Danas katolici slave Blagovijest - svetkovinu koja ulazi u božićni blagdanski krug i proslavlja se 25. ožujka te obilježava jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti spasenja. U svome središtu ima biblijsku scenu kada anđeo Gabriel navješćuje Djevici Mariji da će začeti Sina koji će donijeti spas svijetu. Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja jer se Sin Božji utjelovio da postane Spasitelj. Blagovijest se slavi devet mjeseci prije Kristova rođenja, u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.
Riječima anđela Gabrijela „Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom!“ (Lk 1, 28), Bog ulazi u svakodnevni život Marije i mijenja sve. Te riječi nisu bile običan pozdrav, već poziv na nešto radikalno novo. Bog dolazi i poziva Mariju na suradnju u planu koji je veći od svega što ona može zamisliti.
Potrebno je znati kako je Marija bila obična djevojka iz Nazareta, s planovima za život – zaruke s Josipom, obitelj, svakodnevicu u kojoj je sve bilo jasno. Međutim, Bog je ušao u njezinu tišinu i pozvao je na nešto iznad njezinih planova.
Bilo je to nešto što je nadmašivalo njezino razumijevanje i što bi zauvijek promijenilo njen život. Marija se nije povukla pred nepoznatim, nije čekala da sve bude jasno. Nije imala odgovore, nije znala kako će se sve odviti, ali je donijela odluku.
S povjerenjem i hrabrošću, rekla je; „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38). Taj trenutak možemo okarakterizirati kao njezin iskorak u vjeri. Ovaj odgovor nije bio samo puka poslušnost, već duboko povjerenje u Božji plan. Marija nas uči da vjera nije u tome da razumijemo sve, već u tome da vjerujemo u Onoga koji sve razumije, piše Hrvatska katolička mreža.
Premda korijeni ove svetkovine sežu u vrijeme prije Efeškoga sabora 431., kada je za Blaženu Djevicu Mariju definirana dogma da je Bogorodica, sigurni podatci da je proslavljana na nadnevak 25. ožujka mogu se pronaći u 6. stoljeću u jednoj propovijedi biskupa Abrahama iz Efeza.
Kako opisuje Adolf Adam u knjizi Slaviti liturgijsku godinu (str. 125-126) već se od 3. stoljeća proljetnome ekvinociju (25. 3.) pripisivalo uzvišeno značenje te je smatran “prvim danom stvaranja”, “Kristovim rođendanom”, “danom njegove smrti na križu”… Nakon što se datum proslave Božića ustalio na 25. prosinca, logično je bilo da Navještenje tj. Kristovo začeće u Marijinu krilu, bude na ovaj današnji nadnevak, piše Nedjelja.ba.
U knjizi popisa rimskih papa – Liber pontifcalis gdje se uz osnovne podatke o poglavarima Katoličke Crkve donosi i bilješka o najvažnijim njihovim pothvatima, mogu se za ovaj blagdan naći različiti nazivi koji upućuju da je riječ i o Gospodnjoj i Marijanskoj svetkovini. U prvom redu to je “Navještenje Gospodinovo”; zatim: “Začeće Kristovo”, “Utjelovljenje Kristovo” te “Navještenje Marijino”.
Opća načela o liturgijskoj godini i kalendaru (1969.) opredjeljuju se za današnji naziv ove svetkovine.
S obzirom na to da redovito pada u korizmeno vrijeme, ako to bude u Velikom tjednu, onda se prebacuje za ponedjeljak poslije Vazmene osmine.
Biblijska podloga Navještenja Gospodinova nalazi se u Lukinu evanđelju (1,26-38) koje prikazuje dramu Božje intervencije i čovjekove suradnje. Bog iz ljubavi prema svome najuzvišenijem stvorenju koje je palo u ropstvo grijeha, šalje svoga Sina. U Božanskom planu određeno je da On ima uzeti obličje ljudskoga tijela, tj. roditi se iz krila žene. To će se dogoditi bez sudjelovanja muškarca. Zbog toga židovska djevojka Marija koja je već zaručena za Josipa, biva najprije prestrašena pa onda zbunjena kada joj anđeo Gabriel priopćava tu vijest.
Nakon što joj Božji glasnik objašnjava: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1,35), ona u svojoj slobodnoj volji daje pristanak: “Neka mi bude po riječi tvojoj!” (1,38).
U ovom događaju Crkva prepoznaje ispunjenje starozavjetnoga obećanja nevjernomu kralju Ahazu, preko proroka Izaije: “Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7,14). Razlog tomu jest upravo Isusovo utjelovljenje – On biva taj “S nama Bog”, što ime Emanuel znači u prijevodu.
Stoga zajednica vjernika dok na ovu svetkovinu izgovara Vjerovanje, kao i na Božić, poklekne na riječi: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.”
Pod zaštitu Navještenja Gospodinovog i Blagovijesti stavili su se novinski izvjestitelji i urednici vijesti, Hrvatska dominikanska provincija te mnoge biskupije, naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Vrbani, Velika Gorica, Strmac Pribićki kod Jastrebarskog, Klanjec, Gospić-katedrala, Pićan, Svetvinčenat, Snašići kod Svete Nedelje, Opatija, Košljun, Mali Lošinj, Vrgorac, Novo Selo kod Selaca na Braču, Supetar na Braču, Milna na Braču, Orebić na Pelješcu, Dubrovnik, Široki Brijeg), zupajastrebarsko.hr.
I pravoslavni vjernici slave Blagovijest kao jedan od 12 velikih blagdana posvećen trenutku kada je anđeo gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti isusa. Zbog korištenja julijanskog kalendara, Srpska pravoslavna crkva ovaj blagdan slavi 7. travnja (što odgovara 25. ožujku po starom kalendaru).
Otvori KEKS Pay
