Prošloga je tjedna u Sarajevu održana konferencija koja je navodno trebala biti svojevrstan odgovor na saborsku rezoluciju. Pretvorila se u predizbornu tribinu dijela vladajućih i oporbenih bošnjačkih stranaka, koje se s najvećom bošnjačkom strankom, Strankom demokratske akcije, natječu u dokazivanju da su u Bosni i Hercegovini zapravo ugroženi Bošnjaci te da su u vlasti zastupljeni manje od drugih dvaju naroda. Ni riječi nije bilo o dvadesetogodišnjoj praksi nametanja hrvatskog člana Predsjedništva BiH ili fabriciranju političke volje pri izboru izaslanika u Dom naroda. Ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman smatra da je, unatoč svemu, važno otvoriti dijalog.
Večernji list: Kako komentirate to što je skup navodno bio odgovor na saborsku rezoluciju, a zapravo je zaobiđena bit problema – obespravljivanje Hrvata?
Prije svega, pokušajmo na to gledati afirmativno. Svaki pokušaj koji može pridonijeti boljoj funkcionalnosti Bosne i Hercegovine te istaknuti jednakopravnost i konstitutivnost dobrodošao je u političkoj raspravi među političkim liderima u BiH. Međutim, koliko sam vidio, ono što je predstavljeno kao međunarodna konferencija zapravo nije imalo takav karakter. Prije svega, bila je riječ o skupu koji su organizirali ministar vanjskih poslova i njegova stranka, a prema popisu sudionika, nije bilo sudionika iz drugih naroda.
Kada govorimo o toj temi, ne postoji sistematizirano znanje koje bi moglo poslužiti kao platforma za raspravu. Uvijek je nezahvalno prebrojavati i ključno je pitanje od kojih se premisa polazi. Čini mi se da takav pristup izlazi iz pravila Daytonskog sporazuma, pogotovo ako o tome govore samo predstavnici jednoga naroda, a nema predstavnika drugih naroda u Bosni i Hercegovini.
Za ozbiljnu raspravu bila bi potrebna dobra priprema svih političkih lidera i legitimnih političkih predstavnika svih triju naroda. To na toj konferenciji, nažalost, nismo vidjeli. Šteta je što je ta prilika propuštena jer je tijekom svih ovih godina trebalo raditi na promjeni Izbornog zakona, kojom bi se uklonile sve diskriminacije u izbornom postupku.
Večernji list: Niste mi odgovorili na primjedbe o rezoluciji.
Ne vjerujem da bi rezolucija trebala biti povod za takvu konferenciju. Ona samo prepoznaje određeno stanje i njegova je slika. Hrvatska ima moralnu, zakonsku i ustavnu obvezu štititi Hrvate bez obzira na to gdje se nalaze, bilo kao manjina, bilo kao iseljenici.
To osobito vrijedi za Bosnu i Hercegovinu jer je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma. Naša je ustavna obveza brinuti se o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Rezolucija je na određen način svjedok postojećeg stanja.
Želimo da Hrvati uživaju jednakopravnost i konstitutivnost propisane Daytonskim sporazumom. Dayton kao model ne treba mistificirati niti ga promatrati dogmatski. Jednako tako, svako spominjanje hrvatske izborne jedinice ne treba doživljavati kao herezu koja bi eventualno vodila raspadu Bosne i Hercegovine. Daytonski sporazum zapravo je instrument za osiguravanje jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda.
Kada pogledate iskustva u Europi, imate belgijski i švicarski slučaj, a naposljetku i Sjevernu Irsku. Govorim o Sporazumu na Veliki petak. Kada je taj sporazum dogovoren, irski republikanci i katolici bili su manjina, a sada su većina. Sporazum pomaže protestantima i unionistima da zadrže poluge vlasti, uz svojevrsni federalizam i devoluciju vlasti, gdje je svaka zajednica pronašla svoj interes. U tom se sporazumu govori i o identitetu. Ovdje također govorimo o identitetu, a identitet mora biti zaštićen.
