Misom zadušnicom u svetištu „Pod stijenom“ te poganjem vijenaca i molitvom koju je pred spomen obilježjem na Crvenoj stijeni predvodio fra Zoran Vuković, kiseljački župnik, u Kiseljaku je danas obilježena 76 godišnjica početka masovnih zločina koje je bivša komunistička vlast nakon Drugog svjetskog rata počinila nad nekoliko stotina Hrvata iz Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Busovače, Vareša te drugih srednjobosanskih mjesta. Počast žrtvama odali su predstavnici Udruge političkih zatvorenika, Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici općine Kiseljak.
Prema saznanjima do kojih je došao povjesničar Ivo Miro Jović, ubojstva koja su na lokalitetu Crvena stijena nadomak Kiseljaka počela u sredinom svibnja 1945. godine, a trajala su do veljače 1951. godine. „Prva od nekoliko stotina ubojstava koja su se dogodila na ovom lokalietu počinjena su vatrenim oružjem, ostali su ubijani tupim predmetima, a njihova su tijela okolo razbacana. Događalo se da dijelo tijela raznose psi i donose pred kuće mještana koji o njima nisu smjeli ni govoriti jer bi u protivnom bili osuđivani na nekoliko godina zatvora“, kaže Jović. „Luksuz“ da im se sudi nisu imale žrtve zločina na Crvenoj stijeni. Većina je prije ubojstva odvedena na saslušanja u tadašnju OZNA-u ili UDBA-u s kojih se nikad nisu vratili. Neki su se čak i dobrovoljno prijavljivali jer iako su bili pripadnici poražene Hrvatske vojske, nisu počinili nikakav zločin i namjera im je bila evidentirati se. „Jedan od njih je bio i moj tetak Stjepan Blažević koji je na nagovor susjeda koji mu je govorio, „prijavi se jer nisi počinio nikakav zločin“, odlučio otići u OZNA-u i evidentirati se. Od tog dana više ga nikad nismo vidjeli. Pretpostavljamo da je među nekoliko stotina onih koji su pobijeni na Crvenoj stijeni“, kaže za Vecernji.ba Predrag Marković, tajnik Udruge političkih zatvorenika Kiseljak.
Spomenuta Udruga posljednjih godina aktivno radi na popisu žrtava komunističkih zločina, a dosad su ih popisali više od stotinu. „Teško je jer obitelji je sve manje, a državne institucije ne pokazuju ni najmanju volju pomoći u rasvjetljavanju ovog zločina“, kaže Ivo Miro Jović. Pored izostanka volje institucija u rasvjetljavanju okolnosti pod kojima je na Crvenoj stijeni živote završilo nekoliko stotina Hrvata, u Udruzi političkih zatvorenika Kiseljak ogorčeni su i sustavnim prešućivanjem zločina kao i negiranjem brojnih Rezolucija o osudi toralitarnih režima koje je donio Europski parlament. „Jednom od posljednjih Rezolucija koja je donesena 19. rujna 2019. godine Europski parlament izjednačio je fašizam i nacizam s komunizmom. Rezoluciji su prihvatile sve europske država. Izutezak su samo zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije u kojima se ova kao ni prethodne Rezolucije o osudi totalitarnih režima ni ne spominju javno“, izjavio je Marković za Vecernji.ba.
Zločin na Crvenoj stijeni u Kiseljaku jedan je u nizu kojeg su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata počinile nad pripadnici poraženih vojski, ali i civilima. Najmasovniji je počinjen u Bleiburgu, ali Križnih putova hrvatski narod ima na stotine. Crvena stijena jedan je od njih. Smrću Rešada Dizdarevića, načelnika UDBA-e u Kiseljaku kao i brojnih drugih aktera ovog zločina žrtvama i njihovim obiteljima uskraćeno je pravo da pred lice pravde budu izvedeni oni koji su naredili i počinili zločine. Budući da je od zločina prošlo 76. godina posljednja je prilika da se sačini točan popis žrtava kako bi se barem znalo tko su , imenom i prezimenom, žrtve režima kojeg je osudio Europski parlament te ga izjednačio s fašizmom i nacizmom. Isti taj režim mnogi u BiH još uvijek slave te negiraju sve zločine počinjene u njegovo ime. Ne čudi stoga što se hrvatske žrtve i u Domovinskom ratu na jednak način negiraju ili prešućuju u većini medija u BiH.
