Novi rat između Izraela i libanonskog Hezbollaha gotovo je neizbježan i pitanje je dana kada će dvije strane ući u rat koji će imati dalekosežnije posljedice od svih dosadašnjih ratova između Arapa i Izraelaca na Bliskom istoku. Oštre prijetnje koje je uputio čelnik Hezbollaha Hassan Nasrallah da će u slučaju da Izrael napadne Libanon ili Siriju “stotine tisuća arapskih i muslimanskih boraca biti spremno uzvratiti udarac te da ta borba u tom slučaju ne bi bila ograničena samo na Libanon, Izrael ili Siriju”, Izrael je shvatio vrlo ozbiljno.
Zbog toga je izveo najveću vojnu vježbu u proteklih 20 godina uz granicu s Libanonom, u kojoj je sudjelovalo 40.000 pripadnika kopnenih, pomorskih i zračnih snaga. U vježbi, koja će trajati do 14. rujna, koriste se višeslojni sustavi izraelske proturaketne obrane, a vojnici se pripremaju na “obranu trenutačne stabilnosti u sjevernom sektoru na libanonskoj granici“. Izrael je vrlo zabrinut zbog jačanja utjecaja Irana u susjednoj Siriji i gomilanja oružja Hezbollaha u južnom Libanonu. Analitičari smatraju kako je Tel Aviv zabrinut s razlogom jer je Hezbollah, u savezu s Iranom, veliki pobjednik rata u Siriji.
– Situacija je izrazito opasna. Najveći izraelski neprijatelj danas, Hezbollah se nalazi uz sirijsku i libanonsku granicu, s koje se na Izrael može dobaciti kamenom – zabrinut je šef izraelske vojne tajne službe Herzl Halevi.
Naglasio je kako je zbog Hezbollaha, koji je prisutan u Siriji, gdje će, po svemu sudeći, ostati dulje vrijeme, Izrael geostrateški u velikoj opasnosti: više ne može biti napadnut samo s libanonskog juga nego i sa sirijske zapadne granice, a na taj bi se način crta bojišnice udvostručila. Ono što ih ipak najviše zabrinjava jest to što u jednom napadu može naići na protivnika koji je “stotinu” puta jači nego u prethodnim sukobima.
Prijetnje napadom na reaktor
Glavni tajnih Hezbollaha Nasrallah zaprijetio je da bi mogli napasti izraelski atomski reaktor kod Dimone. Prije toga je, kao mogući cilj, navedeno skladište amonijaka kod Haife. Eksplozija tog skladišta imala bi dalekosežne posljedice za grad i njegovo stanovništvo te bi moglo odnijeti na desetke tisuće života, što je u Izraelu izazvalo raspravu o premještanju skladišta u sigurnije područje. Uključivanje Hezbollaha u rat u Siriji prisililo je Izrael da u nekoliko navrata bombardira Siriju, gdje su mete bile skladišta naoružanja ili likvidacija visokih dužnosnika Hezbollaha.
Hezbollah (Božja stranka) nastao je nakon izraelske invazije na Libanon 1982. u Baalbeku, malom mjestu u dolini Bekaa, tijekom skupštine muslimanskih velikodostojnika, uglavnom šijita. Ime je prihvaćeno na sugestiju bivšeg iranskog ajatolaha Homeinija i vuče korijene iz Kur’ana. Temelj mu je antiimperijalizam i tradicionalizam, dok mu je cilj pri osnivanju bila borba za izbacivanje izraelskih trupa iz Libanona. Ne postoji ni jedan segment libanonskog društva i države u koji nije involviran. U samim počecima pokret je dobio ključnu financijsku potporu i obuku iz Iranske revolucionarne garde. Samoubilački napadi na američka veleposlanstva, kao i na američku bazu Marine Corps u Bejrutu u listopadu 1983. godine, kojom je prilikom poginulo 258 američkih marinaca, rezultirali su povlačenjem američkih snaga koje su bili raspoređene u Libanonu u sklopu multinacionalnih mirovnih snaga. Zbog toga SAD i neke članice EU Hezbollah smatraju terorističkom organizacijom. Hezbollah je najmoćnija politička i vojna organizacija u Libanonu koja u svojim redovima okuplja većinom šijitske muslimane. Zahvaljujući dobrim socijalnim i zdravstvenim programima, otvaranju bolnica i obrazovnih centara, vrlo je popularan. Osim goleme vojne strukture koja je znala zadati teške udarce izraelskoj