Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Svijet

Zašto tinejdžeri u Evropi napuštaju udobnost zapadnog života i odlaze na strana ratišta?

09. veljače 2015. u 10:12 4 komentara 260 prikaza
sirija

Roditelji iz Antwerpa, grada u Belgiji koji se pod povećalom javnosti nalazi nakon Charlie Hebdo masakra u Parizu, ne mogu da shvate kako to da su njihova djeca napustila udobnost svog života kako bi se borila na Bliskom Istoku. I kako god njihovi sinovi završili, majka Briana De Muldera i otac Jejoena Bontnicka, dvojice mladića koji su se priključili radikalnim militantnim grupama i svojevoljno otputovali na ratišta u Siriji kažu kako su najveću štetu napravili oni koji su ih regrutirali u te skupine, a posljedica su razoreni domovi koji nikad ne mogu biti isti kao ranije. "Za mene to nije ništa drugačije od neke sekte. Način na koji ih pozivaju i primaju u radikalne skupine, način na koji putem incijacije primaju nova imena i vrše određene rituale...", kaže za Reuters Dimitri Bontinck (41), Jejoenov otac, kojeg je lokalna skupina Sharia4Belgium namamila kako bi se borio u Siriji. Bontnick je dospio u svjetske medije nakon što je rizikovao vlastiti život i tri puta otputovao u ratnu zonu Sirije kako bi svog sina vratio kući. I uspio je. Jejoen Bontinck sad ima 20 godina i ključni je svjedok u suđenju protiv vođa belgijske terorističke skupine Sharia4Belgium. Pored toga, ovom mladiću prijeti do pet godina zatvora budući da je jedan od 46 članova grupe koji su išli boriti se u Siriju. Durgi optuženi, 21-godišnji Brian De Mulder je još uvijek u Siriji. A možda je već mrtav. Majka Briana De Muldera, Ozana Rodrigues kaže kako svaki dan plače za svojim sinom. Kaže kako mu se smiješila uspješna karijera nogometaša. Poput Jejoena Bontincka, Brian De Mulder je prešao na islam, postavši vrlo posvećen svojoj "misiji", promijenio je način oblačenja, prehrane i počeo kritizirati svoju majku i sestru kako se ne oblače primjereno. Jednog dana im je najavio da želi otputovati u Siriju kako bi se bavio volonterskim radom. "Svađala sam se s njim pokušavajući mu objasniti da i ovdje ima mnogo prilika i mogućnosti. Kazao mi je da to ne želi jer su ovdje svi nevjernici", priča njegova majka. Nakon toga su se iz Antwerpa preselili na selo, no Brian je i dalje ostao u kontaktu sa svojim prijateljima radikalistima. "Jednog jutra sam došla u njegovu sobu i zatekla prazan krevet. Otišao je. Uzeli su mog sina", prisjeća se. Od tada su prošle dvije godine. Brian je javio da je u Siriji, ali nikakvog drugog kontakta nisu imali. Pojedini mediji su pisali i kako je mrtav. Ipak, odluke njihove djece ne utječu samo na ove mlade živote. Roditelji ova dva mladića su izgubili poslove. Brianova majka i 13-godišnja sestra su ostale bez krova nad glavom, te se oslanjaju na pomoć prijatelja i obitelji. Tužitelji u slučaju protiv grupe Sharia4Belgium imaju malo razumijevanja, pogotovo uzevši u obzir navode policije kako se nakon Charlie Hebdo masakra sve više Belgijanaca koji su otišli da se bore u Siriju vraća nazad u svoju zemlju kako bi vršili organizovane napade. Dvojica su poginula u pucnjavi koja se dogodila nakon napada na redakciju Charlie Hebddo magazina, a prošlog ljeta je jedan napadač je ubio četvoro ljudi u blizini Izraelskog muzeja u Bruxellesu. "Ovakve osobe na sebe gledaju kao na izopćenike iz društva i društvo smatraju glavnim krivcem za svu svoju patnju. Utjehu pronalaze u radikalnom islamu. U njihovoj glavi postoji samo crno i bijelo, dobro i loše... Kad se priključe ekstremističkim grupama, konačno se osjećaju oslobođeni svake nesigurnosti stvarnog svijeta i odjednom imaju samo jedan cilj", pojašnjava politolog Bilal Benyaich sa Ghent univerziteta. Dimitri Bontinck se nada da će porota i sud njegovom sinu pružiti mogućnost kako bi započeo novi život daleko od Belgije. Ipak, tužitelji žele da on služi pet godina zatvora, Također, traže 15 godina zatvora za glasnogovornika grupe Sharia4Belgium, Fouada Belkacema (32), koji tvrdi kako nema ništa sa regrutiranjem stranaca za borbu u Siriji. Ozana Rodrigues se nada kako će sud kazniti samo prave krivce, iako zna da joj ni to neće donijeti utjehu. "Da je moj sin poginuo u automobilskoj nesreći ili pucnjavi, mogla bih ga sahraniti. Mogla bih reći zbogom. No moj sin je Siriji. Šta da uradim?"