Jučer je predsjednik Hrvatske boravio u BiH. U Sarajevu se ponajviše družio s umjetnicima. Zatvorio je filmski festival i otvorio izložbu svoga veleposlanika Tončija Staničića. Bio je i na neformalnim sastancima s političarima. Ručao je s Komšićem. Na večeri je razgovarao s mnogima iz političkog, kulturnog i javnog života. Nakon subote rezervirane za kulturu, danas je dan posvetio sportašima. Večeras će pratiti finale tenisa u Umagu. U takvom zgusnutom programu dao je i ekskluzivni intervju za Večernji list BiH.

Često dolazite u BiH. Jeste li zadovoljni rezultatima tako intenzivne predsjedničke aktivnosti u susjedstvu?

Uglavnom jesam. Mislim da su odnosi Hrvatske i BiH stabilni, da suradnja, posebno gospodarska - jača i da o svemu možemo otvoreno razgovarati. Iznimno je važno da dvije zemlje koje imaju više od tisuću kilometara zajedničke granice, čiji su ljudi toliko povezani, čije se kulture isprepliću, a gospodarstva su u dobroj mjeri komplementarna, imaju dobre odnose. Istina je, rat je donio stradanja i podjele. Vrijeme je da se otvorena pitanja rješavaju, da poštujući prošlost i stradanja odlučno gradimo europsku budućnost. A ako me pitate je li moglo više, moglo je. Gledajući političke scene u svim zemljama jugoistočne Europe, kao da u nekim političkim krugovima prepoznajem strah od odlučnih inicijativa ka pomirbi i uspostavljanja dobrih međususjedskih odnosa u regiji. Kao, ako se zalažeš za suradnju sa susjedima, nisi dobar domoljub. Taj sindrom prepoznajem i u Hrvatskoj i treba ga liječiti. Treba shvatiti da je u najboljem interesu naše zemlje da sa susjedima strpljivo i uporno gradimo dobre odnose.

Nedavni trilateralni sastanak na Brijunima jedni su pozdravili, a drugi kritizirali kao još jedan u nizu protokolarnih susreta bez konkretnog rezultata. Kako to komentirate?

Oni koji ne vide konkretne rezultate, politički su slijepci. Svaka razina politike ima određenu općenitost političkih zaključaka. Predsjednička razina političkih zaključaka, po prirodi stvari, ima najopćenitiji karakter. Ali, ona je temelj i otvara vrata onima koji operativno vode dnevnu politiku, primarno vladama da u okviru svoje nadležnosti inicijative s predsjedničke razine učine konkretnima. Na Brijunima smo posebno razgovarali o pitanjima zajedničke europske budućnosti, suradnji u progonu organiziranog kriminala te gospodarskoj suradnji. Rekao bih da su zaključci bili više nego dobri. Naše vlade će, vjerujem, učiniti idući korak na operativnoj razini. Inače, bez dobre suradnje predsjednika i njihovih vlada nije moguća odgovarajuća konkretizacija dogovora kakve smo imali na Brijunima. Vjerujem u našu vladu, vjerujem da će učiniti sve što je moguće da se suradnja sa susjedima unaprijedi. Uostalom, Vlada RH i ja imamo zajedničku regionalnu politiku i puno toga je već učinjeno.

Što je s rješavanjem brojnim međudržavnih pitanja koje godinama opterećuju odnose Hrvatske i BiH? Granica na moru, dvojno državljanstvo, povrat imovine, samo su neka od pitanja koja čekaju dogovor?

Da, to su sve otvorena pitanja koja čekaju rješenja. Za neka će trebati političke hrabrosti. Tu se opet javlja onaj strah, strah da se prihvati neko kompromisno, ali i pravedno rješenje. Uvijek ima netko na političkoj sceni tko će vas optužiti da prihvaćajući takvo rješenje, činite izdaju. Vjerujem da će biti i hrabrosti i razuma da se otvorena pitanja riješe. Ako to nije moguće, valja iskoristiti arbitražu ili Međunarodni sud i konačno sporove privesti kraju. Eto, kada je riječ o granicama, predsjednici Tuđman i Izetbegović su imali hrabrosti potpisati sporazum, no parlamenti taj sporazum nisu ratificirali. Ali, obostrano prihvatljiva rješenja lakše se nalaze ako vlada međusobno povjerenje i dobri opći odnosi dviju država. Zato svaki susret, svaki, pa i mali korak unaprjeđenja odnosa, smatram vrlo važnim.

