"Drugo lice jedne zemlje", dokumentarni film Dževdeta Tuzlića koji govori o Večernjakovu pečatu, koji je stasao početkom milenija do danas, zadobio je tisuće komentara nakon sinoćnje premijere. Upravo u danima kada Bosna i Hercegovina čeka veliku vijest iz Europske unije, kojoj se godinama težimo pridružiti, izišao je film koji prikazuje jednu bolju državu koja je opterećena prošlošću, a koja opet nekako traži način da se pokrene naprijed. Scene s početka filma, kad direktor manifestacije Jozo Pavković govori o ideji nastanka filma, zatim direkcija Večernjakova pečata i redakcija Večernjeg lista iz vremena kad je sve počelo, mnoge su vratili u neku sada već pomalo daleku prošlost, ali je nit vodilja Pečata ostala ista - biti proeuropski, biti svjetski, graditi bolju zemlju i nagrađivati uspjeh. Uspjeha je itekako bilo, ali se nekako u svom ovom sivilu to gubilo te, da nije Večernjakova pečata, tko zna bi li neke stvari itko zamijetio.
Uspjesi pod reflektorima
- Bosna i Hercegovina u trećem mileniju. Nakon Daytonskog sporazuma, koji je donio mir, ali je život bio rastrzan i kaotičan, politička scena nedefinirana, medijski prostor podijeljen i navijački. Život je bio negdje drugdje. Domaći i međunarodni čelnici, zarobljeni u prošlost, nikako da pronađu put koji vodi u europsku budućnost. Ali je trebalo tragati za svjetlom na kraju tunela. Pa je "rođena" ideja o pokretanju Večernjakova pečata, manifestacije koja bi veličala uspješnost i pokazala "drugo lice jedne zemlje", u kojoj i nije sve tako crno. Svjetla reflektora usmjerena su na uspješne ljude, na mnoge koji bi bez takve manifestacije ostali na margini, a njihovi rezultati u gospodarstvu, sportu, kulturi, znanosti, medicini... ostali bi u zapećku. Nije ih bilo na stupcima novina, udarnim minutama dnevnika na radiju i televiziji, na portalima, jer su ta mjesta, mahom, zauzimale osobe iz političkog ili tajkunskog miljea, novopečeni bogataši koji su novcem mogli kupiti sve, pa i slavu koju ne zaslužuju. Uspijevao je okupiti, predstaviti i nagraditi uspješne Bošnjake, Hrvate, Srbe i ostale, kao i predstavnike međunarodne zajednice. Prometnulo se to u više od dva desetljeća trajanja - prisjetio se Pavković. Nakon emisije nizali su se komentari jer je konačno snimljen dokumentarac u kojem nema negativnosti, ratnih strahota, crnila, već ljepše budućnosti koja bi svima trebala biti cilj, unatoč tome što nas neke mračne sile žele opet uvući u neke druge priče i strahote koje je većina građana ove zemlje prošla. Zadovoljni su i na BHRT-u, državnoj televiziji koja, unatoč svojoj teškoj situaciji, promovira pozitivne, europske vrijednosti Bosne i Hercegovine u nadi da će nam svima u što skorijem vremenu biti bolje. Urednik dokumentarca Dževdet Tuzlić nazvao je film malom poviješću poslijeratne BiH.
- Poput naslova filma Rubena Östlunda, taj, kako sam ga nazvao, tronožac i jednakostranični trokut triju predominantnih naroda u BiH, nakon rata postao je trokut tuge. Trokut mimoilaženja i odsutnosti harmonije. I na političkoj sceni, i u svakom kutku svakodnevice, odnosno u životu. Pa sam, poput kakva rudara, hodio kroz značenja riječi i rečenica koje su zvonile u vremenu, a koje su na Pečatu izgovarali ljudi različitih svjetonazora i profesija. Bilježio, izdvajao, sažimao, da bih pokazao kako zaista postoji "drugo lice jedne zemlje", da postoje vrijedni ljudi koji su ostajali u zapećku vremena, a koje treba istaknuti i staviti u prvi plan. Pa je tako nastajala struktura filma koji je jedna mala povijest poslijeratne BiH - istaknuo je.
Proeuropski događaj
Večernjakov pečat je, uz specijalne emisije, emisije koje govore o prethodnoj godini, dijaloške emisije, konferencije i okrugle stolove, došao i do svog dokumentarca koji je u 80 minuta na najljepši način predstavio Bosnu i Hercegovinu, onu koja će sada pregovarati s Europskom unijom o ulasku u zajednicu europskih obitelji, kojoj po mnogočemu pripada. Svi koji niste stigli pogledati dokumentarac koji slavi izvrsna postignuća u BiH i gura ustranu one crne vijesti, moći ćete to učiniti u nedjelju u 12 sati i 15 minuta.
