Dok će ovoga ljeta neki od najutjecajnijih ljudi na svijetu odmarati u francuskom Saint-Tropezu, a zatim jahtama krenuti prema Monaku, kinesku političku elitu ondje se neće moći vidjeti. Kineski čelnici svakoga se ljeta u tajnosti povlače u Beidaihe, skromno ljetovalište prepuno običnih kineskih obitelji, smješteno oko 300 kilometara istočno od Pekinga. To je mjesto već desetljećima omiljeno utočište najviših dužnosnika. Njihov tradicionalni ljetni odmor obavijen je velom tajne. Ne zna se točno kojega će dana čelnici stići u grad, no sigurnosne mjere počinju se pojačavati već početkom srpnja. Zabranjuju se dronovi, a posjetiteljima nisu dopušteni letovi balonima na vrući zrak ni privatne vožnje brodovima uz obalu. Zatim, negdje početkom kolovoza, kineski predsjednik Xi Jinping i neki od njegovih najbližih suradnika jednostavno nestanu iz javnosti.
Službenih najava nema, ali javni podaci pokazuju da najviši kineski dužnosnici u kolovozu obično uzmu stanku koja traje između deset i 14 dana. U tom razdoblju uglavnom se ne pojavljuju u javnosti, osim u slučaju događaja od nacionalne važnosti, poput prirodnih katastrofa. Beidaihe je prikladno odredište za čelnika koji je borbu protiv korupcije na svim razinama kineske vlasti proglasio jednom od svojih glavnih političkih misija. Gradom dominiraju sive vile u sovjetskom stilu, a na mnogima su crvenom bojom ispisani nazivi poput "radničko lječilište". Šljunčane staze vode prema obali prekrivenoj zlatnim pijeskom. Plaža je puna suncobrana, dok restorani osvijetljeni neonskim svjetlima poslužuju svježu morsku hranu gostima koji sjede na jednostavnim bijelim plastičnim stolcima. Rana Mitter, istaknuti povjesničar moderne Kine, kazao je za CNN da skromnost tog odredišta odražava širu Xijevu poruku prema kojoj svaki pojedinac mora biti ponizan i svjestan svoje uloge unutar Partije.
– Ne žele ostaviti dojam da odlaze na nekakvo luksuzno mjesto na kojem bi moglo doći do korupcije – rekao je Mitter. – Odlazak u vrlo tradicionalno i prilično skromno ljetovalište dobar je način da se to simbolizira. Boravak u hotelu s pet zvjezdica na Hainanu ili nekom međunarodnom hotelu na Karibima ne bi imao isti učinak. Beidaihe pruža zanimljiv uvid u povijest partijskog vodstva i kinesku prošlost. Iako djeluje nenametljivo, riječ je o iznimno popularnom odredištu koje svake godine posjeti oko 50 milijuna domaćih turista. Stojeći u moru, koje čak i ljeti može biti prilično hladno, posjetitelji mogu vidjeti prolaz Shanhai, povijesnu utvrđenu točku koja označava istočni završetak Kineskog zida. Ono što gotovo sigurno neće vidjeti jesu najviši državni dužnosnici.
Tradicija ljetnog povlačenja partijskog vodstva u Beidaihe počela je 1953. godine, kada je osnivač komunističke Kine Mao Zedong izabrao taj grad kao ljetno radno mjesto najviših čelnika. Mao je navodno obožavao plivanje na otvorenom moru. U to vrijeme u Pekingu gotovo da nije bilo klimatizacijskih uređaja, a čak su i ventilatori bili rijetkost tijekom nesnosno vrućih ljeta. Zbog blizine glavnog grada Beidaihe je postao idealno mjesto na kojem su kineski čelnici tijekom mirnijeg dijela političkog kalendara mogli određivati smjer državne politike. Jedan od najvažnijih sastanaka u novijoj kineskoj povijesti održan je upravo u Beidaiheu 1958. godine. Mao je tada odlučio mobilizirati cijelu zemlju kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi povećanja proizvodnje, objasnio je Mitter. Ta je odluka dovela do katastrofalne politike Velikog skoka naprijed, tijekom koje su zbog lošeg gospodarskog planiranja i gladi umrli milijuni ljudi.
