Evakuacije na Kamčatki, upozorenje za dva milijuna Japanaca, uzbune diljem Tihog oceana, tsunami valovi koji udaraju Havaje i Aljasku nakon potresa jačine 8,8 koji je u podne po lokalnom vremenu udario na 150 kilometara od Petropavlovska-Kamčatskog. Ruski seizmolozi kažu kako je ovo najjači potres koji je pogodio to područje od 1952. Tada je Kamčatku treslo zastrašujućih 9 stupnjeva.
No ako se gleda jačina, čak je i taj potres bio 'mala beba' u usporedbi s monstrumom koji je 22. svibnja 1960. godine tresao južni Čile. Najsnažniji ikada zabilježen u povijesti mjerenja, s magnitudom procijenjenom na nevjerojatnih 9.5 prema momentnoj magnitudnoj skali (Mw) – skali koju seizmolozi koriste za mjerenje ukupne energije oslobođene potresom, posebno kod vrlo velikih potresa. Ovaj kataklizmički događaj, poznat je kao i Veliki čileanski potres ili Potres u Valdiviji. Pokrenuo je jedan od najrazornijih tsunamija zabilježenih.
Potres se dogodio u nedjelju poslijepodne, u 15:11 po lokalnom vremenu (19:11:14 UTC), a podrhtavanje je trajalo čak 10 minuta. Epicentar se nalazio se u blizini mjesta Lumaco, otprilike 570 kilometara južno od glavnog grada Santiaga, no grad koji je pretrpio najveća razaranja bio je Valdivia. Geološki gledano, potres je bio rezultat naglog oslobađanja napetosti na granici između Nazca tektonske ploče koja se podvlači ispod Južnoameričke ploče, u zoni Peruansko-čileanskog jarka. Ovo je klasičan primjer megapotresa subdukcijske zone, tipa potresa koji generira najviše energije na Zemlji. Fokus potresa bio je relativno plitak, na dubini od oko 25-33 kilometra. Procjenjuje se da se zona pucanja duž rasjeda protezala između 800 i 1000 kilometara duž čileanske obale, od Arauca na sjeveru do otočja Chiloé na jugu. Samom glavnom udaru prethodio je niz jakih potresa dan ranije u blizini grada Concepcióna, magnitude do 8.1 Mw, koji su bili predznak nadolazeće katastrofe.
Intenzitet potresa na najpogođenijim područjima dosegao je XII (Ekstremno) na Mercallijevoj ljestvici, uzrokujući masovno uništenje. Osim samog podrhtavanja, potres je pokrenuo brojna klizišta, posebno u strmim ledenjačkim dolinama Anda. Tlo je na mnogim mjestima, posebno u Valdiviji i duž obale, značajno potonulo, što je dovelo do trajnih poplava nižih područja i stvaranja novih močvara, poput onih uz rijeku Cruces. Ljudske žrtve i materijalna šteta bili su ogromni. Procjene broja poginulih variraju, krećući se između 1000 i 6000 ljudi (USGS navodi brojke poput 1655, 2231, 3.000 ili čak 5700-6000). Najmanje 3000 osoba je ozlijeđeno, a oko dva milijuna ljudi ostalo je bez domova. Ekonomska šteta procijenjena je na između 400 i 800 milijuna američkih dolara u tadašnjoj vrijednosti, što bi prilagođeno za inflaciju danas iznosilo otprilike 4 do 8 milijardi eura. U Valdiviji je uništeno oko 40% kuća. Betonske zgrade, koje nisu bile građene prema modernim protupotresnim standardima, prošle su najgore, dok su tradicionalne drvene kuće bile otpornije, iako su mnoge postale nenastanjive. Infrastruktura poput vodovoda i električne mreže potpuno je uništena. Jedan od najdramatičnijih događaja bio je tzv. "Riñihuazo". Klizišta izazvana potresom blokirala su prirodni odljev jezera Riñihue, prijeteći katastrofalnom poplavom nizvodnih naselja, uključujući Valdiviju. Uslijedila je utrka s vremenom u kojoj su stotine radnika i vojnika, koristeći buldožere i lopate, uspjeli djelomično prokopati branu i kontrolirano ispustiti vodu, sprječavajući još veću katastrofu. Dodatno, 38 sati nakon glavnog udara, potres je vjerojatno potaknuo erupciju vulkana Cordón Caulle.
Megapotres je generirao seriju lokalnih tsunamija koji su pogodili čileansku obalu nedugo nakon podrhtavanja, s valovima koji su dosezali visinu i do 25 metara, brišući obalna naselja poput Tolténa. No, razorna moć oslobođena je i preko cijelog Tihog oceana. Glavni tsunami putovao je brzinom od nekoliko stotina kilometara na sat. Otprilike 15 sati nakon potresa, tsunami je stigao do Havaja. Posebno je teško pogođen grad Hilo na Velikom otoku, gdje je specifičan oblik zaljeva pojačao razorne učinke valova koji su dosezali visinu do 10.7 metara. U Hilu je poginula 61 osoba, a više od 500 domova i poslovnih objekata je uništeno ili oštećeno, uz procijenjenu štetu od 75 milijuna tadašnjih dolara. Tsunami je nastavio svoj put preko Pacifika. Oko 22 sata nakon potresa, valovi su stigli do obala Japana, udaljenog preko 10.000 kilometara. Najteže je pogođena regija Sanriku na otoku Honshu, gdje je poginulo 138 ljudi. Na Filipinima su zabilježene 32 žrtve (mrtvi ili nestali). Valovi su zabilježeni i na Novom Zelandu, jugoistočnoj Australiji, pa čak i na Aleutskim otocima na Aljasci.
Veliki čileanski potres je osim razaranja i gubitka života potaknuo i značajne promjene u Čileu. Katastrofa je razotkrila potrebu za boljom pripremljenošću i koordinacijom u kriznim situacijama, što je dovelo do stvaranja vladinih tijela za planiranje obnove i upravljanje hitnim situacijama, preteče današnje Nacionalne agencije za hitne slučajeve (ONEMI). Pokrenuti su veliki napori u obnovi, uz međunarodnu pomoć, te su uvedeni stroži građevinski propisi. Događaj je također pružio neprocjenjive podatke znanstvenicima za bolje razumijevanje procesa megapotresa i generiranja tsunamija, što je doprinijelo razvoju sustava za upozorenje na tsunami diljem Pacifika (USGS Earthquake Hazards Program). Iako je bio najsnažniji zabilježeni potres, nije bio i najsmrtonosniji, što naglašava da magnituda nije jedini faktor koji određuje broj žrtava – lokacija, gustoća naseljenosti, kvaliteta gradnje i sekundarne pojave poput tsunamija igraju ključnu ulogu.
Otvori KEKS Pay
