Dio krajnjeg sjevera Hercegovine, omeđen s jedne strane rijekom Neretvom, a s druge gorjem koje razdvaja ovu regiju od Bosne, dom je brojnim prirodnim atrakcijama, ali i mjesto bogate povijesti, pa tako i kršćanskih – katoličkih korijena, kao i utjecaja koji su Hrvati tijekom stoljeća mukotrpnog rada ostavljali, piše Večernji list BiH. Klis – Neretvica sa svojim župama Obri, Podhum/Žitače i Solakova Kula prostor je na kojemu danas živi svega 100-tinjak Hrvata od prijeratnih 6 tisuća, no ovih dana svjedočimo jednom događaju koji bi trebao potaknuti nadu u povratak i oporavak kraja koji raspolaže iznimnim prirodnim, a time i ekonomskim bogatstvima. Naime, u utorak, 31. listopada 2023. u župnoj crkvi sv. Ante na Žitačama pokraj Konjica bit će predstavljena knjiga autora Ivana Anđelića pod naslovom "Klis – Neretvica, župe Obri, Podhum/Žitače i Solakova Kula".
Mogućnosti povratka
Don Marin Marić, župnik u Obrima i župni upravitelj u Solakovoj Kuli, za Večernji list je ukazao na značaj navedenog djela, naglasivši kako je knjiga jedna vrsta monografije, ali smatra da je mnogo više od klasične župne monografije te govori o životu, običaju ljudi, potkrijepljena je fotografijama, a prvo je djelo iz hrvatskog govornog i intelektualnog područja i krila Katoličke crkve koje opisuje značaj toga kraja, gdje je prije rata živjelo blizu šest tisuća vjernika u trima navedenim župama. Smatra da je knjiga iznimno važna i bogata, ona budi nadu u povratak na ove prostore, budi emocije koje su ljudi možda, u ovo vrijeme ponude svega i svačega, zaboravili. Ona je, ističe, i poticaj onima koji se ponekad u svojim životnim okolnostima odriču, niječu tko su, što su i od čega potječu. Uvjeren je da će knjiga probuditi i izazvati mnogima suzu na oku, ali i mnogima dati povod da posjete svoju rodnu grudu. Na pitanje kako danas žive Hrvati u tom kraju, don Marin ističe kako zajedno u župama Obri, Solakovoj Kuli te u najstarijoj župi Podhum/Žitače danas živi malo više od 100 vjernika.
- A prije rata bilo je blizu šest tisuća vjernika. Ne možemo reći da je uzrok iseljavanja samo rat - kaže on te dodaje kako treba ukazati na proces nastanka jezera, ali i problematiku komunikacije; sve to pokrenulo je egzodus Hrvata. Sada u ovim župama živi većinom starija populacija, koja živi od mirovina i od potpore djece.
- Ima nešto starih, bolesnih i nemoćnih koji su prepušteni sami sebi, svećeniku ili ponekom dobronamjernom čovjeku - upozorio je. Don Marin se ipak osvrnuo na pitanje mogućnosti povratka i revitalizacije, naglasivši kako će monografija izazvati emocije, mnogima probuditi osjećaj pripadnosti tom kraju te je ukazao na činjenicu da je prostor navedenih župa iznimno bogat u svakom segmentu, od prirode do kulture. Ilustracije radi, ukazao je na tvrdnje stručnjaka koji kažu i kako je to područje najbogatije za proizvodnju meda.
- Poljoprivreda je grana koja je i prije rata bila razvijena, a i sada. Tu je turizam koji također daje mogućnosti - kazao je dodavši kako je uvjeren da će ovaj kraj postati plodno tlo za buduće generacije koji će tu tražiti zdrav način života. U konačnici, želja je knjige staviti naglasak i na potencijale razvoja, a u tom je kontekstu bitan razvoj suradnje. Don Marin je potvrdio i kako su pokrenuli značajne projekte koji idu u tom smjeru.
- Uvjeren sam da će oni kojima je stalo do naroda i domovine pomoći koliko budu znali, odnosno koliko budu mogli - poručio je don Marin.
Gospodarski potencijali
Promišljanja ovog mladog župnika koji neumorno radi na očuvanju kršćanskog duha i tradicije te jasno ukazuje i na potencijale gospodarskog razvoja idu u smjeru činjenice da je povijest učiteljica života, a i da na mladima svijet ostaje. Mladi nisu ni prošlost ni budućnost, oni su upravo sadašnjost.
- Ne smijemo ispustiti ovu priliku koja je pred nama. Ovo je naše vrijeme. Svatko od nas treba učiniti ono što može u svojem vremenu - poručio je don Marin. Pitanje dobrih međunacionalnih odnosa svakako je ključ svakog razvoja, a don Marin u tom kontekstu podsjeća kako su, nažalost, te odnose poljuljali pojedini slučajevi poput napada na povorke na grobljima, a doza straha došla je nakon ubojstva obitelji Anđelić, što je pak bila prekretnica u zaustavljanju povratka. U konačnici, njegova je ocjena kako su odnosi trenutačno solidni te da uvijek mogu biti bolji. A sve zajedno dovoljno govori o potrebi snažne pozornosti koju je nužno obratiti na ovaj kraj, njegovu povijesti i značaj u razvoju hrvatskog duhovnog bića u Bosni i Hercegovini, a time i udariti temelje nekog novog razvoja, za što itekako ima potencijala.