Okupljanja u Beidaiheu prekinuta su tijekom desetljeća Kulturne revolucije, a ponovno su uspostavljena nakon Maove smrti 1976. godine. Deng Xiaoping, najutjecajniji kineski čelnik nakon Maoa, redovito je u grad dolazio na odmor sa svojom obitelji. Deng je tijekom 1980-ih Beidaihe otvorio i stranim turistima, u vrijeme kada je Kini bio prijeko potreban priljev stranog novca. Politička uloga ljetovališta poslije se mijenjala. Tijekom razdoblja gospodarskih reformi početkom 2000-ih čelnici su izbjegavali ostavljati dojam da odlaze na godišnji odmor, rekao je Mitter. – U eri Xi Jinpinga sve je mnogo tajanstvenije, kao i brojne druge stvari pod njegovim vodstvom. Ne znamo što se točno događa, ali čini se da postoji određeni konsenzus da se sastanci održavaju svake godine – dodao je. Svake godine Xijev šef kabineta Cai Qi u Beidaiheu okuplja više od trideset najistaknutijih kineskih znanstvenika i stručnjaka kako bi raspravljali o nacionalnim prioritetima, među kojima je i umjetna inteligencija.
Vrijeme održavanja tih sastanaka smatra se pokazateljem kada će Xi i ostali najviši čelnici krenuti na ljetni odmor. Mnogi državni dužnosnici također koriste priliku za putovanja ili slobodne dane dok su njihovi nadređeni odsutni, tvrde osobe upoznate sa situacijom. Kako Xi sve snažnije učvršćuje kontrolu nad Partijom i državom, uloga Beidaihea u političkim borbama kineskog vrha posljednjih se godina znatno smanjila. Ipak, u javnosti i dalje postoji predodžba o tajnim političkim spletkama koje se odvijaju u vilama uz more. Beidaihe je stoljećima povezan s moći. Prema povijesnim zapisima, prvi kineski car Qin Shi Huang prošao je tim područjem 221. godine prije Krista, dok je tragao za mitskim otokom na kojem su besmrtnici navodno posjedovali eliksir vječnog života.
U moderno ljetovalište počeo se pretvarati 1898. godine, kada je dinastija Qing obližnji Qinhuangdao otvorila kao ugovornu luku, a Beidaihe službeno proglasila ljetnim odmaralištem u kojem su Kinezi i stranci smjeli živjeti jedni uz druge. Prvi turistički vodič o Beidaiheu objavljen je 1921. godine. Kako je ugled ljetovališta rastao, ono je postajalo sve privlačnije političkoj eliti. Početkom 20. stoljeća visoki dužnosnici tada vladajućeg Kuomintanga, kao i strani diplomati u Kini, uz obalu su gradili ljetne vile. Nakon što su komunisti 1949. pobijedili u kineskom građanskom ratu, partijsko je vodstvo preuzelo napuštene vile te ondje otvorilo lječilišta za ranjene vojnike i odmarališta za visoke dužnosnike. Mao je navodno koristio vile broj 1 i 99. Beidaihe mu se toliko sviđao da je često ostajao dulje nego što je planirao, zbog čega su njegov primjer slijedili i ostali članovi državnog i partijskog vrha.
