Košarkašice Folke Borovja u borbi su za ulazak u najviši razred, a u tom sastavu dobrim igrama ističe se i Dana Šarić (23), djevojka koja nema slučajno poznato košarkaško prezime, nego ona jest članica najkošarkaškije hrvatske obitelji.
Dana je, dakle, mlađa sestra jednog od najboljih hrvatskih košarkaša Darija Šarića (25), ali i kći Predraga i Veselinke, svojedobno šibenskih košarkaških veličina.
Ne pada im na pamet ne raditi
Kada smo poželjeli nešto napisati o Dani, javio nam se njezin stariji brat Dario, rekavši nam da će asistirati svojoj seki nenaviknutoj na medijske nastupe.
– Kao klinka, moja je sestra bila talentirana, s urođenim šutem, pa je bila članica U-16 selekcije koja je bila druga na Prvenstvu Europe, iste one godine kada sam ja postao europski kadetski prvak. Nažalost, kod nas je situacija takva da ako nisi ekstra talent, rijetko će ti tko dati ruke. Svi u muškoj košarci tražimo novog Dražena, a u ženskoj Daniru Nakić, no zašto se ne bismo zauzeli oko igrača visoke srednje klase – kazuje Dario i dodaje:
– Žao mi je što Dana nije ispunila svoje košarkaške snove, što nije dobila pravu priliku jer košarka je njena velika ljubav, no kako mene nema od rujna do svibnja, ona pomaže ćaći i materi. Zapravo, ona je zlatna kćer jer ocu pomaže u firmi oko knjigovodstva, organizira odlaske i dolaske kamiona, a materi pomaže oko apartmana.
Kada ovo čitate, a znate koliko Dario zarađuje, ali i to da bi za koju godinu mogao potpisati i ugovor od nekoliko desetina milijuna dolara, zacijelo se zapitate pa zašto se Šarići uopće toliko muče?
No, to su ljudi koji su naprosto naučili raditi i svoj život drugačije ne mogu ni zamisliti pa tata Predrag, kojeg smo dobili za volanom kamiona, ističe:
– Ja ne želim držati govore okolo niti piti litru vina ujutro i navečer. Ja volim kada imam obveza, a oduška si dam eventualno preko vikenda. No, kako ja već imam 59 godina pa će uskoro i mirovina, ja ću firmu ostaviti Dani na upravljanje. Uostalom, ona to i sada već jako dobro radi. Izdaje račune, organizira utovar i istovar, a kada treba, vozi i viljuškar. Kada Dario dođe iz NBA, i on se nađe na utovaru. Eto, čim je došao u Šibenik, pitao je ima li što raditi. No, neka se malo odmori ispijajući kave i gledajući u more, pa onda neka krene. A baš tu, gdje ju otac opisuje kao nevjerojatno vrijednu kćer, u priču nam se uključila i sama Dana, koja se okrenula prema Dariju i sa smiješkom rekla:
– Dario nas je sve zeznuo. Otišao je u Ameriku, a on je trebao biti čovjek na viljuškaru. Dakako, Dana se samo šalila i iznimno je ponosna na svog brata, sad već etabliranog NBA igrača.
– Ja sam najponosnija sestra na svijetu, ali ga ni najmanje ne gledam kao na “vau” sportsku zvijezdu. On je za mene moj brat, kojeg nazovem kada god ga trebam, s kojim odem na kavu. No, poput oca, ni ona dosad nije posjetila Darija u SAD-u, a on je ondje upravo završio svoju treću NBA sezonu.
– Nisam mogla otići jer imam previše obveza. Jedna od njih su i treninzi s ekipom Folka Borovje.
– Ne želim se odreći košarke jer to mi je velika ljubav, to je nama Šarićima u genima. Uostalom, čak i kada ne treniram ili ne igram svoje utakmice, često ćete me vidjeti s tatom u publici neke košarkaške utakmice.
Uz obveze u Ši-Ši Transportima, koliko uspije tjedno trenirati?
– Od četiri do pet puta tjedno. Pokušavam biti na što više treninga, ali ako me posao spriječi, ja se ispričam. Zapravo, ja živim na relaciji Šibenik – Zagreb. Košarka je, kaže Dana, njoj socijalni alat.
– Kada nešto voliš, onda za to uvijek možeš naći vremena. Bolje da nešto radiš nego da si po kavama cijeli dan ili ispred televizije. Meni su odlasci na trening isto što i izlasci jer nađemo se pola sata prije, ostanemo pola sata kasnije, i ja se osjećam kao da sam na kavi s prijateljicama jer i treninzi su jedna vrsta druženja.
NBA liga je surovi biznis
Ta jednostavnog Šarića potaknula je Slavicu Šnur da snimi dokumentarac naslova “Uvik isto”.