Večernji list: S obzirom na to da je Bošnjaka 50 posto prema popisu iz 2013., ide se na većinski sustav – dominaciju koja je ovdje uvijek završavala loše tijekom povijesti?!
Nezahvalno je govoriti o matematici. Matematika ne smije biti polazište jer može imati vrlo loše implikacije u raspravi. Ono što je ovdje bitno jest jačati i obnoviti političko povjerenje triju konstitutivnih naroda. Kada obnovite povjerenje i imate dijalog, sve je drugo rješivo. Ne treba se baviti samo matematikom. Namjere mogu biti dobre, ali i dobre namjere mogu završiti neuspjehom.
Žao mi je što tako važna tema nije polučila uspjeh. Onda imamo retoričko pitanje: čija je Bosna i Hercegovina i tko može govoriti o njoj? Kao čovjek rođen u Bosni i Hercegovini, volio bih da se prebroji koliko se Hrvata vratilo u određena područja. Uzmite, primjerice, mjesto rođenja moga oca. Ondje je prije rata bilo 17 tisuća Hrvata, a danas ih ima dvije do tri tisuće. Vrlo je teško govoriti o tome. Trebamo gledati kvalitetu života i pitanje povjerenja.
Mnogo sam puta bio u Bugojnu i s načelnikom općine razgovarao o imenima ulica i nekadašnjem multietničkom karakteru Bugojna. Možda previše govorim o Bugojnu, ali ono je eklatantan primjer i simbol stradanja hrvatskog naroda.
Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, pustimo matematiku. Nije bitno ima li nekoga više ili manje u odnosu na drugi ili treći konstitutivni narod. Svima jednako. Nije riječ o matematici, nego o vrijednostima i podjeli vlasti. To je mehanizam power-sharinga, koji je također dio sustava sadržanog u Daytonskom sporazumu.
Daytonski sporazum treba promatrati vrijednosno, a zatim i kroz pitanje mira i tolerantnog dijaloga. Takav dijalog proizlazi iz velikodušnosti, a ona iz političke hrabrosti. Tolerantan dijalog zahtijeva izgradnju odnosa s ljudima i narodima s kojima se ne slažete ili s kojima se možda nikada nećete složiti. Zahtijeva i slušanje drugoga, koji možda ima drukčiju verziju povijesti od vaše. Ako jedna i druga strana slušaju, to može pridonijeti političkoj stabilnosti i prosperitetu Bosne i Hercegovine.
Večernji list: Već se dvadeset godina ponavlja ista praksa. Izborne kampanje redovito dodatno zaoštravaju međunacionalne napetosti. Čini se da u Sarajevu nema političke spremnosti da se stvari vrate na temeljne postavke, prema kojima Hrvati biraju svoje legitimne članove Predsjedništva BiH.
To je, naravno, točno. To je važno i bitno. Hrvatima treba omogućiti prava koja imaju na temelju Daytonskog sporazuma. Dayton, nažalost, nije savršen, nego se polazilo od političke zrelosti i odgovornosti onih koji su ga potpisivali. Sjetite se da je Haris Silajdžić 2006. godine rekao Željku Komšiću: "Nemojte ogaditi Hrvatima Bosnu i Hercegovinu." U tome je smisao i duh sporazuma.
Onaj tko ima jednaka prava, neće drugome oduzeti njegova prava, ali nitko se neće pomiriti s time da ima manja prava. Hrvati su u Bosni i Hercegovini starosjedilački, autohtoni narod. Teško mi je slušati kada netko kaže da Hrvatska ima nekakve pretenzije prema BiH, da je napada ili da se u nju miješa.
Večernji list: A zašto se ne bi miješala?
Govori se da se Hrvatska miješa, ali takve prigovore nikada nisam čuo od predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Nisam ih nikada čuo ni od predstavnika Srba u BiH. Kada odem u rodni Tomislavgrad, ondje mi, dapače, govore da se Hrvatska treba još više angažirati.
Večernji list: Ali u Bosni i Hercegovini miješa se i Turska, među ostalim, kroz Vijeće za provedbu mira?