– Kineska politika velika je crna kutija, a Beidaihe je jedan od simboličnih naziva za to. Nitko ne zna što se ondje zapravo događa, ali svi ponešto znaju – rekao je. Tijekom brojnih posjeta policija ga je upozoravala da se drži podalje. – Policija je preko telefonskih razgovora i hotelskih rezervacija znala da ću otići. Tražili su od mene da ne idem, ali svejedno sam otišao – ispričao je. – Kada sam ondje došao 2018. godine, policajci su već bili na plaži i pretvarali se da su obični kupači. Erling je rekao da bi se sigurnosne službe odmah uznemirile kada bi se približio području za koje se vjerovalo da se u njemu nalazi kompleks namijenjen državnom vodstvu. – Posvuda sam vidio zaštitare kako razgovaraju preko radioveza: "Dolazi stranac! Dolazi stranac!" – Moraju sve provjeravati. Stvar je zaista ozbiljna. S druge strane, grad moraju zadržati kao turističko ljetovalište, pa je riječ o velikoj kontradikciji – rekao je.
Iako se ne smatra mjestom s jednom od najspektakularnijih obala u Aziji, privlačnost Beidaihea leži u njegovoj jedinstvenoj kombinaciji povijesti, lokalne kulture i morskog krajolika. Zbog položaja na sjeveru Kine popularan je i među ruskim turistima. Prema turističkim podacima, svake ga godine posjeti oko 50.000 Rusa. Jedan ruski iseljenik koji radi u Kini kazao je za CNN da mu je Beidaihe "prilično lijepo mjesto", uz napomenu da je more pomalo plitko. – More, sunce i hrana – to je ono što tražimo. James Zimmerman, Amerikanac koji od 1990-ih živi i radi u Kini kao odvjetnik, prisjetio se jednodnevnog izleta u Beidaihe prije dvadesetak godina. – Bio je to vrlo dug jednodnevni izlet. Vozio sam četiri sata u jednom smjeru. Dok sam bio ondje, šetao sam plažom i gradom, razgledavao stare zgrade u europskom stilu, večerao i zatim se vratio u Peking – rekao je. – Naravno, plaže u Kaliforniji, južnoj Francuskoj i Tajlandu mnogo su ljepše tijekom cijele godine. No početkom 20. stoljeća ovo je bilo ugodno i lako dostupno ljetovalište, osobito prije pojave zračnog prometa i brzih vlakova.
Stanovnik Pekinga Wang Jiang nekoliko je puta posjetio Beidaihe još kao dijete početkom 2000-ih te je tijekom godina svjedočio njegovoj preobrazbi. Objasnio je da odlazak u Beidaihe među kolegama može ostaviti znatno drukčiji dojam od odmora na luksuznijem Hainanu, južnoj obalnoj regiji poznatoj kao "kineski Havaji". – Kada netko kaže: "Idem na odmor na Hainan", to kod kolega može potajno izazvati ogorčenje jer su svi iscrpljeni od posla – rekao je. – Ali ako kažete: "Idem u Beidaihe i nosim prijenosno računalo. I dalje ću raditi i možete me kontaktirati ako nešto iskrsne", stvara se potpuno drukčiji dojam. Wang posljednjih godina samostalno putuje u Beidaihe zbog kazališnog festivala koji se održava u obližnjoj Aranyi, obalnom naselju koje se razvilo u jedno od najutjecajnijih kineskih lifestyle odredišta. Aranya je popularna među mladim kineskim turistima, a poznata je po avangardnim građevinama, među kojima je i kapelica na plaži. Privlači umjetnike, arhitekte i poduzetnike. Prema Wangovim riječima, Beidaihe posjetiteljima nudi različite razine pristupa i privilegija. – Pravi "prvi razred" nedvojbeno su iznimno privatna područja namijenjena odmoru visokih državnih dužnosnika. To je potpuno odvojen sustav. Zatim postoji ono što bismo mogli nazvati običnim prvim razredom, poput Aranye. Nakon toga dolazi još običniji "treći razred". – Općenito mislim da je njegova povezanost s Partijom s vremenom oslabila. U prošlosti su ljudi možda razmišljali o tim povijesnim vezama, ali danas ga većina jednostavno doživljava kao mjesto za odmor.
Otvori KEKS Pay
