-Prije četiri godine dobio sam ideju raditi dimnjačarski posao, jer sam i imao problema s dimnjakom na vlastitoj kući. Nije se bilo lako odlučiti na ovo. Ta, kod mnogih vlada mišljenje da su smetlari i dimnjačari “niža” zanimanja, iako ima i onih koji ta zanimanja vide kao premiju...Znao sam i da u cijeloj županiji s 96.000 stanovnika dugo nema ni dimnjačara. Godinama sam sve “kuhao”, na kraju prije petnaestak dana registrirao dimnjačarski obrt. Prethodno sam morao završiti školu za dimnjačara,da bih mogao registrirati tvrtku, priča Mariofil.
Zakonski uvjeti
- Iznenadilo me kako sam administrativne poslove u GU i Poreznoj upravi riješio za jedan dan. Tamo su me primili kao kap vode na dlanu... Možda je to zato što je u pitanju se radi o deficitarna djelatnost. Zakonski uvjeti za ovaj i još neke obrte su povoljni. Tako ne moram sebi plaću uplaćivati preko računa ni voditi poslovne knjige, ali doprinose moram plaćati...
Mariofil se uz dimnjačarski posao planira baviti čišćenjem klima – uređaja i drugim poslovima, kao mijenjanje “kapa”, vratašaca i rozeta na dimnjacima... Dimnjaci su kod nas često loše izvedeni, pa vlasnike misli savjetovati kako to popraviti... Čest je problem loše gorivo, na primjer mokar ugljen... Dolazi do kondenzacija gareži, začepljenja dimnjaka pa i požara.
Mariofilu u poslu za sada pomaže brat, ali bude li po planu uposlit će još jednoga, možda i dva radnika:
- Mislim da će posla biti dovoljno. Već sam osim u Širokom obavljao dimnjačarske usluge u Posušju i Drinovcima. Valjda će biti i zarade... Za sada sam “u deficitu” s opremom. Naručio sam uniforme, vatrostalne rukavice, industrijski usisivač za čađ, električnu “rafo sajlu”... Sve je to skupo, nekoliko tisuća KM. Dok to ne dobijemo, brat i ja improviziramo i radimo mehanički. Ljudi se rijetko požale da je usluga skupa. Cijene formiramo prema dužini dimnjaka, tako se radi i u sredinama gdje postoje profesionalci, u Zenici, Gračanici, Sarajevu... Posao je opasan i rizičan, jer treba se često penjati na visoke i skliske zgrade, s lako lomljivim crjepovima. Opasnost su još ose i stršljenovi u dimnjacima, ponegdje ptice, miševi...
Stihijski rad
Mariofil još radi na marketingu, dijeli podsjetnice i letke. Sezona loženja pred vratima je, tek će tada vidjeti obim posla:
-U svijetu je praksa i zakonska obveza čistiti dimnjake jednom godišnje. Kod nas se to još radi stihijski i kampanjski. Nadam se da ću sve “snimiti” do Nove godine, pa napraviti plan što i kako raditi u budućnosti, rekao nam je Mariofil.
Mnogi vjeruju da vidjeti dimnjačara i uhvatiti ga za dugme, donosi sreću. Valjda će je biti i Mariofilu i mušterijama...
