Gotovo da nema osobe koja u djetinjstvu nije imala omiljenu igračku, a upravo ta igračka otkriva našu osobnost još u ranoj fazi.
Bilo da je riječ u autićima, lutkama, setovima za uljepšavanje ili slaganju kockica, psihologinja Ree Langham iz centra "Impulse Therapy" navodi kako su igračke sjajan način za zaokupiti i usrećiti djecu, ali da su one i fantastičan alat za učenje koji omogućuje svim dobima istraživati, izražavati se i razvijati te iznimno važne vještine.
- Način na koji dijete koristi igračku može otkriti važne uvide u njegovu osobnost, sposobnosti i sklonosti. Međutim, važno je napomenuti da preferencije igračaka ne mogu predvidjeti djetetove buduće osobine ili sposobnosti, ali se od rane dobi obrasci ipak pojavljuju - navodi psihologinja Langham.
Kockice
Djeca koja vole slaganje kockica obično vole izazove i imaju pojačanu želju za rješavanje problema, građenje i prostorno razmišljanje. Vjerojatno uživaju u strukturiranim aktivnostima, s početkom i krajem, te pogrešnim i ispravnim načinom obavljanja stvari, a također mogu biti orijentirana na detalje i strpljiva jer imaju sposobnost slijediti upute ili čak primijeniti svoje dizajne.
Lutke
Ona djeca koja se odluče igrati s lutkama obično imaju smisao za pričanje priča i igranje uloga te odličnu maštu.
Takva djeca su češće promatrači koji prate interakcije unutar obitelji kako bi poslije oponašala te društvene uloge. Studije pokazuju da igra s lutkama zapravo može poboljšati društvene vještine i emocionalni razvoj.
Autići
Djeca koja vole igru s autićima obično pokazuju kombinaciju analitičkog razmišljanja i ljubavi prema pokretu.
Njihova sposobnost usredotočiti se i pronaći strategije ogleda se u tome kako pedantno izrađuju stazu i izvode utrke.
Te igračke poboljšavaju njihovu koordinaciju i donose razumijevanje odnosa uzroka i posljedice, fizike i osnovne mehanike.
Igre iz animiranih serija
Psihologinja Langham navodi da djeca koja uživaju, primjerice, u Pokemonima uglavnom vole skupljati stvari, kao i raditi kategorizaciju predmeta. Igre poput hvatanje Pokemona upućuju na dijete koje uživa u kritičkom razmišljanju. Kada se dijete voli igrati Pokemona, to pokazuje da ima pustolovnu i znatiželjnu prirodu.
Pištolji na vodu
Pištolje na vodu obično biraju djeca koja su energična, imaju natjecateljski duh te uživaju u fizičkim aktivnostima na otvorenom.
Njihova ljubav prema akciji upućuje na snažnu motoriku i koordinaciju. Ovakva igra potiče strateško razmišljanje, dok djeca uče navigirati, ciljati i sudjelovati u razigranoj borbi.
Elegantna odjeća
Na kraju postoje i ona djeca koja, umjesto igračaka, biraju odijevanje različite elegantne odjeće. Takva djeca su najčešće jako maštovita i vole se izražavati. Uživaju u istraživanju različitih identiteta, što je znak njihove kreativnosti i prilagodljive osobnosti.
Uz prethodno spomenute igračke i igre, postoji još niz igara koje su današnje generacije djece ili u potpunosti zapostavile ili su neke od njih u potpunosti izumrle iz plejade onoga čime se najmlađi vole zabaviti.
Igra skrivača
Jedna od igara koje su do prije dvadesetak godina bile neizbježne u zabavi najmlađih jest igra skrivača. Obično se igrala u većoj skupini djece od pet do dvadeset igrača.
Jedan bi pokrio oči rukama ispred nekog stabla ili zida, dok su se drugi pokušavali sakriti i ostati neprimijećeni.
Ovaj koji je žmurio, nakon što bi odbrojio svima poznatu brojalicu 5, 10, 15, 25...100, potom bi krenuo u potragu za skrivenim suigračima.
Ako bi primijetio nekoga od njih, trebao je dotrčati do polaznog zida ili stupa i prijaviti ga. Prvi pronađeni obično bi žmurio u idućem krugu.
Školica
Igra školice je stara dječja igra popularna u cijelom svijetu. Igra se na tlu i ubraja se u skupinu igara sa skakanjem. Igra je pogodna za razvoj motoričkih vještina te se koristi u vrtićima i školama u nastavi tjelesne kulture.
Ne zna se točno kad i gdje se igra pojavila. Spominje se u starim kineskim tekstovima iz 2357. pr. Kr. te u kasnijim egipatskim i grčkim tekstovima. Već u srednjem vijeku igra je bila rasprostranjena u čitavoj Europi, opisana u likovnim i literarnim djelima, kao, na primjer, u Rabelaisovu romanu "Gargantua i Pantagruel".
