Njemačka je za srpanj 2022. godine najavila povećanje minimalne satnice na 10,45 eura. Iako je neobično da se plaća povećava u razdoblju krize, najjača europska ekonomija očito želi promijeniti pristup krizi jer se 2007. godine, kada je ondašnja kriza počela, išlo u smjeru smanjenja plaća, piše Večernji list BiH.
Pogađate, učinak nije bio dobar. I sada ekonomski stručnjaci ne vide ništa dobro ni u povećanju plaća pa ekonomist Felix Hüfner navodi da bi ovaj potez mogao doprinijeti širim pritiscima na plaće.
Udari lockdowna
A dok stanovništvo prati situaciju, prvi put u trideset godina u Njemačkoj je stopa inflacije narasla iznad 5 posto. Radnici iz BiH koji su u toj zemlji svjedoče neizvjesnosti koja se događa i nadaju se samo jednom - da će pandemija prestati te se svijet vratiti u normalno stanje. Stjepan iz okolice Münchena kaže da mu se život u proteklih godinu i pol dana sveo na posao i stan koji plaća 900 eura. - Bolje reći da je to veći dnevni boravak u kojem mi se sve nalazi, a imam i zahod i to je jedina odvojena prostorija. U krizi mi je iznos za najam narastao, plaćao sam donedavno 800 eura - govori nam. Kaže i kako je zdravstvena kriza brojne sektore gurnula na koljena. - Smatram da ni jaka Njemačka ne bi tek tako preživjela još jedan lockdown, odnosno financijski utjecaj bi itekako bio vidljiv. Svi se nadamo da će doći kraj ovoj zdravstvenoj krizi i da neće biti zatvaranja, ali, nažalost, trenutačna situacija s brojem zaraženih nije nimalo dobra. Odlazim iz stana do posla u jednom restoranu i pitam se kada će mi gazda reći da zatvaramo jer se više ne može živjeti pod mjerama. Puno će ih u Njemačkoj reći da bi im se više isplatilo zatvoriti na neko vrijeme pa da država preuzme sve obveze nego raditi, a ne dočekati goste - priča nam. Što se tiče samih plaća u Njemačkoj, ovih dana je izišlo izvješće koje kaže da je bruto prosječna plaća 56.985 eura. Rezultati online platforme za zapošljavanje StepStone kažu da postoje velike razlike unutar profesija. Prodavači zarađuju samo oko 24.000 eura godišnje, a medicinske sestre koje njeguje starije i bolesne oko 39.600 eura godišnje. Oni koji su zadovoljni svojom plaćom zarađuju u prosjeku 64.253 eura godišnje. Svaka deseta osoba nije bila zadovoljna svojim primanjima, stoji u izvješću o plaćama. A među nezadovoljnicima većinom se radi o niskokvalificiranim radnicima, a dosta ih je i s područja Balkana. Hoće li se nezadovoljnici vraćati u BiH s obzirom na situaciju, pitanje je koje se postavlja od početka pandemije kad su zabilježeni slučajevi povrataka u BiH. Međutim, brzo se ispostavilo da su to bili sporadični slučajevi, a čim smo počeli donekle živjeti s koronavirusom, u 2021. godini BiH je dočekao masovni egzodus. Unija za održivi povratak tvrdi da je zemlju napustilo čak 170 tisuća stanovnika. Kažu da se to ne može vidjeti u službenim podacima jer se ljudi ne odjavljuju kad odu, nego su po evidenciji u BiH, ali daleko su oni i fizički i psihički od ove zemlje. Neovisni stručnjaci tvrde da su te brojke pretjerane, ali da je odlazaka u velikom broju bilo. Dr. sc. Tado Jurić nedavno je istaknuo da dobro zna da se mladi čovjek neće vratiti u domovinu nakon što provede tri do pet godina u Njemačkoj, nauči iznimno težak jezik, djeca mu krenu u školu i on konačno može odahnuti nakon iznimno stresnog pothvata preseljenja.
Ne prezaju ni od čega
Apelirao je i da se rad na daljinu omogući za određen postotak radnika iz javnog i državnog sektora koji su spremni preseliti u provinciju i tako oživjeti neke zapuštene krajeve. Jurić je vrsni poznavatelj problematike iseljavanja i svjestan je da ovdašnje stanovništvo Nijemci i drugi strani narodi ne traže zbog nekih simpatija, već zato što im trebaju radnici i ne prezaju ni od čega. Država mora reagirati, zadržati postojeće i donijeti mjere koje će privući nezadovoljnike vani da se vrate i ponovno počnu u ovoj zemlji jer ima onih koji to žele.
