Hrvatska rukometna reprezentacija u polufinalu Svjetskog prvenstva srušila je europske prvake Francuze rezultatom 31:28. Suparnici su tijekom čitave utakmice izgledali slabije, a tek su u drugome poluvremenu uspjeli stvoriti značajniji otpor navali hrvatskih predstavnika. Međutim, njihova igra je bila nedovoljno dobra da zaustavi Hrvatsku na putu do finala. U studiju Večernjeg zbivanja na parketu zagrebačke Arene i borbu za medalju komentiramo s Patrikom Ćavarom.
- Ovo je bio pozitivan šok za sve nas. Imati prednost protiv reprezentacije kao što je Francuska... Riješili smo tu utakmicu u prvom poluvremenu - kaže sugovornik pa se osvrće na Mađarsku: - Po svim parametrima trebali su Mađari dobiti tu utakmicu, ali... Imali smo sreće, na mišće smo izvukli tu utakmicu. Kada dobiješ takve utakmice, kasnije puno analiziraš, ali to su utakmice koje ti daju vjetar u leđa i dokaz su da se možeš izvući iz jako teških situacija. Dobiješ injekciju samopouzdanja.
Komentar na publiku? - Pritisak je na nama, ali i momčadima koje igraju protiv nas. Pokleknuli su suparnici pod tom afmosferom, pogotov Mađari. Kada se 15.000 ljudi diglo na noge, osjetili su to Mađari, trema, nervoza, nemaš rješenje. Francuzi se bolje s tim nose, odigrali su puno takvih utakmica. Hrvatska ih je pobijedila sjajnom igrom - kaže Ćavar pa komentira dalje: - Francuski golman nije mogao obraniti naše šuteve s devet, 10 metara. No, vidim prostor za napredak kod naših.
Kakvo je stanje s igračima, puno ih je otpalo. Trebalo je puno taktičke improvizacije. - Dagur je sve dobro pogodio, skenirao. Marktinović i Klarica mogu igrati srednjake. To je teška pozicija, moraš organizirati napad, povezivati, zabijati... To je obilan posao. Martinović je odradio sjajan posao. Za bolju Hrvatsku, mormao više forsirati Lučina i Pavlovića. Lučin se još mora dokazati, treba mu konstanta. Pavlović je mlad, nema iskustva na ovim natjecanjima. Duvnjaka nema, Karačiću je zadnji nastup, Cindrić ozlijeđen. Veliki teret će pasti na Lučina i Pavlovića. Izvornik mora s njima više raditi, proširiti im kvalitetu za bolji timsku igru.
Strani treneri? Dojam. - Prošlo prvenstvo smo kiksali, sada i da se sa srebrom fratimo, to je fenomenalan uspjeh. U tome zasluga ima Sigurdsson. Upoznao sam ga preko medija. On zna znanje, trebalo mu je neko vrijeme da posloži stavri u hrvatskoj reprezentaciji. Čini se inteligentan tip. Čitrao sam intervjue, voli ribolov. Baš je onak prirodan čovjek. Trebalo je tu improvizirati pored ozljeda koje smo imali. Bilo je kritika, ali on je taj. To se vidi po rezultatima i atmosferi, po igračima. Igrači su bili pozitivni, optimistični, bratski i kad je bilo dobro i loše - rekao je pa se osvrnuo na to tko je od trenera na njega najviše utjecao. - Kljajić i Rivera su na mene kao treneri utecali najviše. Rivera je detaljan, kad je dobro super, kad je loše sprovod atmosfera. No, on je jedini individualno radio s igračima. Briljantan trener, ali jako zahtjevan, nemaš pravo na grešku u Barceloni. Koliko je detaljan svjedoči ovo: Imao sam bradicu, a kad sam loše odigrao, rekao je da imam bradicu, da zato ne valja, a imao sam je godinama. Nevjerojatan Kljajić je šemker, ima rukomet u malom prstu. Čuli smo da je čvrsta ruka, da se znao potući s igračima, htio je biti alfa figura. U pripremamam za Atlantu rekao je svom sinu da ako će se zezati, prvog će ga potjerati doma. Kako je mene kupio? Zvao me Mali, igrao je dream team, imao je dvije ulaznice i odveo. Pričali smo, otvorio se i tada sam ga doživio i kao očinsku figuru. Vidio sam da ima ljudskost za koju nisam mislio da ima. Ja sam tada rekao - Ja ću poginuti za ovog čovjeka. U tom zlatu iz Atlante smo svi imali udjela, ali moram reći da je on najzaslužniji za to zlato.
Kako ste doživjeli Linu Červara? - On je odličan tip, profesorska figura. Nisam bio dugo pod njegovom palicom.
Je li ovo što su naši rukometaši postigli ulaskom finala, podvig? - Apsolutno. Svi želimo da se vrate sa zlatom. To bi bilo nestvarno s obzirom na to što su pokazivali na prijašenjm prvenstvu. No, srebro je u džepu i to je sjajan uspjeh. Kako god da bude, moramo ih na Trgu dočekati kao heroje. Bit će i domino efekt, vidjet ćemo i puno mladih ljudi koji će krenuti igrati rukomet. Sve to vuče jedno drugo.