Igra školice može se igrati tako da je igra jedan igrač, ali se obično natječe u skupini. Igra je individualna, svaki igrač igra za sebe, a nastupaju jedan za drugim. Cilj igre je proći školicu po određenim pravilima. Pobjednik je igrač koji prvi prođe školicu.
Na tlu se nacrta školica. Polja školice najčešće su kvadrati, a broj i veličina polja mogu se prilagoditi dobi. Uobičajeno je svako polje označiti brojem.
Igra školice prolazi se skakanjem, odnosno skakutanjem. Skakuće se na jednoj nozi u jednostrukim i na dvije noge u dvostrukim poljima (svaka noga u svom polju).
Rekvizit za igru je neki manji predmet, kao što je plosnat kamenčić i slično (kod nas je to nerijetko bila prazna kutijica kreme za cipele). Treba biti plosnat kako bi se preciznije bacio i da se ne bi otkotrljao iz polja školice. Ako igrač prođe čitavu školicu bez pogreške, nastavlja na isti način, bacajući kamenčić na sljedeće polje sve dok ne završi igru. Pobjednik je igrač koji prvi prođe kroz školicu. Ako je više igrača uspješno prošlo, igra se nastavlja dok se ne odluči tko je pobjednik.
Trula kobila
Dječaci stanu u red jedan iza drugoga. Prvi u redu ode malo naprijed i nagne se tako da se podboči rukama na svoja koljena i okrene se od ostalih. Tu osobu zovemo "kobila". Zatim se ostali, jedan po jedan, zalijeću prema "kobili" i preskaču je (kao na tjelesnom kad se preskakuje konjić).
Ako uspije, preskoči i doskoči na noge, ide na kraj reda, a sljedeći iz reda na isti način preskače "kobilu".
Ako padne nakon doskoka, on postaje "kobila".
Graničar (između dvije vatre)
Graničar (eng. dodgeball, od dodge "izbjeći, izmaknuti se" + ball "lopta") je ime tradicionalne igre koja se uči na satovima tjelesne i zdravstvene kulture diljem svijeta, obično u osnovnoj školi, ali i u srednjim školama, na sveučilištima te kao profesionalni sport. Popularan je i neslužbeni graničar, koji često igraju djeca na igralištu ili u dvorani. Postoji mnogo varijacija igre, ali svaka uključuje izbjegavanje lopte kojom igrači jednog tima gađaju igrače drugog tima.
Igra počinje tako da graničar počinje igru prebacivanjem lopte preko protivničkog polja. Nakon uspješna dva početna prebacivanja, ekipa koja je u posjedu lopte može odmah gađati protivničke igrače. Nakon dva uspješna prebacivanja bilo koje ekipe igra počinje. Ako je prebacivanje bilo neuspješno, pravo prebacivanja dobiva protivnička ekipa. Neuspjelo dodavanje se smatra kada lopta dođe u posjed protivničke momčadi.
Kada je igrač pogođen, ekipa je osvojila bod. Ekipa dobiva bod kada pogodi protivničkog igrača, a potom lopta dodirne tlo. Ako netko od igrača bilo koje ekipe uhvati loptu - igrač nije pogođen (igrač je spašen).
Ako lopta u jednom letu pogodi više igrača i padne na tlo, ekipa osvaja onoliko bodova koliko je igrača bilo pogođeno i svi pogođeni igrači napuštaju polje za igru.
Ekipa koja prva osvoji 15 bodova pobjednik je prvog ili drugog seta. Ekipa koja osvoji dva seta pobjednik je utakmice. Ako obje ekipe osvoje po jedan set, igra se treći set na ispadanje. Ekipa koja pobjedi u trećem setu pobjednik je utakmice.
Klikeri (pikule)
Nekada je svaki kraj imao na desetke terena za igranje klikera. Nije bilo potrebno mnogo truda da se naprave. Samo čist prostor bez mnogo trave i tenisicom je trebalo izdubiti rupu, koja se svuda drugačije nazivala – roša, rodža, rofa, gilta… Postoji više načina igranja, kao i više vrsta pravila. Klikeri se mogu igrati samo igre radi, a mogu se igrati i radi osvajanja klikera protivničkog igrača.
Prema jednoj verziji pravila, klikeri se igraju u obilježeno prostoru u kojem se nalazi rupa. Ova rupa se u mnogim krajevima naziva roša. Da bi igrač pobijedio, treba svoj kliker ubaciti u rupu, a onda njime pogoditi kliker protivničkog igrača ili obrnuto. Najbolje je da se kliker iz prvog bacanja ubaci u rupu ili da se dobaci što bliže njoj. Nakon što je igrač završio sa svojim potezom, igraju ostali igrači. Igrač koji je ubacio kliker u rupu ima pravo gađati kliker protivničkog igrača. Ako ga pogodi, izbacuje ga iz igre i osvaja njegov kliker, ako je tako ranije dogovoreno, odnosno ako se igra u klikere.
