Kada je u ožujku 2009. godine preuzimao dužnost, austrijski diplomat Valentin Inzko vjerojatno nije očekivao kako će biti najdugovječniji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, a sigurno nije mogao pretpostaviti kako će napuniti 10 godina na toj dužnosti, što će se vrlo izgledno dogoditi na proljeće. Pred njim su i peti izbori u BiH, koje ova zemlja dočekuje u vrlo nesređenom stanju. Neki odgovornost za djelovanje prebacuju i na Inzka, ali jasno je kako on već godinama izbjegava koristiti svoje ovlasti i “presijecati” političke prijepore u BiH.
Koliko je ozbiljna trenutačna situacija u BiH, posebice ako se uzme u obzir nepostojanje odredbi Izbornog zakona koje omogućavaju formiranje vlasti i oštru predizbornu retoriku?
- Generalni politički trendovi u BiH su, nažalost, zabrinjavajući. Funkcionalnost je veliki problem jer se institucije na državnoj razini namjerno blokira te rade pod ozbiljnim pritiskom. Ta nefunkcionalnost u određenoj mjeri seže i do Federacije BiH zbog pitanja koja su taoci uskih interesa pojedinih stranaka. Primjerice, nevjerojatno je da Federacija nije u stanju adekvatno oporezovati kladionice na isti način kao u ostatku Europe, što bi donijelo veliki prihod koji bi se mogao upotrijebiti kako bi se poboljšale usluge koje se pružaju građanima. Jednako zabrinjava i nepostojanje konstruktivnoga dijaloga u zemlji. Ovo je parlamentarni sustav, što znači da stranke u koaliciji trebaju raditi zajedno kako bi vlast postigla rezultate. Umjesto toga, imamo stagnaciju dijaloga i političku nesigurnost, zbog čega ljudi odlaze iz BiH. Naravno, ima i drugih razloga jer mladi ljudi odlaze i iz susjednih zemalja. Mislim kako se ta stagnacija i egzodus mladih koji je prati mogu izravno pripisati činjenici da se brojni ključni politički akteri nerazmjerno puno fokusiraju na etnička i nacionalna pitanja umjesto da, s ostalim skupinama i strankama, učinkovito upravljaju zemljom i rješavaju istinske probleme. Kao što se vidi na puno primjera diljem BiH, ako političke elite imaju političku volju i osjećaj odgovornosti prema građanima, onda postoji cijeli niz mogućih kompromisnih rješenja. S druge strane, ako vodeće stranke nisu spremne odustati od maksimalističkih i jednostranih zahtjeva te pregovarati s iskrenim namjerama, onda dobivamo blokade, podjele i stagnaciju. To je tragično.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH
