Dubravka Stojanović, ekonomistica, umirovljenica i ratni vojni invalid iz Orašja, prije rata radila je kao šefica računovodstva, a tijekom ratnih djelovanja 1992. godine izgubila je ruku za vrijeme granatiranja uže jezgre Orašja. Dubravka ističe kako je upravo taj događaj usmjerio njezine daljnje aktivnosti i ljubav prema slikanju, a kasnije prema raznim kreacijama od plastičnih boca, tekstila i papira, piše Večernji list BiH.
Neuobičajenom uskrsnom izložbom Dubravka u posljednjih nekoliko godina raduje građane Orašja, kao i brojne prolaznike.
Jaje, zeko i zečica
Ispred svog dvorišta postavila je uskrsno drvce okićeno jajima i sitnim rukotvorinama. S druge strane ceste izloženo je više od stotinu njezinih ručno izrađenih radova, svi s uskrsnim motivima. Prolaznicima pozornost privlače figure ptica, većih i manjih jaja te puno cvijeća aranžiranog u plastičnim bocama i novinskom papiru.
U sve se uklopio i okićeni prometni znak “stop” koji kao da poziva prolaznike da zastanu i dive se njezinim kreacijama. Brojni posjetitelji iskazuju joj potporu i zahvalnost što svojim trudom najavljuje dolazak Uskrsa, a najveću radost vidi u očima djece koja se fotografiraju i rade selfie.
- U prvi plan sam postavila jaja te zeku i zečicu koji su prije bili u stojećem položaju, a s godinama sam im ustupila i stolce. Kako jaje predstavlja izvor života, izradila sam i veliku uskrsnu pisanicu visine 115 cm oslikanu zekom i cvijećem. Uglavnom radim od recikliranog materijala i teško je to sada riječima opisati, treba doći i vidjeti, poručila je samostalna oraška umjetnica Dubravka Stojanović.
Mnogi koji su vidjeli njezine radove pitaju se kako sve uspijeva napraviti jednom rukom, a ona ističe kako je u svoje radove unijela veliku ljubav, puno truda i strpljenja.
- Za sve je potrebna iznimna volja koje mi ne nedostaje i uz to što sam hendikepirana gubitkom lijeve ruke. Ako je nešto teško, pripomogne suprug Iko koji je u početku teško prihvaćao moj rad, stalno je bio ljut na mene, međutim, kad je čuo reakcije građana i vidio koliko se ljudi dive mojim kreacijama, pomirio se s tim. Kreativne ideje mi dolaze iz glave i ako nešto zamislim, svojom upornošću i uradim. Jako sam zadovoljna komentarima građana koji gotovo ne vjeruju da sve sama radim i mogu kazati da me oni dodatno motiviraju za nove kreacije, poručuje Dubravka. U svom radu, kaže, uvjerila se da je za posavsko podneblje mnogo zanimljivije to što sada radi, nego slikanje.
U kraćem razdoblju bavljenja slikarstvom Dubravka ističe kako nije bila okrenuta modernom slikarstvu, nego realističnom. Radila je uglavnom s uljanim bojama, a motive nije posebno birala. Bilo je tu slika iz prirode, cvijeća, starih kuća, a najzanimljiviji su joj bili starinski ručni radovi kod kojih je u radu bilo potrebno puno preciznosti i čvrstih živaca.
- Nemam namjeru prodavati ih, nego sve držim u nekoliko soba u svojem radnom ambijentu. Nudili su mi novac da prodam veliko uskrsno jaje, zatim kreacije sa zečevima, međutim, toliko sam zaljubljena u svoje radove da nema te cijene i ne želim ih prodavati. Tek poneki darujem, meni dragim osobama, kaže Dubravka.
Dar dragim osobama
Kao umirovljenica, nema puno obveza, sama kuha i radi po kući. U posljednje tri godine u raznim prigodama u Domu umirovljenika lokalna umjetnica jedan izlog samostalno uređuje, a drugi članice aktiva žena Udruge umirovljenika Orašje, čime su građani oduševljeni.
Svoje kreacije sama financira, a nešto od materijala ustupe žene umirovljenice.
- Priželjkujem jednu izložbu da svoje radove približim široj javnosti, pogotovo što sve radim od recikliranog materijala koji uljepšavam i oblikujem, a svojim prepoznatljivim i maštovitim rukopisom u predvečerje blagdana šaljem uskrsnu čestitku svojim sugrađanima, poručila je Dubravka.
