Prema američkom planu od 28 točaka za okončanje rata u Ukrajini Kijev bi se trebao odreći cijele Donjecke i Luhanske regije, uključujući i dijelove koje Rusija nije zauzela, kako bi se tamo mogla uspostaviti 'dekimilitarizirana zona', koja bi tada vjerojatno bila pod de facto ruskom kontrolom. Nakon kritika iz Kijeva i Europe, ovaj plan sada će se revidirati. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da neka 'osjetljiva pitanja' treba osobno riješiti s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, uključujući, prema različitim izvorima, upravo i ovo pitanje. Ukrajina trenutno kontrolira oko četvrtine Donjecke regije. Prema regionalnoj vojnoj upravi, tamo još uvijek živi oko 200.000 ljudi unatoč redovitom granatiranju. Među stanovnicima Donbasa do sada nije bilo puno rasprave o 'mirovnom planu', kaže Anastasia Mahnik iz humanitarnog projekta 'Cesta života'. Ipak, sve veći broj ljudi zatražio je evakuaciju iz Kramatorska i Slavjanska u proteklom tjednu, kaže nam. Većina onih koji se javljaju su obitelji s djecom i ljudi kojima je potrebna pomoć, koji su ostali do posljednjeg trenutka, vjerujući da bi se situacija ipak mogla poboljšati. I do sada je život tamo bio relativno miran - barem u usporedbi s drugim mjestima bliže prvoj crti bojišnice, objašnjava Mahnik u intervjuu za DW: 'Ali oni vide da se njihove nade ne ispunjavaju. Možda su i na njih utjecale vijesti.'
Iz svojih svakodnevnih razgovora, kako nam volonterka objašnjava, ona shvaća da ljudi ne mogu zamisliti da ukrajinska vlada jednostavno napusti područja u kojima još uvijek živi toliko ljudi: 'Misle da neće biti napušteni sve dok tamo još uvijek ima mnogo ljudi. Ipak, postoji opipljiv osjećaj nepovjerenja prema državi.' Njezin je dojam da stanovnici Donjecke regije ne bi vjerovali ruskim jamstvima za prekid borbi, čak ni u slučaju bilo kakvog kompromisa. Ali, kaže Mahnik, razlozi za evakuaciju uključuju i vrlo konkretne okolnosti: fronta se sve više približava, zima se približava i sve više kuća je uništeno. Oleksij K. (ime promijenjeno), suosnivač humanitarne organizacije za evakuaciju ljudi iz Donjecke regije, opisao je vrlo slična zapažanja za DW. Ljudi u relativno sigurnim dijelovima Donjecke regije napuštaju svoje domove iz straha od ruske okupacije, kaže on: 'Neki se pripremaju za odlazak jer se boje da bi im jednog dana mogli reći: 'Ostala su vam dva dana, a onda će područje pripasti Rusiji'.
Za ljude na prvim linijama bojišta u Donjeckoj regiji, poput Kostantinivke ili Pokrovska, trenutne vijesti su manje relevantne. Ti ljudi, prema navodima K., napuštaju svoje domove prvenstveno zbog uništenih kuća, nedostatka hrane i prekida komunikacijskih veza zbog granatiranja infrastrukture: 'Oni koji se boje ruske okupacije odavno su napustili ta područja', naglašava. 'Oni što ostaju su uglavnom očajni ljudi koji ne znaju kamo ići i umirovljenici koji se boje pljačke. Drže se do posljednjeg trenutka, sve dok su im domovi netaknuti.' Ima i onih neprincipijelnih koji za sebe tvrde da nemaju 'nikakve veze' s politikom, kaže Oleksij K i navodi da ima i onih koji odbijaju ići u rat, za koje bi svako primirje bilo prednost, jer tada neće biti pozvani u vojsku. Među onima koji su još uvijek ostali je Maksim Lisenko. Osnivač jednog odjevnog brenda čak je u lipnju ove godine otvorio butik s kafićem u Kramatorsku. No, s obzirom na situaciju u Donjeckoj regiji i međunarodna događanja, i on sada razmišlja o preseljenju svog poslovanja u Kijev: 'Kad smo otvorili, bili smo malo uplašeni, ali smo se nadali da će sve biti u redu.' Tada se linija fronte sve više približavala. 'Sada više razmišljamo o preseljenju nego o širenju biznisa', kaže poduzetnik. Ali i dodaje da još ništa nije odlučeno. Nakon naglog pada prometa zbog prekida željezničke veze s Kramatorskom, prodaja je u posljednja dva tjedna ponovno lagano porasla, priča Lisenko. Međutim, naglašava kako još nije dostigla prijašnju razinu, piše Deutsche Welle.