Bh. Hrvati očekuju potporu Zagreba u borbi za ravnopravnost unutar BiH. Do koje mjere je Hrvatska spremna ići u nastojanjima da se zaštiti ravnopravan položaj Hrvata s drugim konstitutivnim narodima?

Ravnopravnost naroda i građana BiH jest njeno vlastito ustavno određenje. Problemi su znani i u konačnici ih mogu riješiti samo građani i narodi BiH. Podrška koju pruža RH je snažna i nedvojbena i odvija se u okviru odnosa dviju suverenih država i institucija međunarodne politike i prava. Sve što bi bilo miješanje u unutarnje poslove naših susjeda, bilo bi loše i za međusobne odnose, i za Hrvate u BiH. Drago mi je vidjeti da kod Hrvata u BiH jača samopouzdanje i svijest da se vlastitim snagama, u okviru institucija BiH mogu izboriti za ravnopravan položaj.

Slažete li se s ocjenom da je rješavanje nacionalnog pitanja Hrvata u BiH dugoročno ključ rješenja političkih problema u zemlji?

Već sam naveo da je ravnopravnost naroda i građana dio ustavnog poretka u BiH. Siguran sam da Hrvati, Bošnjaci i Srbi, građani BiH, mogu naći zajednički jezik i pronaći ključ za rješenje problema.

Neke od Vaših izjava su namjerno ili ne pogrešno shvaćene u dijelu bh. javnosti. Stječe se dojam da se često morate pravdati, iako je Vaša politika prema BiH potpuno jasna. Kako gledate na to?

Zapravo, bio je tek jedan, iako ne naivan slučaj. Razlika između moje originalne izjave dane Reutersu, iza koje apsolutno stojim, i njene interpretacije u nekim medijima u BiH tako je drastična da ne može biti slučajna. Očito, željela se diskvalificirati principijelna politika pomirbe i dobrosusjedskih odnosa koju zagovaram. Onima koji su krivotvorili moju izjavu i organizirali hajku, nisam se ni pravdao i ispričavao. Ali, želio sam da ona ogromna većina Bošnjaka koja prepoznaje moje političke stavove, vidi da se nisam preko noći promijenio i od prijatelja Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda, postao šovinist. Prijateljstvo RH i BiH, naših naroda, znači mi iznimno puno i zato nisam žalio truda da objasnim o čemu se radi. Iako je bilo onih koji su nasjeli na prijevaru, moram reći da većina nije. Dobio sam velik broj poruka od Bošnjaka iz BiH koji su prepoznali o čemu je riječ. Posebno sam ponosan na Bošnjake koji žive u Hrvatskoj, koji su, uz tek poneku iznimku, razumjeli o čemu se radi. Isto tako, predsjednik Izetbegović je pružio ruku i pokazao da i on želi politiku prijateljstva i suradnje Hrvatske i BiH, Hrvata i Bošnjaka.

Vaš odlazak na ratna stratišta sva tri bh. naroda mnogi su vidjeli kao putokaz za ponašanje i svih ostalih lidera, posebno unutar BiH. Međutim, odnos prema „našim“ i „njihovim“ zločinima u BiH nije se promijenio. Jeste li razočarani zbog toga?

Ne bih se sasvim složio s Vašom tvrdnjom. Mislim da danas mnogi, i u politici i izvan nje, prihvaćaju osudu svakog zločina i žale svaku žrtvu. Znam, kao i u drugim zemljama, pa i Hrvatskoj, ima onih koji to teško prihvaćaju. Neke, čiji su članovi obitelji stradali, mogu razumjeti. Druge, kojima ja jednostranost u gledanju na zločine dio politike, ne.

Političari koji iskreno žele dobro svojim građanima morali bi prihvatiti da nema opravdanja za zločin, posebno kada su žrtve nevine. I da svaki zločinac mora odgovarati za zločin. Uopće ne mislim da ima mjesta razočaranju odnosom prema zločinima. Pogledajte kakvo je prihvaćanje osude svakog zločina danas, a kakvo je bilo prije samo nekoliko godina. Zapravo, dogodile su se dramatične promjene, iako ne potpune i sasvim dovoljne.

Očekujete li da se predizborna kampanja u Hrvatskoj, barem djelomično, vodi i oko pitanja BiH i položaja Hrvata u BiH?

