Prije točno 14 godina Mostar se tog 4. veljače 2012. godine probudio pod debelim snježnim pokrivačem kakav ne pamte ni najstarije generacije Mostaraca.
Visina snijega iznosila je rekordnih 87 centimetara, a na nekim dijelovima snježni nanosi bili su višemetarski. Mostarci, koji nisu navikli ni na snijeg od nekoliko centimetara ostali su šokirani prizorima koji su ih dočekali to jutro. Svima je bilo jasno da svjedoče povijesnom događaju i da će trebati dani ili čak tjedni da se život u gradu na Neretvi vrati u normalu.
Nakon prvotnog šoka zavladala je panika kakva se viđa u apokaliptičnim filmovima. U nekim dijelovima grada nestalo je struje, trgovine su opustošene za nekoliko sati, ulice su bile puste i gotovo neprohodne.
Jedna trudnica iz Posušja rodila je kod mostarske Katedrale, jer se zbog neočišćenih cesta nije uspjela probiti do bolnice. Do zdravstvene ustanove stigla je tek nakon što se do nje probila ralica, a majka i novorođenče potom su, u stabilnom stanju, prevezeni u SKB Mostar. Zabilježen je i slučaj u kojem je jedna trudnica do bolnice dovezena bagerom, a vijesti o izvanrednom stanju u Mostaru obilazile su regiju.
No, kako to obično i biva, u velikim nevoljama ljudi su pokazali i veliku solidarnost jedni prema drugima. Susjedi su obilazili one starije stanovnike u zgradama, a obitelji koje su imale veće zalihe hrane dijelili su ih s onima koje je ova nepogoda dočekala potpuno nespremne. Ljudi su se zbližili, jedni drugima pomagali, zajedno su čistili snijeg i družili se.
"Nitko nije očekivao ovakav snijeg i da će biti nemoguće otići do trgovine po kruh, a nisam sigurna ni da ga ima kupiti i da se uspijemo probiti do najbliže pekare. Cimerica i ja se nismo pripremile i nismo imale gotovo ništa hrane u stanu. Dok smo razmišljale što možemo spremiti taj dan od ono malo namirnica koje imamo, na vrata nam je pozvonila susjeda. Donijela nam je pola domaćeg, toplog kruha koji je netom ispekla. Ta velika gesta je nešto najljepše po čemu ću pamtiti taj veliki snijeg u Mostaru", ispričala nam je te 2012. godine jedna studentica.
Dan poslije Mostar se probudio osunčan, a prizori grada pod debelim snijegom preplavili su internet. Nadležne službe, predvođene GSS-om su situaciju u gradu dovele u koliko-toliko normalno stanje. Najmlađi su uživali u snježnim radostima - sanjkanju i grudanju, a ekipa iz naselja Centar 2 napravila je ogromnog snjegovića koji je bio prava atrakcija.
Snijeg koji je 2012. godine zatrpao Mostar ostao je upisan kao dan koji se ne zaboravlja - dan kada je snijeg zaustavio grad, ali nije zaustavio ljudskost, zajedništvo, humanost i solidarnost. Bio je to događaj koji je pokazao da Mostar i Mostarci u nevolji znaju stati zajedno, pomoći onima kojima je to potrebno, ali i u svemu pronaći materijala za zabavu, šalu i smijeh.