Na prvi pogled, čini se da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) odabrali stranu u kontekstu rata SAD-a i Izraela protiv Irana stranu koja bi ih mogla izolirati od velikog dijela ostatka arapskog svijeta, piše DW.
Početkom tjedna objavljeno je naime da Izrael i UAE uspostavljaju zajednički obrambeni fond, u okviru kojeg bi dvije zemlje skupa kupovale oružje. Informaciju je prvi objavio medij Middle East Eye, pozivajući se na dva neimenovana američka dužnosnika, no niti jedna vlada to zasad nije potvrdila.
Fond je, navodno, dogovoren tijekom tajnog posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua UAE-u, koji je javnosti obznanio navečer 13. svibnja. Nekoliko sati kasnije, UAE je demantirao da se posjet uopće dogodio.
Dan ranije, na jednom događaju u Tel Avivu, američki veleposlanik u Izraelu Mike Huckabee potvrdio je da je Izrael posudio UAE-u sustave protuzračne obrane kako bi pomogao u obrani od zračnih napada iz Irana.
Velike regionalne promjene
Sve to uz objavu UAE-a krajem travnja da napušta kartel proizvođača nafte OPEC, čiji je član bio 59 godina potaknulo je niz analiza koje tvrde da se Bliski istok radikalno mijenja.
"Desetljećima star poredak u Zaljevu nestaje, a novi se oblikuje", napisala je sredinom svibnja Cinzia Bianco, gostujuća suradnica Europskog vijeća za vanjske odnose.
"Geopolitički potres koji je pokrenuo UAE više je od privremenog regionalnog sukoba", izjavio je nedavno Ma Young-sam, bivši južnokorejski veleposlanik u Izraelu, u dnevniku The Korea Times koji izlazi na engleskom jeziku: "To nagovještava nastanak novog poretka na Bliskom istoku."
Marcus Schneider, voditelj regionalnog projekta Zaklade Friedricha Eberta za mir i sigurnost na Bliskom istoku u Libanonu, opisao je dva bloka u nastanku ovako: jedan je šesterokut, rekao je, koji čine UAE i Izrael, a drugi oblik dijamanta, koji uključuje Saudijsku Arabiju, Pakistan, Tursku i Egipat. Te zemlje, s većinski sunitskim stanovništvom, nazivaju se i "Kvartet".
Schneider je rekao da Izrael i UAE povezuje to što obje zemlje trenutačno provode politike "poremećaja" kako bi "preoblikovale Bliski istok i šire".
Netanyahu se često hvalio da Izrael "mijenja lice Bliskog istoka", što je ponovio početkom ožujka, nakon zajedničkog napada Izraela i SAD-a na Iran. UAE također "nastoji prekrojiti kartu Bliskog istoka i izgraditi nove mreže geopolitičkog i geoekonomskog utjecaja s fokusom na Abu Dhabi", napisala je Bianco.
No postoje i drugi pragmatični razlozi za partnerstvo. "Za UAE Izrael nudi resurse, mreže, obrambene kapacitete, tehnološku stručnost i utjecaj u prijestolnicama diljem svijeta", dodala je Bianco.
U međuvremenu, takozvani sunitski "dijamant" provodi drukčiju politiku, rekao je Schneider za DW. Iako su Saudijci u prošlosti također bili skloni destabilizirajućim potezima, njihovo se ponašanje u posljednje vrijeme promijenilo jer im je potrebna stabilnost kako bi ostvarili svoje ekonomske ciljeve.
"Radi se o transakcijskom pristupu", rekao je Schneider za skupinu od četiri države. "Dakle, 'imamo zajednički interes surađivati s Iranom jer smo mi ti koji trpimo' i 'također imamo interes u Izraelu, zbog tog izraelskog načina razmišljanja da mogu nekako bombardirati sve, posvuda i stalno, a mi to želimo uzeti u obzir'."
Rastuća zabrinutost Saudijske Arabije zbog Izraela iznesena je u svibanjskom autorskom tekstu princa Turkija al-Faisala, bivšeg čelnika saudijske obavještajne službe, objavljenom u listu Asharq Al-Awsat koji izlazi u Londonu. Taj se tekst smatrao odrazom stajališta saudijske vlade.
