Mostar se danas oprostio od Domagoja, Tene, Antonie i Vjekoslava, četvero mladih studenata Sveučilišta u Mostaru iz Đakova i Vinkovaca koji su smrtno stradali u prometnoj nesreći u mjestu Bijela sjeverno od Mostara. Domagoja, Tenu, Antoniu i Vjekoslava njihovi prijatelji s fakulteta, profesori, obitelj, građani Mostara, Hercegovine i šire posljednji put su ispratiti iz grada na Neretvi, koji je bio njihov privremeni dom, put Slavonije prema njihovu posljednjem počivalištu, prenosi Večernji list BiH.
Oproštaj od prijatelja
Nakon tragične nesreće rijeke mladih slijevale su se u kampus Sveučilišta gdje su paljenjem svijeća i molitvom odali počast stradalim kolegama. Mnogi od njih su se i porukama na Facebooku oprostili od prijatelja. "Baš sinoć pred polazak smo se vidjele, ispričale i jedva je čekala krenuti kući u svoju Trnavu, u svoje Đakovo. Ispratila me iz svog stana pomalo neobično, ali katkad čovjek ne mari za te neobične trenutke koji se događaju u sekundama. Kako bi ona rekla: Prijo moja, kad mi dođes u Đakovo, ići ćemo gdje god želiš. Grlile smo se kao da se rastajemo i zaista je bio rastanak. Ne mogu sebi priznati i baš joj kažem ne sluteći: 'Daj Teno, šta me ljubiš kao da se nikad nećemo vidjeti. Još malo i dolazim kod tebe.' Kao da je ironija i nećemo. Rastale smo se ne sluteći da je to zauvijek. Kao da je osjetila da odlazi, kao da je znala...", ovo je samo dio poruke koju je napisala Tenina prijateljica. Osoba koja je večer prije tragedije stavila fotografiju uz koju je stajalo "nikad zbogom, samo doviđenja" na svom FB napisala je "Eto braćo moja i sestre, otišli ste, a ni pozdravili se nismo. Dosta nas je toga čekalo, ali ima to "ali" uvijek. Život knjigu piše (kažu), a ovo je najtužniji dio te knjige. Otišli ste daleko u ljepši i bolji svijet. Zato, neka vam je laka zemlja i počivali u miru. I kao što sam prije par dana napisao, "nikad zbogom, samo doviđenja." "S nevjericom i tugom u srcu primili smo tragičnu vijest o stradalim studentima. Nadali smo se kako nije istina. Nažalost, nada je zakazala ovaj put. Njihov trag i doprinos Fakultetu neće izblijedjeti, iščeznuti. Ostat će trajno zapamćen. Dijelili smo najradosnije trenutke, uspone i padove zajedno u okviru obitelji fakulteta. Pamtit ćemo ih vesele i nasmijane, kakvi su bili dok su ulazili u učionice fakulteta, dok su uspješno polagali ispite", naveo je dekan FPMO prof. dr. Mario Vasilj.
Utjecaj emocija na ronioce
"Velika je tuga kad se ovako nešto dogodi mladim ljudima kojim je svega 20-ak godina, ovo je i nama u HGSS-u bilo potresno mada se gotovo svakodnevno susrećemo s nesrećama. Akcija je bila jako složena i teška. Najčešće se u slučaju ovakvih nesreća tijela pod vodom izvlače iz automobila, ali u ovom slučaju to nije bilo moguće pa smo morali automobil s tijelima dizalicom izvući na kopno. Ovo nije praksa da se radi s tijelima, ali nije bilo moguće pod vodom izvaditi tijela jer je automobil bio okrenut na krov. Kad smo izvadili vozilo, imali smo problema jer su se vrata morala rezati hidrauličkim škarama kako bi se tijela izvadila. Tek nakon toga ustanovili smo da nema četvrtog tijela pa su jučer kolege iz ISS-a ponovno zaronile i pronašle ga nedaleko od mjesta gdje je vozilo potonulo", kazao je jučer za Večernjak Zdenko Marić iz HGSS-a. Jučer je prije pronalaska četvrtog tijela rodbina poginulog došla na mjesto nesreće što i spasiocima dodatno otežava, kazao je Marić i dodao kako nastoje da rodbina ne bude blizu jer je neizbježno da emocije prenesu na ronioce koji kad zaranjaju pod vodu moraju biti što hladnije glave kako se i njima nebi dogodila nesreća. *
