Kada prošetate tišinom posavskih sela u župi Imena Marijina u Donjem Svilaju, vjerojatno ne biste odmah pogodili da čovjek koji vodi ovu zajednicu tečno govori francuski, talijanski, španjolski, engleski, njemački, turski i klasični arapski jezik. Fra Ivica Kyril Pavlović, franjevac Bosne Srebrene, već dvije i pol godine služi kao župnik u ovom odžačkom kraju. Njegova biografija, satkana od petnaest godina misija u Maroku, studija u Bologni, Granadi i Parizu te magisterija iz islamskih znanosti u Kairu i Rimu, zvuči poput scenarija za film. Pa ipak, ovaj rođeni Posavljak iz sela Koraće danas s jednakim žarom, u ritmu rijeke Save, gradi duhovne mostove među svojim pukom. Njegova osobna priča i promišljanja o sadašnjosti i budućnosti Posavine više su nego dovoljan razlog za razgovor za Večernji list.
Islamske znanosti
– Kada je moja generacija 1992. godine trebala maturirati u Visokom, dogodila se razmjena pa sam se našao na studiju u Italiji. Diplomirao sam teologiju u Bologni. Nakon toga odlazim na godinu dana na studij turskog jezika u Izmir. U međuvremenu sam na Katoličkom institutu u Parizu studirao francuski jezik i vjerske znanosti, a onda sam otišao u Maroko. Budući da franjevačka zajednica ima španjolsko i francusko govorno područje, nisam govorio španjolski pa sam u Granadi završio studij španjolskog jezika. Mogao sam biti župnik ili svećenik i za zajednicu španjolskog i francuskog govornog područja. Najviše sam vremena proveo u Marakešu, 11 godina, a četiri godine u Rabatu, za španjolsko govorno područje. Nakon 15 godina, kada je to završeno, moji su me poglavari iz Rima, znajući moje sposobnosti s jezicima, poslali u Kairo. Tamo sam diplomirao arapski jezik, islamske znanosti i međureligijski dijalog. Nakon toga odlazim u Rim, gdje sam magistrirao arapski jezik i islamske znanosti – kazao nam je fra Ivica Kyril Pavlović.
Iako ga je put vodio kroz svjetske metropole i afričke pustinje, Posavina je za fra Ivicu ostala prostor posebne ljubavi. Kada je prije dvije i pol godine preuzeo župu Donji Svilaj, vratio se kući. – Ja sam inače iz Koraća, tako da mi je Posavina bliska. Čista je to ljubav prema ovom kraju – iskren je župnik i naglašava: – Svako posavsko selo dio je mene kada se ovdje živi i radi. Ipak, stvarnost na terenu donosi velike oscilacije. Fra Ivica otvoreno govori o demografskoj slici koja se mijenjala tijekom protekla četiri desetljeća – od velikog prijeratnog života, preko povratka, do ponovnog odlaska ljudi na Zapad. Danas župa broji oko 300 kućanstava i blizu 500 osoba. Zabrinjava podatak da su među njima čak 83 samca i 88 obitelji s po dva člana. – To je župa koja trenutačno stagnira – odlučan je fra Ivica. – Imamo nešto školske djece i studenata koji studiraju preko puta, u Slavonskom Brodu i Osijeku. Svilaj je oduvijek bio duboko, pa i rodbinski, povezan s Hrvatskom, posebice s Đakovom i Hrvatskim Svilajem. Netko nas u šali zna pitati: "Jeste li vi u Hrvatskoj ili u BiH?" Najveći izazov s kojim se susreće tihi je odlazak mladih obitelji. Župa se suočava s generacijskim vakuumom koji se najbolje vidi kroz sakramente.
Stalni rad
– Imali smo ove godine četiri prvopričesnika, a krizmanike ćemo imati tek za dvije godine. Dogodio se vakuum. Mladost koja je otišla na Zapad doveze dijete, krsti ga ovdje i odveze natrag. Prošle godine imali smo pet krštenja – jedno je dijete ostalo u župi, a četvero ih je otišlo – opisuje fra Ivica svakodnevicu s kojom se bori kroz stalan rad s ministrantima i mladima te kroz posjete bolesnima i samcima. Unatoč svemu, nedjeljne mise u Svilaju i dalje okupljaju između 150 i 200 vjernika, a župni zbor redovito pjeva. Život se ne gasi, nego teče specifičnim tempom. – U ritmu smo toka Save. Idemo polako, ne trčimo previše, ali nismo ni južnjački opušteni. Temperament nam nekad zavrije, ali s ljudima se može raditi. Najvažnije je stvarati zajedništvo – zaključuje fra Ivica.
Otvori KEKS Pay
