Nekada se samo na području čitlučke općine godišnje proizvodilo 1800 do 2000 tona iznimno kvalitetnog suhog lista “ravnjaka”, “šeginovca”, “visokog hercegovca” i drugih tipova hercegovačkoga duhana, koji je na tržištu bio jako tražen i cijenjen, piše Večernji list BiH. Nažalost, zbog sramotno niskih otkupnih cijena i poticaja koje propisuje država, nekontroliranoga uvoza i sustavne nebrige države da zaštiti domaću proizvodnju i hercegovačke proizvođače “žutog zlata” te zbog previsokih cijena goriva, gnojiva i ostalog repromaterijala, posljednjih tridesetak godina u cijeloj je Hercegovini gotovo prestala proizvodnja te industrijske biljke. Posljednji poljodjelac koji se na području čitlučke općine ozbiljnije bavio uzgojem duhana bio je pokojni Stipe Vasilj iz Gornjeg Ograđenika. No, i on se prije desetak godina ostavio “ćorava posla” jer mu se to više nije isplatilo.
Prestao i otkup duhana
Unatoč tome, Poljoprivredna zadruga Agroplod iz Čitluka je sve do 2005. godine otkupljivala duhan od proizvođača iz istočne Hercegovine, gdje se i dalje uzgajala ta biljka. No, kako je zanimanje domaćih tvornica cigareta za hercegovačkim duhanom osjetno smanjeno, prodaja fermentiranoga duhana je oslabjela pa su u čitlučkom Agroplodu 2006. godine prestali otkupljivati duhan. Umjesto otkupom i fermentacijom duhana, u Agroplodu su se početi baviti unosnijim poslom. Od tada se u čitlučkoj općini može vidjeti tek poneka stabljika duhana kako raste u posudi ili u dvorištu nekih obiteljskih kuća kao ukrasna biljka koja starije Brotnjake podsjeća na nekadašnja vremena, a mlađe naraštaje da ne znaju kako izgleda ta industrijska biljka.
Neki su, doduše rijetki, Brotnjaci mislili da toj industrijskoj biljci, ipak, nije “došao kraj” i da će se, zbog krize, duhan u Brotnju ponovno početi masovnije uzgajati. Stoga su na svojim njivama pokušali uzgajati nekoliko tisuća struka duhana, cijelo proljeće i ljeto ga okopavali, brali, “škopili” (kidali cvjetove), nizali listove na vijence, sušili ih, a na kraju ga nisu imali kome prodati. Budući da im je jedino preostalo krijumčariti križani duhan i strepiti da budu uhvaćeni i kažnjeni, i oni su se ubrzo prestali baviti tim uzaludnim poslom. - Nekada se masovno uzgajalo duhan, kao djeca smo cijelo ljeto brali listove i nizali ih na konce... Čudna su to vremena bila, niske cijene, pa kako to odredi procjenitelj. Ako ne bi bio ljutit, taman nekako, a ako nije raspoložen, spržio bi te u temelju. Kad se s “vage” vratiš kući, žena i djeca čekaju da čuju kako je bilo. Moralo se platiti porez pa tebi što ostane. Bilo je godina kad se djeci nije moglo kupiti ni kilogram jabuka, sve je odlazilo za porez. Cijelu su se godinu svi u obitelji mučili oko duhana, a na kraju im gotovo ništa ne bi ostalo, sve bi otišlo državi koja je imala monopol i određivala preniske otkupne cijene, samo da te “ubije”. Da su cijene suhom listu primamljive, i sada bi se od duhana u Hercegovini moglo dobro živjeti. A ovako, cijene su niske, otkupa gotovo i nema, oduzimaju i kažnjavaju ljude koji prodaju križani duhan. Ako platiš “markicu”, tko će ti onda kupiti preskupu “škiju”? Država bi trebala imati više razumijevanja za uzgajivače duhana jer bi i državi bilo bolje da ponovo počne masovnija proizvodnja te biljke - riječi su jednog 85-godišnjaka iz Blatnice.
Isplativa cijena
Pitali smo ga i kolika bi trebala biti otkupna cijena suhom listu kako bi se isplatilo proizvoditi duhan? -Teško mi je to odrediti sad kad je mnogo isplativije baviti se nekim drugim poslom i u kraćem vremenu zaraditi više novca. Zbog visokih troškova te mukotrpnoga posla oko uzgoja duhana tijelom cijele godine, mislim da bi najniža otkupna cijena kilogramu suhog lista hercegovačkoga duhana trebala biti između 16 i 20 KM. Kad bi se to dogodilo, mnogi bi u Brotnju ponovno počeli proizvoditi duhan, baš kao nekad. Možda će tako i biti pa će, umjesto smilja i vinograda, na njivama opet rasti duhan. Nikad se ne zna - tvrdi naš sugovornik koji je želio ostati anoniman.•