Prema istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS) provedenom krajem rujna i početkom listopada, 71 posto Ukrajinaca protivi se prepuštanju teritorija pod kontrolom Kijeva Rusiji. Na istoku zemlje samo 47 posto ispitanika je protiv toga. 24 posto bi prihvatilo gubitak teritorija radi mira. 29 posto je još uvijek neodlučno. Lisenko kaže da ideju prepuštanja Donbasa Rusiji smatra 'apsurdnom i nezamislivom'. Ipak, ne isključuje mogućnost da se to dogodi: 'S obzirom na stvarnost u svijetu i po pitanju vlasti u SAD-u, smatram da je sve moguće. Kad je Rusija 2014. počela granatirati Ukrajinu, mislio sam da će se pozabaviti Rusima, ali umjesto toga, mi smo bili ti koje se uništava', kaže ovaj Ukrajinac, podrijetlom iz Pokrovska. Lisenko smatra da predaja cijelog Donbasa Rusiji ne bi donijela mir, već bi Moskvi omogućila da se pregrupira, zaobiđe ukrajinske utvrde u Donjeckoj regiji i dalje napreduje. To bi bio 'poraz za cijeli svijet', tvrdi poslovni čovjek. 'Spasili smo glavni grad Kijev, naš suverenitet i našu slobodu. Ali izgubili smo velik dio teritorija zbog neaktivnosti međunarodne zajednice', žali se Lisenko. 'Umjesto da se vrši pritisak na agresora, vrši se pritisak na slabiju stranu, a svijet stoji prekriženih ruku dok se ovaj apsurd odvija. Nagrađuju ubojicu jednostavno zato što je jači.'
Katerina Koval je iz Družkivke, blizu fronta. Danas živi sa svojom obitelji u smještaju u blizini Kijeva. I ona opisuje ideju predaje cijele Donjecke regije Rusiji kao 'potpuno apsurdnu': 'Ovdje se ne radi o praznom polju, već o ljudskim životima. Kako biste mogli ostaviti na cjedilu kompletne gradove s ljudima u njima?' Uostalom, to nisu simpatizeri Rusije, dodaje ona: 'Drže se svojih domova jer nemaju novca za selidbu i boje se da će završiti na ulici.' Posebno starije osobe ne vide način da drugdje nekako ponovno zarade za život, priča Koval. Ona smatra da bi takav scenarij značio zapravo kapitulaciju Ukrajine. Ni ona ne misli da bi se Rusija zaustavila u Donbasu. Naprotiv, vjeruje da bi se prijetnja Harkivskoj i Dnjepropetrovskoj regiji samo povećala. Ipak, ne isključuje mogućnost da bi SAD, zbog ovisnosti Ukrajine o američkoj pomoći, mogao prisiliti Kijev na ustupanje teritorija Rusima. No, upozorava da bi takav korak bilo vrlo teško objasniti stanovništvu: 'Sve interno raseljene osobe žele se vratiti, čak i ako su im domovi uništeni. Ne radi se samo o vlastita četiri zida, već o osjećaju da su doma, o grobovima njihovih najmilijih... Ako tamo postoji ukrajinska država i mir, vratit ćemo se, jer je to naša domovina.'
Otvori KEKS Pay