Ne mislim da će BiH biti tema naših izbora. I to je dobro. Naime, na političkoj sceni, i kod lijevih i kod desnih stranaka, postoji konsenzus o potrebi prijateljskih odnosa s BiH, podršci ravnopravnosti naroda i građana u BiH, dakako i Hrvata, konsenzus da trebamo jačati gospodarsku i svaku drugu suradnju. Postoji puno suglasje da RH treba pomagati ulazak BiH u Europsku uniju i NATO. Eto, Vlada i ja dolazimo iz različitih političkih miljea, a u pogledu BiH imamo skoro identična stajališta.

Koliko će ulazak Hrvatske u EU utjecati na položaj Hrvata u BiH, ali i općenito na odnose u regiji?

Sigurno je da će se svim hrvatskim državljanima, a to su mahom i Hrvati u BiH, otvoriti nove mogućnosti sudjelovanja u gospodarskom, kulturnom i svakom drugom životu zajednice europskih naroda. S druge strane, RH će biti snažan zagovornik proširenja EU-a na cijelu jugoistočnu Europu. BiH, Srbija i Crna Gora, zemlje s kojima neposredno graničimo, a i druge zemlje regije, imat će našu političku i tehničku potporu u svojim europskim naporima. Zato, smatram da će hrvatsko članstvo u EU ojačati suradnju i povjerenje svih zemalja regije.

Hrvatska je prešutno odustala od specijalnih veza s Federacijom BiH, a i Međudržavno vijeće za suradnju ne funkcionira. S druge strane, Srbija jača specijalne veze s RS-om, a takav oblik suradnje nudi i Federaciji. Stječe se dojam da Srbija ima aktivniji odnos prema BiH nego Hrvatska?

Kao prvo, ne bih se složio da Srbija ima aktivniji odnos prema BiH. On je drukčiji zbog specifičnosti unutarnjeg uređenja BiH. Hrvatska ima vrlo aktivnu politiku prema BiH, a i BiH ima aktivnu politiku prema RH. Mislim da dolazi vrijeme još intenzivnije suradnje, posebno na gospodarskom planu. Inače, i podrška Hrvatske Hrvatima u BiH treba se odvijati sve više kroz gospodarske projekte od kojih će biti koristi s obje strane granice. Istina je da Međudržavno vijeće nije aktivno. Ali, zato smo intenzivirali druge oblike suradnje, i na predsjedničkoj, i na vladinoj razini. Možda i to pokazuje da su naši odnosi neposredniji i da imaju pozitivan trend. Istina, moram priznati da je u dijelu BiH s određenim podozrenjem dočekana uspostava kontakata s Republikom Srpskom. Za to zaista nema razloga. RS je ustavna kategorija, jedan od dva entiteta cjelovite i nedjeljive BiH. Otvaranje odnosa, iako smo svi svjesni teške prošlosti, samo može pomoći da se barem neki Hrvati i Bošnjaci vrate na svoja ognjišta u BiH, da se potakne gospodarska suradnja, a time i povećaju mogućnosti ekonomski održivog povratka. Ako je BiH jedinstvena država s dva entiteta, ako jednako poštujemo sva tri naroda i sve građane, onda mora biti prihvatljivo da s cijelom BiH surađujemo na odgovarajući način. Gospodarska i druga suradnja s RS-om kao dijelom BiH, ne znači podršku dijelu politike koji mašta o odcjepljenju od BiH. Hrvatska podrška cjelovitosti BiH jasna je i neupitna.

Oštro ste reagirali na uvredljiv tekst o bh. turistima u jednom lokalnom listu. Bojite li se da takve stvari mogu utjecati na broj turista iz BiH koji ljetuju na Jadranu?

Vjerojatno nitko razuman ne misli da je pisanje jednog autora u nekom lokalnom listu pokazatelj općeg odnosa RH i njenih građana prema BiH i njenim građanima. Ako bismo tako gledali, u svakoj bismo državi našli poneki sličan tekstove te ih mogli tretirati kao povod za međusobnu netrpeljivost. Ali, svaka se nacionalna i međudržavna netrpeljivost, makar dolazila i od lokalnih novina, mora sasjeći u korijenu. Moguće negativne posljedice raspirivanja mržnje među ljudima nisu najvažnije u sferi turizma i financijskih rezultata. I to je važno, ali puno je važnije dostojanstvo svakog čovjeka i odnosi među ljudima, narodima i državama. Lavina kritika koju je autor spornog teksta doživio u samoj Hrvatskoj, jasno govori o tome da naši građani poštuju prijatelje iz BiH, bez obzira koje su nacionalnosti, vjere, bez obzira na njihovu platežnu moć. Više sam puta istaknuo, BiH nam je posebno važan susjed, a njeni građani dragi gosti i prijatelji.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura