Svaka deseta osoba u svijetu ima neku vrstu bubrežne bolesti. Mnogi još uvijek ne znaju da imaju neku od bolesti koje su povezane s bubrezima. Upravo o toj temi će se održati tribina u Mostaru, a govorit će se o doniranju organa i transplantacijama. O svemu tome za Večernji list BiH govori Tomislav Žuljević iz Viteza, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.
Tribina koja nam je povod za intervju održat će se 22. ožujka u dvorani Princess hotela Mepas u Mostaru s početkom u 18 sati. O čemu će se sve govoriti?
- Uz zanimljive i poučne teme o liječenju bubrežnih bolesti, transplantaciji, moždanoj smrti i donorstvu, bit će omogućeno i potpisivanje donorskih kartica za sve one koji žele biti donori. Na tribini će biti upriličene i projekcije dvaju kratkih dokumentarnih filmova - “Transplantacija srca uživo” i “Život poslije” koja na vjerodostojan, jako upečatljiv i emotivan način prikazuju cijeli proces vezan uz transplantaciju, preko smrti do života. Moram reći kako smo naišli na više nego ugodan prijem u SKB-u Mostar te kako su liječnici bez zadrške pristali pomoći nam, održati predavanja i upoznati javnost s temama koje sam ranije spomenuo.
Nedavno je usvojen prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u Federaciji. Je li se što promijenilo?
- Nažalost, moram reći kako nije. Događa se upravo ono čega smo se bojali, a to je da je zakon koji je usvojen mrtvo slovo na papiru i ostao je u nečijim ladicama.
Zašto je tako?
- Zato što imamo koordinatore u bolnicama koji ne rade svoj posao. Iznimka je zenička bolnica koja jedina u ovome trenutku osigurava organe za transplantaciju i Tuzlanska koja radi gotovo sve transplantacije u BiH. Svi ostali doslovno ništa ne rade po tom pitanju. Koordinatori su ti koji trebaju razgovarati s obiteljima umrlih o doniranju organa, ali ti ljudi ne rade svoj posao i to je veliki problem.
Mogu li se imenovati novi kadrovi na te pozicije?
- Upravo će to biti tema idućeg sastanka u Federalnom ministarstvu zdravstva. Tražit ćemo da svi oni budu zamijenjeni ili da počnu raditi svoj posao. Tragična je činjenica da organi ne budu donirani samo zato što netko ne želi raditi svoj posao.
Nedavno je potpisan ugovor s Hrvatskom o toj temi. Je li tu uspostavljena suradnja?
- Taj ugovor je odlična stvar, ali tu imamo pitanje reciprociteta. Znači, ako uzmete jedna jetra, jedna jetra morate vratiti prije nego što zatražite neki drugi organ. Sad se postavlja pitanje kako ćemo vratiti organ ako koordinatori ne rade svoj posao. Sporazum koji Federacija ima s Hrvatskom je iznimno pozitivan, ali ga moramo početi koristiti više. Inače, Hrvatska je po broju donora i transplantacija među vodećim zemljama u svijetu i Europi , a kada su u pitanju donori organa s umrlih osoba, Hrvatska je rame uz rame sa Španjolskom koja ima najviše donora na milijun stanovnika. U Hrvatskoj se godišnje transplantira oko 160 bubrega, a kod nas samo 20. Tolika je razlika.
A kolike su liste čekanja?
- Velike! I nisu ažurirane. Imate na listi za transplantaciju bubrega nešto više od 200 ljudi, a trebalo bi ih biti barem 700. Samo na dijalizi imate 2000 osoba. Znači, podaci nam nisu ažurirani i institucije su zakazale i u tom segmentu. Kako onda razviti suradnju i provesti sporazum s jednom zemljom kao što je Hrvatska koja je iznimno ozbiljna u tom procesu.
Što je s drugim transplantacijama?
- Mnogo je kandidata za transplantaciju srca i jetara, ali se one trenutačno ne rade u BiH. Jetra se nekada transplantiralo normalno u BiH i nije mi poznato zašto se sada ne rade transplantacije jetara. Također, koliko nam je poznato, ne rade se ni transplantacije srca. Radi se oko 20 transplantacija bubrega i od tog broja 18 ih je sa živih donora. Kod nas se 90 posto uzima od živih donora, a samo 10 posto od mrtvih. U Hrvatskoj je situacija obratna upravo zbog odličnog rada koordinatora u bolnicama.
Možemo li mi naše koordinatore poslati na edukacije pa da budu uspješni kao njihovi kolege u Hrvatskoj?
- Hrvatska je čak nudila da pošalje svoje koordinatore u BiH kako bi educirali naše kadrove, ali mi ni to nismo prihvatili. Bojimo se još ove teme, teško joj prilazimo, a potrebe za organima su sve veće.
Mislite li da će problem uskoro biti riješen?
- Mora! Jer ljudi umiru. Znate, jako je teško gledati da se zdravi organi pokapaju, a vi umirete jer vam treba taj organ. Zakon smo dobili prosvjedima, nemojte misliti da nećemo ponovno izaći na ulicu.
Znači, spremni ste na nove prosvjede?
- Naravno da smo spremni jer su ljudski životi u pitanju. Novi zakon je sve građane stavio u poziciju donora. Trebamo raditi registar onih koji odbijaju biti donori. To je praksa u svijetu. Ne radi se registar donora, nego onih koji ne žele biti donori. Ali institucije još nisu odradile svoj dio posla i mi smo spremni ponovno izaći na ulice kako bi se realizirala prava koja imamo. Nadam se da to neće biti potrebno, ali nećemo još dugo čekati na rješenje, nego ćemo prosvjedovati pred nadležnim ministarstvom i drugim institucijama koje trebaju provoditi zakon koji je nedavno usvojen.
Pacijenti na dijalizi nedavno su odbijali liječenje jer su uređaji za dijalizu zastarjeli i već su odavno trebali biti na otpadu. Je li se tu nešto promijenilo?
- Jest, ali samo u Sarajevu. Ostale bolnice kažu da nemaju novca za nove uređaje. Mislim da samo nedostaje volje da se taj problem riješi. Jedan uređaj košta između 20 i 30 tisuća KM. Ne može nitko reći da je to mnogo. Čak se cijena može spustiti jer će se potrošni materijali uzimati od proizvođača uređaja. Stotine milijuna se troše na zdravstveni sustav godišnje, a nama govore kako nemaju nekoliko desetaka tisuća KM za kupnju nekoliko novih uređaja za dijalizu. Teško je shvatiti takav stav s obzirom na to da ti uređaji život znače bubrežnim bolesnicima koji idu na dijalizu.