Naravno. Upravo zato kažem da postoji paradoks. U Tomislavgradu mi govore: "Trebate se još više angažirati." To su sive zone. Ali ovdje treba osigurati radna mjesta. Treba raditi na poboljšanju infrastrukture, ne samo prometne nego i gospodarske, kako bi ljudi u BiH imali standarde kakve imamo i mi u Europskoj uniji.
Žao mi je što se zaboravlja uloga Hrvatske u poticanju međunarodne zajednice da Bosni i Hercegovini dodijeli status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To je bio rezultat našeg velikog angažmana. Hrvatska i danas pomaže BiH, ne samo financijski nego i osnaživanjem radnih mjesta te projektima koji su vitalni za očuvanje identitetskih vrijednosti.
Nekima je u Bosni i Hercegovini očito stalo do toga da se snažna uloga Hrvatske ne prepozna. Hrvatska radi na osiguravanju sigurnosti i institucija vlasti, a reagira kada vidi da je ugrožen položaj hrvatskog naroda. Imamo pravo upozoriti na to. Naše "miješanje" zapravo je upozoravanje drugih čimbenika u međunarodnoj zajednici. To je jedino miješanje Hrvatske.
Ako je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma i jamac političke stabilnosti, teritorijalnog integriteta i suverenosti Bosne i Hercegovine, onda tu nema nekakvog subverzivnog miješanja. Upozoravamo da se u 31 godinu od potpisivanja Daytonskog sporazuma, nažalost, nije učinilo dovoljno na poboljšanju funkcionalnosti Bosne i Hercegovine te da je sustav ostao asimetričan.
Daytonski sporazum bio je rezultat jednoga trenutka. Njime je zaustavljen rat, ali on nikada nije značio da je to trajno rješenje, pa ni za unapređenje sustava u Bosni i Hercegovini, a osobito ne za Hrvate u BiH. Ako vidimo da je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini ugrožen i da ne mogu birati svoga legitimnog političkog predstavnika, naravno da na to moramo upozoriti.
Upravo sam na posljednjem sastanku Vijeća za vanjske poslove u Bruxellesu svojim kolegama rekao: "Ako želite dobiti realističnu sliku Bosne i Hercegovine, molim vas, razgovarajte sa svim političkim predstavnicima svih triju konstitutivnih naroda." To sam zamolio sve ministre. Nakon što je visoka predstavnica Kaja Kallas izvijestila o svom boravku u Sarajevu, pozdravio sam to i izrazio zahvalnost, ali sam također apelirao da se svi ministri tijekom posjeta Bosni i Hercegovini moraju osvjedočiti u njezin multietnički karakter.
Ne mogu dobiti dojam o Bosni i Hercegovini ako odu samo u jedan grad. Ne mogu ga dobiti ni ako razgovaraju samo s predstavnicima jednoga konstitutivnog naroda. Bosna i Hercegovina ima multietnički karakter.
Večernji list: Slaven Kovačević uime DF-a Željka Komšića kandidirao se za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kakvo je vaše mišljenje o tome s obzirom na činjenicu da još uvijek nema dogovora o izmjeni Izbornog zakona koji bi spriječio ponovni izbor ljudi koji legitimno ne predstavljaju Hrvate u BiH?
Slaven Kovačević bio je nedavno protagonist pravosudnog procesa pred Europskim sudom za ljudska prava, gdje je zahtjevom pokušavao osporiti ustavne i daytonske temelje BiH kao države s dvama entitetima i trima konstitutivnim narodima. S obzirom na okolnosti tog procesa, Hrvatska je na poziv Suda u njemu sudjelovala kao treća strana. Konačna presuda Velikog vijeća potvrdila je stav da se Europski sud za ljudska prava ne može i ne smije koristiti kao sredstvo za političko preoblikovanje ustavnog poretka BiH mimo volje konstitutivnih naroda i izvan okvira Daytonskog sporazuma.
