Rusija je u ovom ratu izgubila 12 članova najvišeg zapovjednog kadra, mahom generala. Što pogibijama na bojišnici što djelovanjem ukrajinskih obavještajnih službi u samoj Rusiji. Nadalje, osipanje zapovjednog lanca ruske vojske odvija se i unutrašnjim obračunima iza zatvorenih vrata Kremlja, smjenama, slanjima u udaljene vojne oblasti, a to sve doprinosi narušavanje borbene gotovosti ruske vojske koja je prije četiri godine pristupila 'specijalnoj vojnoj operaciji' u Ukrajini. Ali koja se pretvorila u dugotrajan rat kojemu, izgleda, nema kraja.
Rezultat je to analize koju je u Journal of Social Sciences Review, a to je multidisciplinarni recenzirani istraživački časopis koji priznaje Komisija za visoko obrazovanje Pakistana. Dakle, u ovom slučaju može se pretpostaviti kako se ne radi o nekom propagandnom uratku Ukrajine ili druge protivnice Rusije, već zemlje koja je za ovaj sukob zainteresirana tek tangencijalno. Syed Rizwan Haider Bukhari, autor studije, koristio je javne izvore vijesti o ovakvim događajima te je pokušao tim temeljem konstruirati stvarno stanje u zapovjednom lancu ruske vojske koji je bio temeljem nekadašnjeg njezinog ugleda kao i očekivanja kako će 'specijalna vojna operacija' trajati planirano kratko.
Ništa od toga više nije istina niti se dogodilo. - Broj poginulih ruskih generala najveći je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Kako potvrđuju otvoreni izvori i strani tisak, od 2022. godine do 2025. godine u akciji je ubijeno najmanje dvanaest časnika zapovjedne razine (Reuters, 2025.). Među njima se mogu izdvojiti general-pukovnik Andrej Suhovecki, za kojeg se navodi da je ubijen snajperistom tijekom operacije u Hostomelu u veljači 2022., i general-bojnik Vladimir Frolov, koji je izgubio život samo dva mjeseca kasnije u bitci za Mariupolj (Business Insider, 2022.; Reuters, 2025.). Trend su očitovali general Roman Kutuzov i general-pukovnik Oleg Tsokov, koji su ubijeni u Luhansku, odnosno Berdjansku.
Još zlokobnija i dugotrajnija projekcija iscrpljivanja ruskog zapovjednog kadra bio je napad dronom u kojem je u Kursku u srpnju 2025. ubijen general-bojnik Mihail Gudkov (Reuters, 2025.). Takve žrtve visokog profila nisu predstavljale pojedinačne incidente na bojnom polju, već su bile dio šire strateške doktrine, čija je bit uništenje hijerarhijskih linija u visoko centraliziranim sustavima vojske, stoji u studiji. Dalje se navodi kako, iako strane službe poput britanske MI6 ili ukrajinskog GUR-a ili drugih, nisu javno priznale, pa čak ni očitovale se o atentatima na ruske visoke časnike. - Iako su se ova uništavanja na bojištima nastavila, postojao je još jedan aspekt ubijanja vođa; atentati i neočekivane smrti na tlu Rusije. U prosincu 2024., Rusija. Dana 7. prosinca 2024., načelnik ruskih snaga za nuklearnu, biološku i kemijsku obranu, general-pukovnik Igor Kirillov, ubijen je u Moskvi bombom na skuteru postavljenoj ispred njegove kuće. Kasnije su ruski istražitelji za napad okrivili ukrajinske obavještajne dužnosnike, uz pomoć inozemnih resursa (AP News, 2024.; Reuters, 2024.).
Nekoliko mjeseci kasnije, automobilska bomba eksplodirala je u Balašihi, predgrađu Moskve, i u travnju 2025. odnijela život jednog zamjenika načelnika Glavnog stožera (Reuters, 2025.). Ovi napadi, koji su vrlo udaljeni od bojišta, znače proširenje rata u Ukrajini na duboka mjesta ruskih oružanih snaga, stoji u studiji. No, postoje sumnje u drugu liniju slabljenja zapovjedne linije, a to je u samom Kremlju. - Na vrhu popisa smrtnih slučajeva tijekom borbi na bojištu i sumnjivih atentata na skvotere je rastuća sumnja u unutarnje čistke među ruskom vojnom elitom.
Disidentski analitičari, Telegram kanali povezani s Kremljem i istraživački novinari sugerirali su nestanak brojnih elita nakon što su se izjasnili o ratu ili navodnim propustima vodstva. Iako nije bilo konačne potvrde, i nestanak generala Valerija Gerasimova, koji je bio prilično vidljiv na javnim događajima od ožujka 2025., i opadanje položaja ministra obrane Sergeja Šojgua izazvali su veću sumnju (Financial Times, 2025.). Postoje čak i izvješća da se podzemni pritvorski centri mogu koristiti u dalekim zemljama, poput Sibira, gdje se generali za koje se smatra da su bili nelojalni također mogu zatvoriti bez suđenja.
