U nogomet i u turizam svi se razumiju, često sarkastično komentiraju, na račun promatrača koji se na ove dvije popularne teme ne libe reći svoje mšljenje, oni što za sebe misle da se stvarno razumiju u nogomet i turizam. Brojne reakcije na posljednji članak Večernjeg lista o turizmu i cijenama u Hrvatskoj potvrđuju, međutim, da su i kibicerima, da se izrazimo sportskim riječnikom, stvari jasne i da itekako imaju što reći. Ovu vruću temu sagledavaju iz svih kutova, ali većina ne proturječi naslovu: Gosti su odlazili s osjećajem da su prevareni: 'Istina je, neki pretjeruju. Skupo je i nama domaćima kad idemo u restoran'.
"Dođeš u konobu koja prodaje smrznutu ribu pod svježu, domaću, a uz ribu nudi i pizze?!? Konoba?!? To uništava hrvatski turizam, a ne cijene smještaja koje se dižu i padaju ovisno o potražnji...Kad ste vidjeli da padaju cijene u restoranima?", s pravom pita jedan čitatelj, a i drugi pogađa suštinu: "Problem hrvatskog turizma nije smještaj, jer je ponuda ogromna i cijene su od 60 do 200 eura za dvoje, pa kako tko voli i može platiti. Problem su ugostitelji koji nabijaju cijene u nebo, a gost koji želi nešto pojesti može samo birati želi li da ga oderu u restoran x, xy ili zyx."
"Nekada sam često išao u restorane i agroturizme, ali sada sve rjeđe. Ne želim da me pljačkaju. Dodatno, kvaliteta hrane je sve lošija. Kao i usluga..., reći će jedan. Drugi dodaje: "Jedno je da je kava na Stradunu šest eura, jer, eto, lokacija se naplaćuje, a Dubrovnik nije ništa lošiji od Venecije. Ali to kaj rade po restoranima na obali prelazi granice dobrog ukusa. Prije korone smo na ljetovanju išli barem dva, tri puta tjedno u restoran, lani jednom, sladoled na plaži više niti ne uzimamo. Ne, jer nemam, nego ne želim".
Onih koji se mora vraćaju s osjećajem da su dali više nego što su dobili, teško je pobrojati: "Opatija, pet eura žuja, 0,33 l. Na jednom otoku dvije ležaljke i suncobran stoje koliko i noćenja u apartmanu. Sat vremena najma SUP-a 15 eura, dan parkinga na prašini 25 eura. Normalno da se osjećaš prevarenim...". Svoje iskustvo podijelio je i čitatelj koji je proputovao Mediteran: "Hrvatska je skuplja od Italije, Španjolske i Grčke, a, mimo mora i sunca, nema ni deset posto ponude kakvu imaju te zemlje".
Neki su, pak, okrenuli leđa hrvatskom Jadranu, a onda i Hrvatskoj: "Dugi niz godina sam ljetovao od Istre do Makarske. Više ne. Prije dvije godine sam bio u Daruvarskim toplicama, ove godine na jezeru Hévíz u Madarskoj. Cijena u Daruvaru i Madarskoj su tu negdje, ali kvaliteta smještaja, ponuda bazena, sauna i svega ostalog je u korist Hévíza. Hrvatska me može zaboraviti...". Nije zaboravljena ni lanjska cijena kuglice sladoleda od pet ili čak sedam eura, kao ni da se, recimo, u susjednoj Crnoj Gori ili Albaniji može proći jeftinije: "Lakomost i gramzivost svuda, od jutarnjeg peciva do ulaznica i karte za kojekakva događanja i obilaske . Trgovački centri i ugostitelji su se savršeno uklopili u deranje..."
Ali ima i onih koji stvari sagledavaju iz kuta jadranskih domaćina: " Svi govore da su ugostitelji i iznajmljivači krivi za sve, a nitko ne govori o povećanju cijena najma lokala i drugih troškova. Istovremeno, država hoće svoje, dobavljači svoje, radnici svoje. Još se negdje i može naći domaćeg konobara, ali u principu su to sve dostavljaci hrane i pica, a ne konobari. Sve je nekako otišlo ukrivo, a ne samo gazde...", smatra naš čitatelj. U prilog tome, drugi dodaje: "Pa i zlato je bilo prije korone cca 1200 eura unca, a sad je 3000 eura. Ništa nije poskupjelo nego novac gubi vrijednost!" Treći se čudi: "A koliko bi to trebala biti pizza? Možda pet eura. Najbolje je kad se počnu s ovim kako je nekad bilo...Nekad je i baba bila cura, ali više nije...". Realista ima praktičan savjet: "Lijepo na Google prvo pročitati recenzije. Tako uvijek nađem super klopu i piće za dvoje po korektnih 45 -55 eura". Neki , pak, na skupoću ironiziraju: "Ima još lufta. Mogu cijene još gore", a neki na sve reagiraju crnim humorom: "Samo nek' pašteta ne poskupi".
