Ispovijest jedne Sarajke, koja već gotovo desetljeće sa suprugom i djecom živi u Bavarskoj, izazvala je pravu lavinu reakcija i prikupila veliki broj lajkova u Facebook grupi „Život u Njemačkoj”.
Iako su u Bosni i Hercegovini imali stabilne poslove, dobre plaće i vlastiti stan, odlučili su spakirati kofere zbog nepravde i nesređenog sustava. Danas rade u njemačkim gigantima Audiju i ZF-u, a u svojoj anonimnoj objavi otvoreno je napisala zašto mnogi naši ljudi u Njemačkoj ostaju nezadovoljni i kako zapravo napraviti pravi život daleko od doma.
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti:
Često čitam u ovoj grupi kako je ljudima teško u Njemačkoj, kako se ne mogu naviknuti, kako su Nijemci hladni, kako nema društva, kako je život samo posao, kuća i računi…
I iskreno, nekad mi bude žao kada to čitam.
Ne zato što ne razumijem da nekome može biti teško.
Naravno da može. I nama je u početku bilo svega.
Ali nakon skoro deset godina života ovdje, željela bih podijeliti naše iskustvo. Možda nekome pomogne.
Suprug i ja smo iz Sarajeva. Oboje smo inženjeri strojarstva i imamo dvoje djece, danas 16 i 13 godina.
Iz Sarajeva smo otišli 2017. godine.
I nismo otišli zato što smo bili financijski primorani.
Oboje smo tada imali dobre poslove, zajedno preko 5.000 KM primanja, a imali smo i vlastiti, otplaćen stan.
Otišli smo iz drugih razloga. Najviše zbog stvari koje su nam smetale u sustavu, osjećaja nepravde, načina funkcioniranja zdravstvenog sustava, obrazovanja i nekih drugih stvari koje tada jednostavno više nismo željeli prihvaćati kao normalne.
Danas živimo u jednom manjem njemačkom gradu od oko 20.000 stanovnika.
Ja radim kao razvojni inženjer u Audiju, suprug radi kao projekt menadžer u ZF-u.
I nakon svih ovih godina shvatili smo da, ako želite biti sretni u Njemačkoj, nije dovoljno samo zaraditi novac – morate sebi napraviti život.
To je možda najveća pogreška koju vidimo kod ljudi s Balkana.
Dođemo ovdje, radimo, štedimo, kupujemo auto, gradimo ili renoviramo kuću u Bosni, šaljemo novac, čekamo godišnji da odemo dolje, pričamo samo sa svojima i onda se nakon nekoliko godina pitamo: „Što ja uopće imam od ovog života?”
Pa morate nešto imati i ovdje.
Mi se družimo i s našim ljudima i s Nijemcima.
Suprug igra nogomet u lokalnom klubu i trenira djecu. Ja igram odbojku. Upoznali smo ljude, imamo prijatelje, imamo aktivnosti, imamo život koji nema veze samo s poslom.
I zato jedan savjet: nemojte trčati u München, Frankfurt, Berlin ili neki drugi veliki grad misleći da ćete tamo automatski imati bolji život.
Pokušajte i s manjim sredinama.
U manjim mjestima često ćete mnogo lakše upoznati ljude, uključiti se u neki klub, sport, udrugu ili lokalnu zajednicu.
I Nijemci su često mnogo otvoreniji i susretljiviji nego što možda očekujete.
Ali morate napraviti prvi korak.
Nađite sebi nešto što volite.
Nogomet, odbojku, bicikl, planinarenje, teretanu…
Nemojte dopustiti da vam se život svede na posao i kuću.
I još nešto jako važno:
Postavite sebi pitanje: Želim li se jednog dana vratiti na Balkan ili želim ostati u Njemačkoj?
Ako je odgovor da želite ostati, onda počnite stvarno živjeti ovdje.
Ne mora sve što zaradite završiti u Bosni.
Putujte, idite s djecom na kampiranje, vozite bicikle pa onda prespavajte čak i u šatoru. Idite u kino, na izlet. Posjetite Weihnachtsmarkt i prihvatite poziv na Weihnachtsfeier firme.
Napravite od godišnjeg odmora odmor, a ne samo putovanje do Bosne da obiđete rodbinu, organizirate majstore, popravite nešto, završite papirologiju i onda se vratite na posao umorniji nego što ste otišli.
Nemojte se bojati njemačke kulture, čak i ako je jezik barijera.
Često čujemo od naših da ne vole sjediti s Nijemcima, da ih nerviraju.
A ljudi su često potpuno drugačiji privatno nego na poslu.
Ako sjedite s Nijemcem na piću i svatko plati svoje, to je sasvim normalno – ne morate se tome smijati niti komentirati kako je kod nas to drugačije.
Vi ste došli živjeti u drugu zemlju. Upoznajte je.
Probajte razumjeti ljude i njihove običaje.
Ne morate postati Nijemac.
Ali možete naučiti nešto od njih.
I još jedan, možda neugodan savjet:
Prestanite svoje financijske i privatne probleme dijeliti javno s potpunim neznancima po društvenim mrežama.
Napravite sebi jednostavan popis prihoda i rashoda. Znajte koliko vam mjesečno ostaje. Napravite plan.
Nemojte kupiti auto čija će vam rata svaki mjesec zadavati glavobolju samo zato da biste njime impresionirali ljude kada dođete u Bosnu i zbog toga morati raditi Minijob te oduzimati svoje dragocjeno slobodno vrijeme.
Nije uspjeh voziti skup auto ako zbog njega nemate novca za normalan život.
Socijalni život je također dio kvalitete života.
Nekada treba otići na pivo s kolegom, nekada na Volksfest, nekada na roštilj s susjedima, nekada samo sjesti s ljudima i pričati.
Napravite sebi zdravo socijalno okruženje.
Jer ako vam se život ovdje svodi na posao, kuću, ratu za auto, štednju, plan za Bosnu, majstore pa onda opet posao, onda nije ni čudo što nakon nekoliko godina počnete misliti da vam je Njemačka uzela život.
Možda vam ga nije uzela.
Možda ga samo trebate ovdje napraviti.
Mi smo iz Sarajeva otišli prije skoro deset godina.
Ne mislimo da je Njemačka savršena, apsolutno nije.
Ima ovdje stvari koje nam se ne sviđaju. Ima birokracije, problema, nepravde i situacija da se nekad upitamo što nam ovo treba u životu.
Ali isto tako imamo sigurnost, mogućnosti, uređene sustave i, što je nama bilo najvažnije, osjećaj da možemo planirati budućnost nas i naše djece.
Zato ne želimo nikome govoriti da je Njemačka bolja od Bosne.
Ali ako ste već odlučili živjeti ovdje, pokušajte stvarno živjeti ovdje.
Mi nismo u grupi ljudi koji su otišli iz svoje zemlje raditi da bi tri tjedna trošili novac u svojoj zemlji.
I dajte ovoj zemlji i njezinim ljudima barem malu šansu.
Možda ćete se iznenaditi koliko vam se toga može otvoriti.
Znamo da će ispod ovog posta vjerojatno biti kritika, ismijavanja, a možda i uvreda. I to je sasvim u redu, svatko ima pravo na svoje iskustvo – ovo je samo naše.
Nama je uspjelo, možda nekome od vas pomogne.
Sretno svima i veliki pozdrav iz Bavarske!
Otvori KEKS Pay
