Iz oskudnih geografskih i povijesno-političkih uvjeta, kontinuiranim radom i duhovno-obrazovnom tradicijom, razvila se vitalna sredina. Grad čija se novija povijest počela oblikovati na nepristupačnom kršu dolaskom hercegovačkih franjevaca iz Bosne 1844., danas u Hercegovini predstavlja vodeći gospodarski mikroprostor.
1. Srednjovjekovno nasljeđe i otomanska depopulacija
Kontinuitetu življenja na području Širokog Brijega svjedoče brojna arheološka nalazišta. Strateško i prirodno središte obrane te nadzora prometnih i trgovačkih pravaca nalazilo se na stijeni iznad vrela rijeke Lištice u kanjonu Borak. Na tom lokalitetu leže ostaci srednjovjekovne utvrde, u narodu poznate kao Kruševac, čija je zadaća bila zaštititi važne karavanske i stočarske putove. Padom Humske zemlje pod otomansku vlast u drugoj polovini 15. stoljeća Kruševac biva razoren. Zbog dugotrajnih ratnih sukoba, teških osmanskih nameta i vjerskih pritisaka, stanovništvo je bilo izloženo raseljavanju, progonima i mletačko-osmanskim pograničnim sukobima. Postojanost života u tim je stoljećima održavana primarno djelovanjem putujućih franjevaca iz bosanskih samostana.
2. Austrougarska uprava
Demografska obnova i društveni napredak Širokog Brijega započeli su dolaskom austrougarske uprave 1878. u Bosni i Hercegovini i prestankom osmanske vladavine. Nešto prije toga 1846. na uzvisini Brig hercegovački franjevci utemeljili su samostan i naknadno klasičnu gimnaziju. Istodobno, austrougarska uprava uvodila je reforme. Ustrojila je katastar, izgradila građevine za otkup duhana, poticala vinogradarstvo i stočarstvo. Izbijanjem Velikog rata 1914. nastupilo je teško razdoblje za kraj, a kao posljedica teških okolnosti i ljetnih suša nastupila je glad. Spašavanje od gladi i općeg sloma naroda predvodio je tada Božji čovjek fra Didak Buntić, koji je 1917. poslao 17.000 djece iz Hercegovine u Slavoniju kako bi ih spasio od gladi. Završetkom rata 1918. i propasti Austro-Ugarske Monarhije, Hrvati su se našli u političkoj tvorevini Kraljevini Jugoslaviji, čime nastupa novo poglavlje u povijesti grada.
3. Razdoblje u objema Jugoslavijama 1918. - 1990.
Razdoblje između dvaju svjetskih ratova, u novostvorenoj Kraljevini SHS, a potom Jugoslaviji, bilo je vrijeme velikih političkih previranja. Franjevački samostan i gimnazija bili su tvrđava vjere, obrazovanja i hrvatskog identiteta. Franjevački profesori s doktoratima iz Pariza, Beča, Rima, Innsbrucka, Fribourga, Zagreba i drugih prestižnih sveučilišta otvarali su svojim učenicima prozor u svijet. No snažni temelji obrazovanja koje je gimnazija njegovala nisu bili u interesu tadašnje vlasti, one jugoslavenskih komunista partizana čije su postrojbe 7. veljače 1945. izvele napad na samostan i gimnaziju, koja je naposljetku zapaljena. Ubijeno je ukupno 66 svećenika Hercegovačke franjevačke provincije u veljači i svibnju 1945. Početkom 1947. spaljena je i bogata knjižnica te arhiv samostana. Iako je Drugi svjetski rat formalno okončan u svibnju 1945., na teritoriju Širokog Brijega vodio se rat nakon rata i trajao je do 1951. kada je ubijen posljednji škripar, pripadnik hrvatskog pokreta. Poraće je trajalo do 1966., do političkog sloma Aleksandra Rankovića, a posljedice su se osjećale dugi niz godina. Ljudi su se suočavali s nemogućnošću zapošljavanja, političkim progonima i ograničenjem osnovnih sloboda. Mnogi su bili primorani iseliti se izvan domovine. Tek početkom 1970-ih vidljiva su skromnija ulaganja u obnovu mjesta. U vjerskom i duhovnom kontekstu Široki Brijeg smatran je važnim odredištem marijanske pobožnosti, a do Domovinskog rata svake se godine u srpnju održavalo Hodočašće mladih. Središte marijanske pobožnosti u Hercegovini i šire pripalo je Međugorju, gdje se 1981. ukazala Majka Božja – Gospa. Zaštitu i brigu o djeci kojoj se Gospa ukazala preuzeo je ondašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko, jedan od istaknutijih širokobrijeških humanitaraca.
4. Gojko Šušak i zasluge Širokobriježana u Domovinskom ratu
U procesu stvaranja moderne hrvatske države jednu od ključnih uloga imao je Gojko Šušak. Kao ministar obrane Republike Hrvatske, Šušak je odigrao povijesnu ulogu u ustrojavanju Hrvatske vojske te vojno-redarstvenim operacijama koje su donijele slobodu. Bitno je istaknuti kako su Širokobriježani početkom svibnja 1991. zaustavili tenkove JNA u Pologu, sprječavajući prodor JNA prema Hrvatskoj i Kupresu. Također, brojni su se mještani uključivali u obranu Republike Hrvatske na bojištima od Vukovara do Dubrovnika, a grad je bio jedno od glavnih logističkih i obrambenih čvorišta Hrvatskog vijeća obrane. Postrojbe iz Širokoga Brijega, poput Poskoka, Kažnjeničke bojne, topništva "Slavuji", širokobriješka bojna, 2. gardijske brigade HVO-a, Specijalne policije HR HB te njihovih zapovjednika, dale su ključni doprinos u operacijama Lipanjske zore 1992., Cincar 1994., Zima '94, Ljeto '95, Oluja, Maestral i Južni potez.
5. Gospodarski i demografski uspon
Početkom 21. stoljeća započinje snažan gospodarski rast Širokog Brijega, a u razdoblju od 2020. pa nadalje grad se pozicionirao u gospodarsko središte zapadne Hercegovine i šire. Poduzetnička inicijativa, usmjerena k proizvodnji i izvozno orijentiranom sektoru, stvorila je samoodrživ ekonomski sustav. Dok se mnoge sredine suočavaju sa strukturnim starenjem stanovništva, Široki Brijeg trenutačno pokazuje razmjernu demografsku stabilnost, uvjetovanu prvenstveno korelacijom između ekonomske sigurnosti i zadržavanja mlađe radno aktivne populacije.
6. Zaključak
Društveno-ekonomska stabilnost Širokog Brijega rezultat je dugoročnog razvoja gospodarstva, strateškog planiranja i žilavosti ljudi širokobriješkog kraja. Ljudski kapital svakako je odigrao najznačajniju ulogu u izgradnji ekonomske stabilnosti mjesta, a povezivanje Širokobriježana u domovini i iseljeništvu čini ogroman potencijal za daljnja ulaganja, suradnju, održivost i stvaranje još boljih prilika za generacije koje dolaze.
Otvori KEKS Pay