vojsci, u Libanonu određuju način funkcioniranja socijalne zaštite i pomoći, obrazovanja, građevinskog sektora, financija, sigurnosti, obavještajnih i vojnih aktivnosti. U libanonskom parlamentu imaju 13 zastupnika, a u vladi dva ministra. Postao je popularan u arapsko-islamskom svijetu 2000. godine nakon što je svakodnevnim gerilskim napadima na jugu Libanona natjerao na povlačenja izraelskih snaga, koje su taj dio okupirale još 1982. To je bio presedan u povijesti arapsko-izraelskih ratova jer se Izrael morao povući iz jedne arapske zemlje koju je okupirao. Prema izvještajima izraelske obavještajne službe, Hezbollah danas posjeduje više od 400.000 daleko i kratkometnih projektila koji mogu gađati unutrašnjost Izraela. U Izraelu se danas vodi polemika oko sudjelovanja Hezbollaha u ratu u Siriji. Dok su jedni uvjereni da je dobro što Hezbollah ratuje u Siriji jer se tako iscrpljuje i gubi svoju snagu te da će ga sirijski rat oslabjeti, drugi smatraju da njegovi borci, oni stariji i iskusniji, zajedno s mladim naraštajem, stječu vrijedna borbena iskustva koja bi poslije mogli iskoristiti u napadima protiv izraelske države.
Međutim, izraelska obavještajna služba i vojni analitičari kažu kako Izrael mora najviše biti zabrinut zbog rastuće vojne moći Hezbollaha, koji je od obične gerilske skupine postao prava vojna sila upravo zahvaljujući sudjelovanju u vojnim akcijama u Siriji. Vojni stručnjaci smatraju da je Hezbollah promijenio svoje taktike u Siriji i sada ima ofenzivne karakteristike, za razliku od isključivo obrambenog stila koji se razvio s velikim uspjehom tijekom sukoba u vrijeme izraelske okupacije od 1982. do 2000. godine. Umjesto brzih napada i povlačenja, taktika kojima se koristio prije, u Siriji borci Hezbollaha predvode napade protiv neprijatelja i dugo pripremane velike ofenzivne operacije u kojima oslobađa teritorij pod nadzorom islamističkih terorističkih skupina. Analitičari ističu kako nema sumnje da je u borbama u Siriji Hezbollah uspješno razvio nove taktike. Rezultati govore sami za sebe. Tijekom operacija u Siriji u potpori sirijskoj vojsci Hezbollah je bio u stanju osloboditi velik broj gradova i sela, ali je i promijenio vojnu doktrinu, te razvijao novi stil, sličan onome kojim su u revoluciji 1959. godine uspjeli pobijediti kubanski gerilci. Ovom novom taktikom Hezbollah napada na svim bojištima, i to novim oružjem – tenkovima, artiljerijom i bespilotnim letjelicama. Hezbollahova brigada sastoji se od kopnenih snaga, inženjerijskih jedinica te jedinica za protutenkovsku i protuzračnu obranu.
Izrael svjestan rizika rata
Velik dio transformacije Hezbollaha rezultat je pomoći Rusije, čija je vojska borce pokreta naučila mnogo u smislu taktike, ali i korištenja određenih oružja. Na sirijskom bojištu nema nijedne operacije u kojoj ne surađuju zapovjednici Sirije, Irana, Rusije i Hezbollaha. Izraelska vojna obavještajna služba uvjerena je kako je Hezbollah od Bashara Al-Assada dobio i rakete s kemijskim oružjem za koje vjeruju da će ih upotrijebiti dođe li do rata s Izraelom. Analitičari vjeruju kako su Izraelci svjesni rizika novog rata na Bliskom istoku i opasnosti da budu prisiljeni upotrijebiti i svoj nuklearni arsenal. Iako Izrael već desetljećima odbija potvrditi ili negirati posjedovanje nuklearnog oružja nazivajući to politikom nuklearne ambivalentnosti, nedavno objavljeni tajni dokumenti otkrivaju da su Izraelci planirali iskoristiti nuklearnu bombu tijekom Šestodnevnog rata 1967. Htjeli su aktivirati bombu na jednoj od planina Sinaja kao upozorenje egipatskoj vojsci, a sve u nadi da će arapske zemlje odustati od svojih napada. Operacija nije nikad provedena zato što je Izrael u blitzkriegu pobijedio za samo šest dana.
