Zasjedanja Vlade Federacije BiH ovoga tjedna neće biti, a razlog su neusuglašeni stavovi koalicijskih partnera glede predloženog Zakona o šumama. U pitanju je vrlo osjetljiva oblast za koju je ustavna nadležnost na županijama, a intencija bošnjačke strane ili barem federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudina Dedića je da se kroz federalni zakon ovlasti faktički prenesu na Federaciju.
Hrvatskim predstavnicima je to neprihvatljivo, baš kao i način na koji se to pokušava uraditi. Naime, prednacrt Zakona o šumama prošao je Vladu i Parlament Federacije, ali je taj tekst bio rezultat kakvog-takvog kompromisa između hrvatskih i bošnjačkih predstavnika u Vladi. Održano je više sastanaka nakon kojih je djelomično usuglašen tekst zakona, u što je izravno bio uključen i ministar prostornog uređenja Josip Martić.
Obmana javnosti
Međutim, ministar Dedić je sebi dao za pravo takav tekst odbaciti i izraditi prijedlog zakona koji je potpuno različit od prije spomenutog dokumenta. Kroz predloženo rješenje u Zakonu o šumama on bi gospodario kompletnim resursom šuma i šumskog zemljišta, a sredstva od korištenja tog resursa bi raspoređivao po svom nahođenju i po pravilnicima koje on sam donese.
U spornom zakonskom prijedlogu, koji će se vjerojatno “na mišiće” pokušati progurati kroz Vladu i Parlament, stoji da su sve šume u vlasništvu FBiH te da se izvan snage stavljaju županijski zakoni o šumama. Očekivano, reakcija županija, gradova i općina bila je negativna, a i hrvatski politički predstavnici jasno su stavili do znanja da neće pristati na kršenje Ustava.
Nakon opravdane i očekivane reakcije hrvatskih ministara, koji su tražili da se na dnevnom redu kao točka sjednice Vlade FBiH nađe djelomično usuglašeni tekst zakona kakav je bio u formi nacrta, ministar Dedić obmanjuje javnost i optužuje HDZ kako ne želi donošenje reformskih zakona i da blokira rad Vlade Federacije.
Politička šteta
Hrvatski ministri ističu kako je zapravo Dedić uvjetovao sjednicu Vlade donošenjem ovakvog Zakona o šumama. Očito je, kažu, da ministar Dedić reformskim zakonima smatra one zakone koji centraliziraju svu moć u političko Sarajevo i reformiraju Ustav BiH, a ne one zakone koji otvaraju perspektive za adekvatno upravljanje resursima i mogući brži razvoj gospodarstva, što bi bio cilj izrade zakonskih rješenja.
Ako se hrvatski stavovi i upozorenja nižih razina vlasti budu ignorirali i pokuša zakon progurati preglasavanjem Hrvata, konačna odluka će vjerojatno opet biti na Ustavnom sudu. O političkoj šteti i narušavanju partnerskih odnosa suvišno je i govoriti.
U cijeloj priči ne treba zaboraviti da je i rejting ministra Dedića prilično loš te da se čak spominjala i njegova smjena. Zauzimanjem tvrdog stava prema Hrvatima Dedić vjerojatno nastoji popraviti i svoju poziciju u SDA
