Andrej Gajić je biolog koji se primarno bavi patologijom i ekologijom hrskavičastih riba. Trenutno vodi SharkTales tim za National GeographicSociety koji se bavi utjecajem gubitka staništa i polucije na razvoj oboljenja kod morskih pasa i raža u dijelovima Atlantskog oceana.
Kroz dosadašnju karijeru Andrej je publicirao više od 50 znanstvenih radova, jednu knjigu, a dvije ima u izradi.
Inače, rukovodio je ovaj mladi znanstvenik i više od 30 terenskih ekspedicija u Europi, Aziji i Africi, a kroz svoj rad susreo se kaže sa preko 45 vrsta morskih pasa i raža. Također, Andrej je autor dokumentarnih emisija o diverzitetu morskih pasa i raža u Mediteranskom moru, a trenutno rukovodi nekoliko iznimno značajnih projekata koji se tiču spomenutih morskih organizama u istočnom dijelu Jadranskog mora, piše Dnevnik.ba.
Gajić vodi i Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju “Sharklab ADRIA” čija je vizija unaprijediti standard, znanost i obrazovanje u našoj državi.
Neumski zaljev
Andrej Gajić živi u Bosni I Hercegovini. I ne zanimaju ga samo velika mora, već i ono malo Jadrana što zapljuskuje obale Neuma i Bosne i Hercegovine. Znate do kakvog je zaključka došao nakon neumske znanstvene dekade koja zapravo još traje? Pjeskovito-muljevita staništa i diverzitet Neumskog zaljeva pravo su blago ne samo Bosne i Hercegovine nego i čitavog Sredozemlja. Nažalost, i u tu se idilu uvukla spora, troma i nezainteresirana državna administracija, potpomognuta nemarnim građanima koji podjednako ne prepoznaju značaj ovog prirodnog dobra, govori Andrej za Dnevnik.ba.
To pak ovog dvadesetsedmogodišnjeg istraživača nije spriječilo u njegovom znanstvenom radu, pa tako sa suradnicima trenutno provodi toksikološke analize prisustva teških metala i drugih kontaminata u bioti, sedimentu i vodi.
Kako se jedan mladi čovjek u BiH odlučio za znanstvenu karijeru i to posvećenu izučavanju mora u zemlji koja se velikim plavetnilom i ne može podičiti? Andrej nas i ovdje iznenađuje odgovorom.
“Biologija mora, posebice morskih pasa i raža, nešto je što me zanimalo još od ranog djetinjstva kada sam i odlučio svoj put i buduću karijeru usmjeriti u tom pravcu, dok sam se patologijom počeo profesionalno baviti zahvaljujući velikoj podršci i preporukama HajrudinaBeširovića i NihadaFejzića sa Veterinarskog fakulteta.” – priča Andrej.
Kao čovjek koji očito živi svoj dječački san, koliko god on neuobičajen bio, Gajić danas gotovo sva svoja istraživanja usmjerava upravo u ovu oblast. Razumijevanje negativnih utjecaja ekosustava na razvoj oboljenja, kaže Gajić, ključno je za uspostavu dugoročne konzervacije i vrsta i staništa.
Naravno, pod dojmom onoga čime se bavi, nismo mogli a ne postaviti ključno pitanje, kako sve to uspjeva u BiH i koliko je kao istraživač SharkTales tima za National Geographic vezan za matičnu državu.
“Formalno-pravno nisam nikako vezan za Bosnu i Hercegovinu, no moja je velika želja”, otkriva Andrej, “u značajne projekte na kojima radim uključiti više domaćih institucija i stručnjaka, osobito onih koji godinama podržavaju moj rad.”
U tom smislu, mladi znanstvenik morao je istaknuti podršku i razumijevanje Ministarstva znanosti i obrazovanja Federacije BiH, ali i naglasiti kako najveći dio drugih znanstveno-edukativnih institucija, sveučilišta i sl. ili ne prepoznaju značaj znanstvenih istraživanja kojima se njegov tim bavi ili se jednostavno boje ući u takve programe.
Iako tipična domaća priča nezainteresiranosti za javno dobro, ni njegov rad nije zaobišla, Andrej se ipak nada kako će tijekom njegova angažmana u National Geographicu napokon doći do stvaranja nekakvog dugoročnog i čvrstog saveza na području BIH koji će dodatno afirmirati oblasti ihtiologije, genetike i ekologije.
Apsurdno graditi teretnu luku
Kada je riječ o gradni teretne luke u Neumi i izlazu ove zemlje na otvoreno more, Andrej je i sa svog profesionalnog aspekta potvrdio ono što pretpostavlja i svaki zdravorazumski i ekološko osviješteni um.
“Smatram da je pomalo apsurdno, a i nemoguće graditi teretnu luku u Neumu. To je i tehnički neizvodivo jer nautički normativi nalažu da se sidro broda spušta četiri puta kolika je dubina mora, a da ne govorimo kakav bi spektar fatalnih posljedicapo osjetljive organizme koji se nastanjuju i mrijeste duž zaljeva takav pothvat ostavio.”
U tom kontekstu, mladi znanstvenik naglašava kako općenito urbanizaciji samog zaljeva treba pristupiti jako pažljivo te da svi projekti te vrste moraju biti napravljeni uz konzultacije sa lokalnim stanovništvom i to nakon detaljnih studija izvodljivosti. I, kakvog god sadržaja oni bili, primarno se trebaju zasnivati na mogućnosti ekosustava da prihvati određene ekonomske ciljeve.
Koliko su, i jesu li uopće svjesni toga oni koji sanjaju, jednako kao i oni koji već dopuštaju uzurpaciju jedinog primorskog dobra ove države, možete zaključiti i sami. Mi možemo samo nadodati kako su takvi u najmanju ruku, zanemarili glas znanosti koja je u ovom slučaju najjači ali i najignoriraniji bastion zaštite bogatog neumskog zaljeva.