Pozvali smo Sud da prepozna političku motivaciju podnositelja zahtjeva, a ne zaštitu ljudskih prava. Upozorili smo da gospodin Kovačević promiče unitarističke ciljeve političke stranke Željka Komšića, restrukturiranje ustavnog okvira BiH i eliminiranje načela konstitutivnih naroda, čime se ugrožava mir u BiH. Snažno je naglašeno da očuvanje ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda i ostalih prava svih građana te rješenje političkih problema u BiH mora proizaći iz unutarnjeg kompromisa.
Presuda "Kovačević" hrvatskim političkim predstavnicima u BiH i Hrvatskoj pruža jasnu pravnu orijentaciju za zaštitu kolektivnih prava Hrvata kao u svemu jednakopravnog naroda u odnosima s drugim dvama konstitutivnim narodima u BiH. Pruža i orijentaciju za zaštitu kolektivnih prava Hrvata u BiH kroz očuvanje mehanizama power-sharinga, utemeljenih na Daytonskom mirovnom sporazumu i u ustavnoj strukturi BiH, u kontekstu budućeg sveobuhvatnog reformskog procesa pristupanja BiH Europskoj uniji.
Presuda također pokazuje da intervencionizam, što predstavlja i ovakav pokušaj da se odlukama međunarodnog suda intervenira u ustavni poredak i ustavnu strukturu zemlje, nije rješenje. To mora biti dio političkog dogovora i demokratskog procesa unutar institucija BiH.
Večernji list: Svi znamo koliki je utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na Dayton i ukupne postavke Bosne i Hercegovine. Je li vrijeme da se s američkim i europskim partnerima snažnije otvori ova tema, prije svega oko – ne bih rekao dizajniranja – ustavnopravnog okvira BiH te da na neki način pomognu da se cijela priča normalizira, prije svega u odnosu na položaj Hrvata?
Vidjeli ste da je, kada smo prošle godine bili u Daytonu, zamjenik američkog državnog tajnika Christopher Landau govorio o apsolutnoj potpori Bosni i Hercegovini, njezinu multietničkom karakteru i konstitutivnosti triju naroda. Istodobno je naglasio da je sada vrijeme da se pitanja Bosne i Hercegovine, uključujući ono što vi nazivate redizajniranjem, rješavaju lokalnim rješenjima, odnosno da lokalni akteri i politički lideri u BiH pronađu zajedničko rješenje i odgovarajuće modele.
Bilo kakvi intervencionizmi nikada se nisu pokazali dobrima. Vidjeli smo koliko je u ovih 30 godina, praktički otkako su počeli djelovati visoki predstavnici, napravljeno pogrešaka. Nije se uspjelo pridonijeti boljoj učinkovitosti i funkcionalnosti, nego se došlo u vrlo lošu situaciju. Mislim da je vrijeme da politički lideri shvate trenutak i odgovornost.
Svatko može imati neku interpretaciju povijesti, ali povijest je samo jedna. Hrvatska je ispunila sve svoje vanjskopolitičke ciljeve. Pridonosi miru i stabilnosti te je i u gospodarstvu i u politici prepoznata kao uspješna zemlja.
Doista nam nije jasno odakle i zašto dolaze takve reakcije. Mi ćemo i dalje s akterima u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama govoriti o potrebi ograničenih ustavnih promjena, a naravno, i izmjeni Izbornog zakona, kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini ostvarili svoja prava. Budite uvjereni da se nećemo umoriti.
U našem djelovanju nikada nismo antagonizirali nijedno pitanje. Hrvatska Vlada otvara svoja diplomatska vrata i ohrabruje međunarodnu zajednicu kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Snažno smo uz Hrvate u BiH i njihove legitimne zahtjeve. Važno je jačati i davati političku težinu inicijativama koje dolaze od samih Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Tko bolje poznaje situaciju i sustav u BiH od Hrvata iz Bosne i Hercegovine?
Hrvatska će podržati svaku ideju i svaki model koji je autentičan zahtjev Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Bitno je da ćemo podržavati svaki zahtjev koji dolazi iz Bosne i Hercegovine i koji je ondje osmišljen, a ne da se percipira kao nešto osmišljeno u Zagrebu.
Otvori KEKS Pay
