Politički analitičari za neke političare znaju reći da su autistični, da su politički autisti. U Velikom rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića stoji da je autist onaj koji boluje od autizma, a u običnom razgovoru autist je onaj koji se zatvara u sebe, koji ne žele slušati druge, shvaćati njihove probleme, onaj koji živi u svom svijetu. Takvih ima na političkoj sceni, a jako su nervozni kada loše prođu na izborima i čude se kako su oni koji se ponašaju sasvim suprotno od toga „neobjašnjivo“ dobro prošli!

Autistično i autistički je ono što se odnosi na autizam. Prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku autizam je težak psihički poremećaj koji nastaje u ranom djetinjstvu, a karakterizira ga nesposobnost za govornu komunikaciju i za stvaranje međuljudskih odnosa. U prenesenom smislu autizam je bijeg od stvarnosti, zatvorenost u sebe (bježanje od stvarnosti i okoline te predavanje mašti kao načinu kojim se zadovoljavaju potrebe i želje). U političkom žargonu autizam je nepostojanje želje za shvaćanjem određenih političkih ili društvenih problema. Zbog toga politički i društveni problemi u njihovom okruženju postaju još veći. Politički autizam na širim prostorima poprima razmjere epidemije. Pojam dolazi od grčke riječi autos, a znači sam, glavom. Važno je u liječenje autizma uključiti roditelje jer oni najbolje poznaju svoju djecu. No, politički autisti ne žele imati nikakvog autoriteta do sebe pa često znaju otići i u – aut!

Nekretninska kriza stigla do Slovenije, sivi oblaci idu prema Hrvatskoj