U mnogim europskim zemljama raste otpor zbog povećanja troškova života i loših uvjeta obrazovanja. U Francuskoj se zbog toga prosvjeduje već tjednima u čitavoj zemlji, a proteklih dana demonstriralo se i u Italiji, Albaniji, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj. Prosvjedi su u Francuskoj, Italiji i Albaniji bili popraćeni masivnim nasiljem, paljenjem zgrada i pljačkanjem trgovina.
Njemački mediji se u prvom redu bave prosvjedima u Francuskoj. Tako list Neue Presse nabraja razloge za izbijanje nasilja: „Nedostatak perspektive u mnogim predgrađima, stigmatizacija od strane policije ili poslodavaca koji unaprijed odbacuju kandidate s imenima koja zvuče arapski ili one koji dolaze iz određenih naselja – sve se to tolerira već desetljećima.“ No njemački list također konstatira: „To, doduše, ni na koji način ne opravdava razaranja i pljačkaške pohode proteklog vikenda. Vlada mora sankcionirati takve postupke. No istodobno se mora boriti i protiv dubljih uzroka neobuzdanog bijesa ako želi prekinuti spiralu nasilja”, piše Deutsche Welle.
List Märkische Oderzeitung piše: „Francusku je ponovno, po tko zna koji put, preplavio val nasilja. U razdoblju političke nesigurnosti uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, politička ljevica i druge skupine na podao način iskorištavaju nezadovoljstvo stanovništva za vlastite ciljeve.“ Njemački list nadalje podsjeća na predstojeće predsjedničke izbore u Francuskoj za koje, kako navodi, nema na vidiku kandidata centra „koji bi imao realne izglede za uspjeh“. „Umjesto toga, zemlji prijeti skretanje prema političkim krajnostima: prema desnoj populistici Marine Le Pen ili njezinu lijevom pandanu Melenchonu. Neredi proteklog vikenda dodatno su produbili podjele u Francuskoj”, smatra Märkische Oderzeitung.
Časopis Cicero pak predviđa dalekosežne posljedice: „Ovi izljevi nasilja nagovještaj su onoga što čeka cijelu Europu i Zapad ako se nastavi slabljenje i raspad poveznica koje održavaju zapadna društva na okupu. Na tome s postkolonijalnim žarom rade utjecajni dijelovi zapadnih elita.“ Cicero potom konkretizira: „Smrtonosnu opasnost za opstanak Zapada ne predstavljaju samo pljačkaške rulje. Možda su još opasniji oni koji sami ne sudjeluju u nasilju, nego potiču najniže porive i agresiju pozivajući se na islamske i krajnje lijeve, u svakom slučaju protuzapadne i civilizaciji neprijateljske predrasude.”
Jesu li nasilni prosvjedi mogući i u Njemačkoj?
Njemački mediji također analiziraju i mogućnost izbijanja nasilnih prosvjeda u Njemačkoj. List Badische Zeitung piše: „Iako je većina dosad prosvjedovala mirno, mnogi su mladi ljudi ljutiti. I u Njemačkoj. Ljutiti su jer se njihove mogućnosti – za kvalitetno obrazovanje i dobro radno mjesto – smanjuju. Jer neće dosegnuti životni standard svojih roditelja. Neće svatko u budućnosti biti bogat nasljednik. A njihovi se zahtjevi jedva čuju.“ Konstatirajući da prosvjedi u Njemačkoj u pravilu ne eskaliraju kao u Francuskoj, Badische Zeitung upozorava: „No napetosti rastu: sve više mladih privlače i radikalne ideje. Krajnje je vrijeme da više razgovaramo jedni s drugima.”
List Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) pak donosi intervju s uglednim znanstvenikom Klausom Hurrelmannom, koji je sudjelovao u istraživanju „Mladi u Njemačkoj 2026.” On ponajprije ističe da se „konkretni povodi razlikuju od zemlje do zemlje“, ali dodaje: „Unatoč tome, prepoznajem zajedničku pozadinu: duboko razočaranje mlađe generacije vlastitim položajem u društvu i izgledima za budućnost. U nekim se zemljama to razočaranje već pretvorilo u otvoreni bijes.“ I nastavlja: „Mnogi mladi ljudi imaju osjećaj da politika njihove interese ne shvaća ozbiljno. Svjedoče tome da njihove obrazovne i profesionalne mogućnosti postaju sve nesigurnije, dok troškovi samostalnog života rastu. Istodobno vide vrlo malo mogućnosti da učinkovito utječu na političke odluke.“
Na pitanje novinara WAZ-a zašto se to nezadovoljstvo u Njemačkoj zasad ne pretvara u masovne prosvjede usporedive s onima u drugim zemljama, Hurrelmann odgovara: „Naša trendovska istraživanja vrlo jasno pokazuju da ispod površine vrije.“ No on ističe da se nezadovoljstvo zasad uglavnom izražava unutar političkog sustava i pojašnjava: „Sve veća pozornost koju privlače stranke poput Ljevice i Alternative za Njemačku (AfD) jasan je pokazatelj toga. Te dvije stranke na vrlo različite načine privlače mlade ljude koji smatraju da ih tradicionalne političke opcije više ne zastupaju u dovoljnoj mjeri.“
Hurrelmann zato zaključuje da prosvjed već postoji, ali da se „zasad samo snažnije očituje na biralištima i u digitalnim mrežama nego na ulicama“. „Ako etablirane stranke ne pronađu novi način da dopru do mlađe generacije, situacija se može brzo promijeniti. Tada bi i pojedine političke odluke u Njemačkoj mogle postati okidač za širi prosvjedni pokret”, upozorava njemački znanstvenik u razgovoru za list Westdeutsche Allgemeine Zeitung.
Otvori KEKS Pay
