Međunarodni praznik rada obilježava se u više od 80 zemalja svijeta, a na ovaj dan se ističe važnost sigurnog, dostojanstvenog i adekvatno plaćenog rada. I dok se u mnogim zemljama organiziraju mirni prosvjedi kako bi se ukazalo na prava radnika te tražili bolji uvjeti, u BiH to nije slučaj.
Iako bi netko na prvu mogao pomisliti da je stanje s radnim pravima i primanjima u našoj zemlji zadovoljavajuće te da zbog toga nema ni bunta, samo pogled na prosječnu plaću jasan je pokazatelj da to nije tako. Ipak neke se stvari, polako, ali sigurno mijenjaju.
Gotovo da ne postoji radnik u BiH, bez obzira na zanimanje, koji tijekom svoje karijere bar jednom nije čuo rečenicu "Ako nećeš ti, ima tko hoće". Tog stava i te izjave bh. poslodavci su se godinama držali, no danas više nije tako - barem u onim tvrtkama koje žele kvalitetno i uspješno poslovati, a bez zadovoljnog djelatnika to je nemoguće.
Tržište rada je uvjetovalo da je zadovoljstvo djelatnika postalo bitno
Mladi, obrazovani, kreativni i sposobni ljudi svakodnevno odlaze iz BiH, a radna snaga koja dolazi u našu zemlju jednostavno nije njihova adekvatna zamjena. Poslodavci u ozbiljnim tvrtkama su toga svjesni te se trude na sve načine zadržati kvalitetne djelatnike, a o ovoj temi bilo je riječi i na nedavno održanom Marketing&Business Meetupu u Čapljini. Nakon predavanja razgovarali smo s organizacijskom psihologinjom i HR menadžericom Petrom Bevandom koja već nekoliko godina sustavno radi ispitivanje zadovoljstva zaposlenika u jednoj uspješnoj, bh. tvrtki koja trenutno ima 250 zaposlenika.
"Definitivno tamo nekad do prije pandemije koronavirusa kod poslodavaca nije bilo svijesti o zadovoljstvu djelatnika, odnosno to se nije smatralo bitnim. Za neke tvrtke koje su i tada provodile ispitavanja zadovoljstva radnika smatralo se ili da gube vrijeme ili se ništa nije radilo s dobivenim rezultatima. Kroz suradnju s drugim kolegama iz ljudskih resursa, vidimo da nas je tržište rada uvjetovalo da moramo provoditi ispitivanja zadovoljstva radnika jer nedostaje kvalitetne radne snage, tako da su se tvrtke morale prilagoditi kako bi zadržale ljude. Jedan od načina prilagodbe je mjerenje zadovoljstva zaposlenika, ali i reagiranje na te rezultate. Važno je naglasiti da nije bit mjerenje, nego je bit da se kasnije s tim rezultatima neštp i uradi", rekla je Petra za Večernji.ba.
Menadžment ljudskih potencijala zna da je (ne)zadovoljstvo zaposlenika produkt jako mnogo čimbenika: kvalitete komunikacije, transparentnog vodstva tvrtke, zdrave radne atmosfere, bonusa, a svakako i plaća. Unatoč uvriježenom mišljenju, plaća ipak nije ono što zaposlenike najviše motivira i zadržava na radnom mjestu.
"Ovisi naravno o kojim pozicajama se radi, neke pojedince će na nekom radnom mjestu plaća više motivirati, no to je jednostavno higijenski faktor, sve psihološke teorije i istraživanja to pokazuju. Svatko od nas to može vidjeti i na vlastitom primjeru - plaća vam se poveća, i dva-tri mjeseca ste pod tim nekim dojmom. No već nakon tri mjeseca, ta plaća vas više ne motivira, ako nedostaje ona suština, odnosno da osjetite da radite nešto što značajno mijenja tu radnu okolinu, da uživate u svom poslu, da imate dobru radnu atmosferu i dobre kolege. Plaća je jedan od faktora kako ćemo privući ljude, ali ona je kasnije samo higijenski faktor. Smatram da bi cilj svake tvrtke na našem području je da osiguraju da njihovi djelatnici mogu živjeti od plaće, jer kada ne brinu kako će preživjeti od prvog do prvog, mogu razmišljati o ostvarenju svog punog potencijala", ističe Petra.
Ovo je prvo i ključno pitanje koje treba postaviti zapsolenicima
Petra nam je otkrila i koja je to ključno pitanje koje poslodavci kroz anonimnu anketu trebaju postaviti svojim djelatnicima kako bi saznali na kojoj je razini zadovoljstvo njihovih zaposlenika.
"Ja bih krenula od međuljudskih odnosa, tu uključujem i odnos sa voditeljima, menadžerima ili upravom, ovisi kakva je struktura firme i odnosima među kolegama. Bez obzira o vrsti posla kojim se tvrtka bavi, djelatnici su međuovisni. Jednostavno su u tom okruženju 8-9 sati, konstantno surađuju, stoga ako su loši međuljudski odnosi, ako ne postoji ta sigurnost da možete reći ako nešto nije u redu, ako imate neku ideju da nešto može biti bolje, onda jednostavno bilo kakvi drugi pokušaji nisu vrijedni. Znači baziranje na međuljudske odnose, između odjela, unutar odijela i s nadređenim", zaključuje Petra.
Važno je kod bh. poslodavaca osvijestiti da su zadovoljni zaposlenici dvostruko korisni tvrtki. Isplativiji su od neangažiranih i nezadovoljnih pojedinaca u timu jer konstantno ulažu svoje znanje, vrijeme i vještine, a poslovni partneri i klijenti imaju s njima odlično korisničko iskustvo.