Iako se takve optužbe nisu mogle zasebno dokazati, one ukazuju na opću atmosferu paranoje u ruskom lancu zapovijedanja, što otežava razlikovanje između stranog ciljanja i domaće represije, navodi se. Sve ovo Bukhari naziva 'dezintegracijom zapovjedništva'. Ovaj pakistanski analitičar ističe kako su posljedice takvog trenda ogromne. Kada autoritarni vojni sustav zahtijeva odanost vodstvu da nadjača kompetentnost prilikom vođenja operacije, atentat ili čišćenje iskusnih zapovjednika može imati ozbiljne učinke vakuuma.
Dezintegracija zapovjedništva ima dvije komponente: gubitak osoblja, ali i gubitak povjerenja, redoslijeda i pamćenja koji čine institucionalno pamćenje. Za razliku od zapadnih vojnih snaga koje su često organizirane oko distribuiranog zapovjedništva i adaptivnog vodstva, ruske oružane snage izgrađene su oko vrlo centraliziranog modela. To ih u velikoj mjeri izlaže riziku gubitka vodstva. - Smrt i nestanak visokih časnika rezultirali su smanjenim moralom među jedinicama na prvoj crti bojišnice, poremećenom koordinacijom, a odluku o provođenju operacija preuzele su neke sigurnosne službe poput FSB-a.
Sukob između Rusije i Ukrajine pokazao je karakteristiku hibridnog ratovanja, koju predstavlja kombinacija kinetičkih, informacijskih, psiholoških i tajnih metoda. Uklanjanje vojnog vodstva usmjerenija je verzija hibridne doktrine, koja dokazuje da moderni rat više nije ograničen na bojno polje, navodi. Postoji alarmantan trend u podacima dostupnim do sredine 2025., koji pokazuje da je dvanaest generala već ubijeno u izravnoj vojnoj akciji, petero ubijeno na ruskom tlu, a najmanje troje drugih prijavljeno je kao nestalo pod misterioznim okolnostima (Reuters, 2025.).
Pojavila su se izvješća da su vodeće uloge u raznim vojnim okruzima premještene, pri čemu su neke dodijeljene čelnicima obavještajnih službi ili ljudima odanim Kremlju umjesto vojnim profesionalcima, kao pokazatelj da vojska mijenja teren prema političkoj dominaciji. Bukhari dalje navodi kako su brojni nestanci i tiha uhićenja pojačali sumnju da predsjednik Vladimir Putin čisti vlastitu kuću. Na Telegram kanalima povezama s Kremljem pojavljivali su se prijedlozi o privođenju pravdi na tajnim suđenjima ili u objektima u Sibiru ili kućnom pritvoru vodećih aktivista poput generala Valerija Gerasimova. I Gerasimov i ministar obrane Sergej Šojgu od ožujka 2025. maknuli su se iz javnosti, što je izazvalo još glasina da je dobra stara odanost novo pravilo tko preživi, a tko je tko u ruskoj vojsci.
Teoriju čistke teško je dokazati; ipak, postoji niz prevladavajućih posrednih obrazaca: iznenadna fluktuacija osoblja, neobjašnjiva smrt pod upitnim okolnostima, infiltracija političkih imenovanja, uključujući FSB. To podsjeća na staljinističku atmosferu nesigurnosti i samokontrole, ali rezultat je vrlo opasna situacija u kojoj strateško donošenje odluka mora težiti strahu umjesto da ima koristi od smjelih akcija. Boukhari je u ovom kontekstu, pomalo začudno, propustio istaknuti najočitiji primjer obračuna u ruskoj vojsci, a to je degradacija i praktični nestanak Sergeja Surovikina, 'generala Armagedona', koji je svojim položajem platio veze s Jevgenijem Prigožinom i njegovim Wagnerom.
Ako to već nije general Aleksandar Lapin, popularni časnik, kojemu je utovaren gubitak teritorija na sjeveru Ukrajine ujesen 2022. godine. - Bivši impresivni vertikalni lanac zapovijedanja, koji je Rusiju učinio tako učinkovitom u vojsci, sada se pokazao kao njezina najveća ranjivost. Osim samih tijela tih vođa, ono što su atentati na visoke čelnike uništili jest jedinstvo, kohezija i moral koji su potrebni za stvaranje učinkovite borbene snage. Kako se rat između Rusije i Ukrajine dalje razvija, ciljanje vodstva fizičke i simboličke prirode pojavljuje se kao bitan aspekt hibridnog ratovanja. Rat je napustio konvencionalno vojno tlo i pogađa institucionalno tlo, psihologiju i točno u središte osobe. Ova tranzicija postaje kritična točka u prirodi suvremenog ratovanja, kao i u unutarnjoj ravnoteži snaga u autoritarnim državama poput Rusije, zaključuje Bukhari.