U Bosnu i Hercegovinu je u prvih devet mjeseci ove godine uvezeno gotovo 65 milijuna kilograma živih životinja i mesa. Vrijednost uvoza dosegla je gotovo 500 milijuna maraka, dok je izvoz iznosio samo 38,9 milijuna. Razlika između uvoza i izvoza premašila je 460 milijuna maraka. Za domaće proizvođače takav tržišni disbalans znači sve manje prostora za plasman vlastitih proizvoda.
„Kada proizvedete i tovite bika, a onda dođete na tržište i suočite se s teletinom koja je stigla tko zna odakle i prodaje se po promotivnoj cijeni od 20 maraka, molim vas, ne možemo se boriti s takvom konkurencijom. Tu se mora umiješati država“, upozorava poljoprivredni proizvođač Mustafa Gradaščević, piše Indikator.
Dok druge zemlje koriste razne modele potpore kako bi potaknule vlastitu proizvodnju i zaštitile konkurentnost svojih poljoprivrednika, domaći proizvođači traže sigurnije uvjete poslovanja, predvidljive poticaje i ozbiljniju zaštitu domaće proizvodnje. Smatraju da je jedan od ključnih problema upravo nejednakost u troškovima proizvodnje i opsegu državne potpore.
„Na Zapadu, odnosno u Europi, troškovi proizvodnje su znatno niži, sirovine su jeftinije i sve je pristupačnije. Država stoji iza proizvođača kroz poticaje, subvencionira i štiti proizvodnju. Kada imaju viškove, što je često slučaj s mesom i rezervama raznih vrsta robe, onda se to izvozi“, objašnjava Milenko Zupur, vlasnik mesne industrije.
Poljoprivredne udruge također upozoravaju da je tržišna konkurencija za domaće proizvođače sve teža. Podsjećaju i na ranije probleme s bolestima životinja, što je dodatno pogodilo domaće farme.
„Afrička svinjska kuga nije došla tek tako. Svi dobro znamo da je stigla iz uvoza. Uvoze se ogromne, nekontrolirane količine mesa, po cijenama koje su prihvatljive na tim tržištima. Ti se ljudi žele riješiti viškova, a što ja mogu reći?!“, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Dok se domaći proizvođači suočavaju s jeftinijom konkurencijom, njihove računice postaju sve teže. Jeftinija ponuda privlači kupce, a svaki izgubljeni kupac navodi proizvođače na odustajanje.
Osim cijena sirovina, na troškove proizvodnje utječu i troškovi rada, energije i prijevoza, objašnjava Zupur.
„Cijene rada, energije i prijevoza također imaju značajan utjecaj. Ako krenemo od cijene žive vage, kada su u pitanju prasad, ona iznosi 4,5 marke, dok je cijena svinja žive vage tri marke, plus PDV. Kada je u pitanju govedina, cijena žive vage iznosi sedam maraka, plus PDV. To su, otprilike, cijene koje su trenutno aktualne na našem tržištu“, kaže Zupur, prenosi Federalna.
Dok uvoz bez problema pronalazi put do domaćih polica, u suprotnom smjeru postoje velike prepreke. Uvjeti za izvoz na tržište Europske unije nisu ispunjeni. Nedostaci u sustavu identifikacije i registracije životinja, njihovom praćenju i veterinarskom nadzoru godinama su ograničavali mogućnosti domaćeg stočarstva.
Zapratite nas i na Facebooku i zajedno s nama budite ukorak s aktualnostima, istražujte svijet politike, gospodarstva, socijale, kulture, sporta... i još mnogo toga
Otvori KEKS Pay
