Željeznica, žila kucavica mnogih zemalja i danas je jedan od najčešće korištenih i najjeftinijih načina transporta ljudi i robe u svijetu. Nekad se industrijski razvoj jedne zemlje promatrao kroz mrežu željenice koju je posjedovala. Željeznica je od svog nastanka kontinuirano doživljavala napredak primarno u sigurnosti i brzini vlakova. Prve željezne kompozicije na tračnicama upotrebljavali su još u 16. stoljeću u Njemačkoj i Engleskoj za transport iskopane rude. Te male kompozicije vukli su konji. Engleski inženjer George Stephenson izumio je prvu parnu lokomotivu. Mogla je brzinom pješaka vući nekoliko rudničkih vagona. Prva javna željeznička prometna veza uspostavljena je još davne 1825. između engleskih gradova Stocktona i Darlingtona.
Poslije spore parne željeznice nastale su dizelske, pa moderne električne željeznice (elektrificirane). Željeznice velikih brzina (preko 200km/h) se koriste najčešće za putnički promet na dalekim relacijama i iznimno za prijevoz većih količina poštanske robe na dalekim relacijama. Željeznice velike brzine vrlo dobro konkuriraju osobnim motornim vozilima i imaju prednost, da nema zastoja u prometu i prometnih gužvi. Željeznice doprinose ekologiji kroz efikasnost, za razliku od cestovnog prometa.
Nedavno je na društvenim mrežama objavljena jedna zanimljiva mapa na kojoj su pokazane prosječne brzine vlakova po europskim zemljama. Ako je vjerovati ovoj mapi BiH je s prosječnom brzinom od svega 54,5 km/h u nezavidnom društvu na samom dnu ove ljestvice. Društvo joj čine Albanija s 27,6 km/h, Srbija 54,3, Sjeverna Makedonija 53,1 te susjedna Hrvatska s 58,2 km/h.
Najbrže vlakove u Europi ima Španjolska s prosječnom brzinom vlakova (199,4 km/h), te Francuska 195,9 km/h. Općenito stanje u zapadnoj Europi je bolje nego na istoku pa se tako vlakovi u Italiji kreću zavidnom brzinom od 169,9 km/h, Njemačkoj 141,6 km/h te Velikoj Britaniji 134,4 km/h.
Otvori KEKS Pay
