Nije više dovoljno pitati zašto mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine. Važnije pitanje je zašto im ostanak izgleda kao lošija opcija.
Najnoviji podaci pokazuju da problem nije nestao. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, stopa nezaposlenosti mladih u prvom tromjesečju 2026. godine iznosila je 30,1 posto. To znači da je gotovo svaki treći mladi čovjek na tržištu rada između 15 i 24 godine bez posla. A problem nije samo u tome imaju li mladi posao. Oni s punim pravom pitaju kakav je to posao i može li se od njega živjeti.
UNICEF je u svojoj Situacijskoj analizi djece i mladih u BiH, objavljenoj krajem 2025., upozorio na veliki nesrazmjer između obrazovanja i potreba tržišta rada. Samo 32 posto mladih imalo je priliku steći iskustvo kroz praksu ili praktičnu nastavu, dok se istodobno povećava nesigurnost zaposlenja. Prema istom izvješću, 22 posto mladih radi u neformalnom sektoru, a samo 57 posto mladih zaposlenih prima pune doprinose.
Ključno je pitanje što mlad čovjek može očekivati nakon škole ili fakulteta? Može očekivati da će posao možda pronaći. Ali, može li očekivati plaću od koje će unajmiti stan, kupiti automobil (kredit), zasnovati obitelj i živjeti bez pomoći roditelja? Može li planirati budućnost ako mu je ugovor nesiguran, a plaća jedva pokriva osnovne troškove?
UNDP u svojoj Strategiji za angažman mladih u BiH 2026.–2030. upozorava upravo na visoku nezaposlenost, ograničene mogućnosti za kvalitetno zaposlenje, nepovezanost obrazovanja s tržištem rada i sve izraženija razmišljanja mladih o odlasku iz zemlje. I zato priča o iseljavanju nije samo priča o Njemačkoj, Austriji ili Hrvatskoj. To je priča o tome koliko je čovjeku ovdje teško napraviti prvi ozbiljan korak u samostalan život. Mladi ne odlaze samo zato što negdje drugdje mogu zaraditi više. Odlaze prije svega zato što žele znati da njihov trud ima smisla. Žele posao na kojem mogu napredovati, plaću koja im omogućuje samostalan život i osjećaj da se njihov glas nešto pita.
Svi smo svjedoci gotovo svakodnevne, potrošene i izlizane priče domaćih lidera kako Bosna i Hercegovina mora brinuti o mladima i kako su mladi njezina budućnost. A nudimo li im doista budućnost ili ih, vlastitim neradom i praznim obećanjima, tjeramo da je traže negdje drugdje?