"Da je izraelski plan o poticanju rata između nas i Irana uspio, regija bi bila gurnuta u propast i razaranje", napisao je al-Faisal. "Tisuće naših sinova i kćeri bile bi izgubljene u borbi koja nije naša. Izrael bi uspio nametnuti svoju volju regiji i ostati jedini akter u našem okruženju."
Biranje strane
Još i prije poteza UAE-a ovog mjeseca i prije rata s Iranom postojale su napetosti u Zaljevu, što se vidjelo u nesuglasicama između UAE-a i Saudijske Arabije oko Jemena.
"Regionalna zbivanja… jasno su pokazala razliku u vizijama regionalnog poretka", rekao je za DW ranije ove godine Kristian Coates Ulrichsen, stručnjak za Bliski istok na Institutu Baker Sveučilišta Rice u Teksasu. "U Saudijskoj Arabiji nema apetita za nove vojne avanture, za razliku od percepcije da Abu Dhabi ima sklonost riziku i podržavanju naoružanih paradržavnih skupina u regiji."
Kada je započeo rat s Iranom, činilo se da su države Zaljeva privremeno premostile te razlike radi jedinstva. No sada, dok jedna zemlja produbljuje suradnju s Izraelom, a druga ga označava kao sve veću prijetnju, podjele su ponovno izbile na površinu. "Saudijci i Emirati zapravo se kreću u suprotnim smjerovima", potvrdio je Schneider.
Ipak, analitičari također ističu da je pogrešno govoriti o tome da su UAE ili Saudijska Arabija "odabrali stranu". Ne radi se o nepremostivim ideološkim razlikama poput onih iz Hladnog rata. Saudijci i Emirati i dalje surađuju u drugim područjima, unatoč nedavnim promjenama.
"Živimo u eri onoga što se naziva geopolitičkom promiskuitetom", objasnio je Schneider. "To nisu rigidni savezi."
"Promjene koje vidimo u Zaljevu ne odražavaju promišljenu, trajnu veliku strategiju", rekao je Ibrahim Öztürk, profesor ekonomskog razvoja na Sveučilištu Duisburg-Essen. "Umjesto biranja strana, ove države nalaze se u užurbanom nastojanju da se snađu u vrlo nestabilnom okruženju."
Može li jedna strana prevladati?
"Ako regiju analiziramo isključivo kroz prizmu kratkoročne vojne eskalacije, osovina Izraela uz potporu SAD-a djeluje dominantno", rekao je Öztürk. No, dodao je, riječ je o površnim, privremenim savezima koje će na kraju nadjačati (novonastale) okolnosti.
Osvrćući se na sunitski kvartet, istaknuo je: "Održavanje ove koalicije povijesno, vjerski, strukturno i ekonomski je nemoguće", tvrdi. "Ove zemlje imaju vrlo različite političke sustave, unutarnje slabosti i različite ovisnosti o globalnim silama poput Kine i SAD-a."
Ni savez UAE-Izrael nije bez slabosti. "[On] je snažan u financijskom, obavještajnom i tehnološkom smislu", napisala je Rachel Bronson, viša suradnica Chicago Councila on Global Affairs, u analizi iz svibnja. "No riječ je o dvjema malim državama suočenima s ozbiljnim protutežama. Turska je članica NATO-a s velikom vojskom. Pakistan je nuklearna sila, a Saudijska Arabija raspolaže najvećim poznatim zalihama nafte na svijetu i ima sveta mjesta islama, Meku i Medinu. Suvereni fond UAE-a, vrijedan više od bilijun dolara, zaista je snažan faktor. No bogatstvo nije isto što i strateška snaga."
Schneider također smatra da postoje unutarnje kontradikcije u UAE-u koje bi mogle narušiti partnerstvo s Izraelom.
"Imam dojam da žele biti dvije stvari istovremeno", rekao je o Abu Dhabiju i Dubaiju, dvama najvećim od sedam emirata koji čine UAE.
"Abu Dhabi želi biti svojevrsna Sparta dakle, poput drevne grčke države, vrlo militarizirana i izrazito ratoborna", objasnio je. "U međuvremenu, Dubai želi biti više poput Švicarske: otok stabilnosti gdje slijeću zrakoplovi, žive influenseri i gdje Iran obavlja svoje bankarske poslove. No ne možete istovremeno biti oboje."
Otvori KEKS Pay
