Na krajnjem sjeveru, između Kanade i Grenlanda, nalazi se golemo morsko područje koje se stoljećima razlikuje od ostatka zaleđenog Arktika. Čak i tijekom najhladnijih mjeseci dio mora ondje ostaje otvoren, stvarajući svojevrsnu oazu za kitove, morževe, tuljane, polarne medvjede i milijune morskih ptica. No klimatske promjene sada prijete poremetiti sustav koji je tisućama godina omogućavao život na tom području. Paradoksalno, globalno zagrijavanje ondje bi moglo dovesti do pojave više, a ne manje leda, čime bi otvorena morska površina mogla početi nestajati.
Riječ je o području između kanadskog Nunavuta i Grenlanda površine oko 85.000 četvornih kilometara, većem od Austrije. Poznato je pod nekoliko imena. Kitolovci su ga u 19. stoljeću nazivali North Water, grenlandski Inuiti Pikialasorsuaq, odnosno "veliko uzdizanje", dok ga Inuiti Nunavuta nazivaju Sarvarjuaq, "mjesto koje se nikada ne smrzava". Kako piše The Guardian, riječ je o poliniji, području otvorenog mora okruženog morskim ledom koje tijekom cijele godine ostaje bez ledenog pokrova. Upravo otvorena voda omogućuje razvoj iznimno bogatog ekosustava. Alge koje rastu tijekom ljeta nalaze se u temelju hranidbenog lanca, dok kitovima otvoreno more omogućuje pristup zraku čak i usred arktičke zime.
Ondje migriraju kitovi, tuljani i morževi, zbog kojih dolaze i polarni medvjedi, dok su se milijuni morskih ptica tijekom tisućljeća oslanjali na ovo područje. Kanada i Grenland zbog njegove važnosti razmatraju zajedničku zaštitu područja. Komisija Pikialasorsuaq još je 2017. preporučila stvaranje zaštićenog područja kojim bi upravljali Inuiti. Kanada je u ožujku ove godine napravila veliki korak i proglasila morsko zaštićeno područje Sarvarjuaq na svojoj strani, koje se proteže oko 1000 kilometara. Proces zaštite na grenlandskoj strani napreduje sporije. Bivša zastupnica grenlandskog parlamenta i nekadašnja predsjednica Inuitskog cirkumpolarnog vijeća Sara Olsvig upozorava da se pritom mora voditi računa o pravima lokalnog stanovništva. Zaštita prirode, ističe, u prošlosti je u nekim slučajevima dovodila i do kršenja prava autohtonih naroda.
Najveća prijetnja ovom neobičnom ekosustavu povezana je s ledenim lukom koji se formira u tjesnacu Nares, na sjevernom rubu područja. Taj veliki prirodni "most" od leda blokira tjesnac i sprječava morski led iz Arktičkog oceana da ga vjetrovi potisnu prema jugu. Upravo zbog toga voda u poliniji ostaje otvorena, sunčeva svjetlost može doprijeti do mora, razvijaju se alge, ptice mogu loviti, a kitovi izlaziti na površinu po zrak. Međutim, prije gotovo 20 godina ledeni luk prvi se put nije formirao, a posljednjih godina to se događa sve češće. Kada ga nema, morski led slobodno putuje prema jugu i prekriva područje koje bi inače trebalo ostati otvoreno. Tako klimatsko zagrijavanje stvara naizgled proturječnu posljedicu – na ovom konkretnom području problem bi moglo postati više leda na površini mora. Klimatski znanstvenik sa Sveučilišta Colorado Boulder David Harning za The Guardian upozorava da bi potpuni nestanak ledenog mosta mogao dramatično smanjiti biološku produktivnost područja, pa čak dovesti i do urušavanja polinije.
Zbog toga znanstvenici pokušavaju što detaljnije pratiti što se događa iznad i ispod površine mora. Jedan od ljudi uključenih u taj posao je Terry Noah, Inuk iz Grise Fiorda, najsjevernije kanadske zajednice dostupne javnosti. Naselje u Nunavutu ima tek oko 144 stanovnika. Noah motornim sanjkama putuje preko morskog leda i kroz otvore u njemu spušta posebne instrumente koji mjere stanje mora. Podatke zatim šalje istraživaču Andrewu Hamiltonu sa Sveučilišta Alberta. - Ovaj znanstveni rad prvi je korak prema pripremi - rekao je Noah za The Guardian.
Znanstvenici žele uspostaviti širu mrežu svojevrsnih promatračnica koje bi pratile promjene na cijelom području. Pritom smatraju da je ključno spojiti suvremena znanstvena mjerenja s iskustvom Inuita koji ondje žive tijekom cijele godine. Instrumenti mogu pokazati kako se, primjerice, temperatura oceana mijenja 300 metara ispod površine, dok lokalno stanovništvo može uočiti promjene u ledu, životinjama, vremenu i godišnjim dobima koje teško mogu zabilježiti povremene znanstvene ekspedicije
Znanstvenici žele uspostaviti širu mrežu svojevrsnih promatračnica koje bi pratile promjene na cijelom području. Pritom smatraju da je ključno spojiti suvremena znanstvena mjerenja s iskustvom Inuita koji ondje žive tijekom cijele godine. Instrumenti mogu pokazati kako se, primjerice, temperatura oceana mijenja 300 metara ispod površine, dok lokalno stanovništvo može uočiti promjene u ledu, životinjama, vremenu i godišnjim dobima koje teško mogu zabilježiti povremene znanstvene ekspedicije.
Otvori KEKS Pay
