina.
Tijekom tog razdoblja obilazi brojne zemlje po Aziji odakle šalje članke i reportaže te dokumentarne filmove koje objavljuje na tadašnjoj Televiziji Zagreb.
Od 1972. do 1976. studira indijsku filozofiju i radi za strane producente te za vladu države Rajastan. 1977. za Televiziju Zagreb vodio je ekspediciju „Put na istok“. Od 1982. do 1986. za američku kompaniju „Tropic Ventures“ vodi ekspediciju „Around the tropic world“. O tome je napravio dokumentarnu seriju pod naslovom „Journey to other worlds“. Sudjelovao je i u speleološkim poduhvatima. 1986. dobio je ključeve grada od Fort Wortha Dallas u američkoj državi Texas kao nagradu zbog zbližavanja kultura i naroda.
Iste godine s Bornom Bebekom objavio je knjigu „U potrazi za staklenim gradom“ koja je doživjela četiri izdanja.
- Malnar i ja imali smo isti karakter, isto smo razmišljali. Bili smo neka vrsta hrvatskog Corta Maltesea i njegova prijatelja Rasputina te smo putovali Turskom, Iranom, Indonezijom, Indijom, Afganistanom, Tibetom… U potrazi za mističnim tajnama, paralelnim svjetovima ali i za samim sobom. Spuštali smo se u špilje Kapadokije, silazili u podzemni svijet mrtvih s ljudožderima na Solomonskim otocima, otkrivali tajne posljednjih pripadnika naroda Kailaša i ušli u Stakleni grad s budističkim svećenicima na Tibetu. Putovanja su bila opasna jer trebalo je preživjeti susrete s divljim indijanskim plemenima, krijumčarima opijuma ili ponosnim pripadnicima nikad pokorenih Patana u bespućima Pakistana. Trebalo je prejedriti Azijski ocean i popeti se na Himalaju. Nismo mi bili samo u potrazi za znanjem, bila nam je draga i avantura – priznao je Bebek prije nekoliko godina u razgovoru za Večernji list i kroz smiješak nam ispričao kakvi su bili fakini i zločesti dečki da su čak provaljivali u Sulejmanov harem, a sina Indire Gandhi žicali hranu. Nosilac je titule Seiuli, Poglavice koji govori, polinezijske države Zapadna Samoa. Napravio je oko 70 dokumentarnih filmova.
Prošao je pustinju smrti u Afganistanju, džungle Šri Lanke i prašume Amazone.
Od 1992. do 2010. vodio je emisiju „Noćna mora". Malnar je sebe proglasio predsjednikom izmišljene Republike Peščenice i to koristio kao satiričku platformu za ismijavanje tadašnje političke scene.
S vremenom je emisija zbog svoje originalnosti i rušenja tabua dobila kultni status i veliku gledanost. Godine 2004. ga je Odbor za priznanja zagrebačke Gradske skupštine nominirao za dodjelu Plakete grada Zagreba „za njezinu autentičnost, hrabro stuprostanje umjetnom virtualnom svijetu, lažnim veličinama i društvenoj hipokriziji“. Bio je i „predsjednik Republike Peščenica“. Redovito je pisao kolumne za jedan politički tjednik.
Živio je sa suprugom Emirom u kući od 130 četvornih metara na Peščenici u Zagrebu s velikim dvorištem. Imali su šest pasa. „Život s njim bio je pustolovina“, rekla je njegova supruga.
S bolešću pluća borio se zadnjih šest godina. Umro je 9. srpnja 2013. Pokopan je na zagrebačkom Krematoriju.
Udruga Roma i dio Malnarove ekipe: Jaran, Cezar i Remzo u ponedjeljak će se okupiti u Bracinom kafiću povodom održavanja 'Sjećanja na Željka Malnara'. Nastupit će i zagrebački glazbenik Saša Hindić.
