Zidane kuće od crvene cigle, vjetrenjače, kaldrma, crkva – gradić Baarle na granici između Belgije i Nizozemske na prvi pogled ne izgleda ništa drugačije od bilo kojeg prosječnog nizozemskog gradića. Ali Baarle je ipak sasvim poseban. Jedino se tu može dogoditi da ručak spremate u jednoj, a jedete u drugoj državi. Da sjedite uvaljeni u svojoj fotelji i gledate televizor koji se nalazi preko granice. Ili čak da muž i žena spavaju u istom krevetu, ali s dvije strane granice, piše DW.
Prvaci u broju enklava
Kako je to moguće? Tako što se Barle sastoji iz komadića Belgije i Nizozemske koji su toliko isprepleteni da granica prolazi kroz razne objekte u gradu – od privatnih kuća preko restorana i kafića do muzeja i galerija. Granica je obilježena bijelim križićima svuda po gradu i predstavlja zaštitni znak Baarlea.
Bizarna geografija ovoga grada potječe iz srednjeg vijeka kada su se parcele dijelile između aristokratskih obitelji. „1198. godine vojvoda Hendrik je zemlju u Baarleu dao u zakup lordu Bredi, ali je lord Breda mogao uzeti samo ono zemljište koje nije obrađeno, a zemlju koju je vojvoda Hendrik već obrađivao, zadržao je za sebe", objašanjava za DW šef gradske turističke organizacije Willem De Gool. Kada je 1831. godine Belgija proglasila neovisnost od Nizozemske, među tako podijeljenim parcelama valjalo je utvrditi granicu. Od obale do Njemačke granica se crtala korak po korak, ali kada su došli do Baarlea, samo su ih preskočili i ostavili za naknadno rješavanje.
To naknadno rješenje stiglo je tek 1995. godine i tako su nastala dva grada – Baarle Hertog u Belgiji i Baarle Nassau u Nizozemskoj, s ukupno 30 enklava – 22 belgijske enklave u Nizozemskoj, sedam nizozemskih enklava među belgijskim enklavama u Nizozemskoj i jedna nizozemska enklava u Belgiji. „S ozbirom na to da u cijelom svijetu postoji ukupno oko 60 enklava, mi volimo reći da smo svjetski prvaci u broju enklava“, priča Willem De Gool.
Pravilo ulaznih vrata
Ali s utvrđivanjem granica stvari nisu postale jednostavnije, jer je granica odjednom presijecala ulice, parkove, parkinge, prodavaonice, galerije, pa čak i kuće. Da doskoče birokratskim zavrzlamama, u Baarleu su ustanovili pravilo ulaznih vrata koje kaže: država u kojoj su ti ulazna vrata je službeno država iz koje dolaziš. "Svaki put kad idem na WC, ja moram prijeći granicu. Sva sreća, nema carine“, priča Juliem Leemans. I njegovu kuću presijeca granica. Pojedinim građanima to je donijelo glavobolje. Gospođi koja je 68 godina života provela kao državljanka Belgije, te 1995. birokrati su pokucali na vrata i rekli: „Ulazna vrata su Vam u Nizozemskoj i sada ste državljanka Nizozemske. Morate izvaditi novu putovnicu." Ali pošto gospođi baš nije bilo pravo, čak se i sam tadašnji gradonačelnik angažirao da za nju nađu neko rješenje. I našli su ga! Prozor i vrata na kući su zamijenili mjesto i ulazna vrata su tako ponovno završila u Belgiji, a gospođa je mogla da zadržati staru putovnicu – i staro državljanstvo.
Ali pravilo ulaznih vrata i danas draži ljudsku domišljatost. Nadaleko je slavna priča o barleanskoj zgradi u koju uđete u Belgiji, a iz nje izađete u Nizozemskoj. Naime, nakon što je Nizozemska ograničila broj stanova koji je svaki pojedinac mogao izgraditi, vlasnik jedne zgrade iskoristio je metar zemlje što je imao na belgijskom tlu i tamo smjestio ulazna vrata. Njegova je zgrada tako službeno u Belgiji, a Belgija nema ograničenja u broju stanova. Iako se stanovi fizički nalaze na teritoriju Nizozemske, formalno oni lebde iznad nje, a vlasnik zadovoljno trlja ruke jer je nadmudrio birokraciju.
Sijamski blizanci
Baarle sve ima po dva puta. Dva imena, dva gradonačelnika, dvije općine, dvije crkve, dvije pošte, ali jedno zajedničko tijelo i dugogodišnju suradnju u vođenju grada. Koje ulice će se asfaltirati, tko će koji travnjak održavati, tko će odnositi smeće, kako će se naplaćivati računi – sve su to pitanja za koja su lideri ova dva grada morali tražiti posebna rješenja. „Uz puno razgovora, strpljenja i spremnosti da ponekad nešto prešutite dolazimo do rješenja. Možete puno postići razgovorom. Želimo pokazati i Europi i svijetu, pa i vašim zemljama, da se razgovorom, logičkim razmišljanjem i ljubaznošću može daleko doći“, priča za DW gradonačelnik belgijskog Baarlea Frans de Bont. Dok oni traže operativna rješenja, građani traže način da od tih specifičnosti profitiraju. U Baarleu savršeno dobro znaju s koje strane granice je jeftiniji benzin, a s koje hrana. Gdje kupiti cigarete, a gdje piće. Ili u kojoj državi mogu kupovati vatromet cijele godine, a u kojoj samo uoči praznika.
Ironija pandemijskih mjera
Ali tu harmoniju malo je uzdrmala pandemija koronavirusa. Tamo gdje su granice bile samo križići na pločniku, korona je donijela stvarne razlike i podjele. Jer strategija Belgije je bila da se u potpunosti zaključa, dok je Nizozemska imala puno opušteniji pristup. Kafići su tako s jedne strane ulice radili, a s druge čekali popuštanje mjera. Nizozemci su se slobodno šetkali ulicama, a Belgijanci tugaljivo virili kroz prozor. Vrhunac apsurda dogodio se u prodavaonici „Zeeman" kroz koju također prolazi državna granica. Oni su tako u jednom trenutku morali crvenom trakom zatvoriti dio radnje u Belgiji, dok je onaj u Nizozemskoj ostao otvoren. To je praktički značilo da su Nizozemci mogli kupiti novu majicu, ali ne i donje rublje, jer je ono ostalo zaključano u belgijskom dijelu radnje. „U jednom trenutku su frizerski saloni bili zatvoreni u Belgiji, a otvoreni u Nizozemskoj. Kasnije je bilo obrnuto. Pokušajte objasniti takve mjere ljudima koji moraju zatvoriti svoje radnje. Danima smo dobivali pozive i pokušavali da umiriti situaciju", sjeća se gradonačelnik Baarle Hertoga. Kad se korona smirila, i Baarle je odahnuo. O danima strogih mjera danas nerado govore. Najvažnije je, kažu, da su se stvari vratile u ravnotežu. To najbolje potvrđuju turisti koji su već počeli pristizati i oduševljeno se fotografiraju po ustaljenom modelu – jednom nogom u Belgiji, a drugom u Nizozemskoj.