– Prvi okidač bilo je kada sam vidjela da dečko s naslovnica nosi kutije, a mama viče “brže, brže”. Drugi je to što im sin igra u NBA ligi, a mama i dalje radi s apartmanima, a tata s kamionima. Jednostavnost Šarićevih ogleda se i u tome što ponosni tata i dalje sinu ne dozvoljava da mu kupi novi automobil.
– Ja i dalje vozim Captivu staru 11 godina, supruga Opel Corsu, jer mene ne zanimaju šminkerski automobili. Mnogi bi na mom mjestu poletjeli za sinom u Ameriku, a meni se ne ide. Za razliku od oca, sin ne smije imati nelagodu letenja jer ga godišnje čeka minimalno 40-tak letova.
Dario zarađuje igrajući protiv najboljih košarkaša svijeta i to u ligi u kojoj se od listopada do travnja odigraju 82 utakmice. A sve to u poslovnom sustavu u kojem nema emocija pa mu se tako i dogodilo ono što NBA košarkaši ne vole a to je razmjena.
– To je surovi biznis. Da sam razmijenjen saznao sam na dan utakmice tijekom kave s jednim od članova stručnog stožera. S obzirom na to da se nisam ja javio, glavni trener je nazvao njega da bi mi rekao da sam “trejdan” u Minnesotu. S obzirom na to da je to bio video poziv, čekao sam da se trener nasmije, da je to neki štos, no nije bilo tako. Nakon toga, čudno sam se osjećao, pozdravljao sam se sa svim onim ljudima koji rade u klubu koje više neću vidjeti. Njegov bivši klub Philadelphia u prvom je kolu doigravanja izjednačio protiv Brooklyn Netsa (1-1), a Dario će u ovom playoffu, unatoč lošem iskustvu s vodstvom kluba, navijati za Sixerse.
– Nemam preveliku želju navijati za taj klub, ali ću navijati za moje bivše suigrače s kojima sam bio dobar, a posebice s T.J. McConnellom. S njim sam se družio na dnevnoj bazi. U kojoj mjeri je Dario u Minnesoti dobio drugačiju ulogu? – U Sixersima sam se osjećao kao vrlo važan igrač, treći ili četvrti po važnosti, a u Wolvesima sam imao dojam sa sam sedmi. Osim toga, kada sam trebao odigrati dobro ja nisam odigrao dobro pa mi sve to skupa treba biti opomena.
U NBA ligi ima 15-20 igrača koji bi u svakom sustavu igre bili to što jesu, baš kao što bi Messi bio u Dinamu iz Kijeva isto što je i u Barceloni. Narednih pak 200 igrača ovise o prilici, o situaciji u kojoj su se zatekli, u kakav su sustav igre upali, tko im je trener.
U NBA ligi je najvažnije dobiti (i iskoristiti) priliku.
– Svi hrvatski dečki, Hezonja, Zubac, Žižić ili Bender, kada bi dobili priliku, to su i koristili. Svi su oni dokazali da zaslužuju priliku i da su vrijedni NBA košarke. Premda znamo da je to ćudljiva liga, ipak se pitamo kako je to moguće branitelj naslova do kraja utakmice izgubi prednost od “plus 31” kao što se dogodilo u utakmici Warriorsa i Clipperas.
– Dok se u Europi čeka istek napada da se isti završi, u NBA ligi se igra brzo, s puno više napada i ako netko uđe u seriju i veliki preokreti su mogući. No, snaći će se Warriorsi, previše je tu talenta i oni će, vjerujem, obraniti naslov. Dok će Warriorsi jurišati na treći naslov, Dario će se odmarati.
– Zasad nemam neki poseban plan osim da pustim mozak na pašu. Doduše, počet ću nešto lagano trenirati da ne bih dobio na težini, a i stići će mi neki kondicijski program iz Minnesote. Mršić me nagovarao za Cibonu U svakom slučaju, za Darija će to, konačno, biti slobodno ljeto jer Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Kini ove godine neće biti. – Ovo će mi biti prvo slobodno reprezentativno ljeto nakon puno godina i to ću nastojati iskoristiti da radim na sebi. Je li mu to ikakva utjeha za to što ga neće biti na SP-u? – Da mene pitate bih li radije imao jedno slobodno ljeto ili da idem na Svjetsko prvenstvo, ja bih izabrao natjecanje. Pa igrati za reprezentaciju najveća je čast. Baš kao što bi trebao biti slučaj i s trenerima.
A nju bi u sljedećem desetljeću trebao vući upravo Dario.
– Prije toga, ja bih volio da hrvatska napravi neki rezultat dok još Bojan za nju igra jer on je uvijek bio tu, svako ljeto, a mi mlađi imat ćemo priliku na nekoliko velikih natjecanja. Sve treba krenuti s odabirom dobrog trenera i određivanja sustava igre. Da ih ne mijenjamo često. A taj će izbornik, po svemu sudeći, biti Veljko Mršić:
– Mršić je bio trener Cibone kada sam ja došao u taj klub. On me nagovarao i u tome je odigrao dosta važnu ulogu. Sjećam ga se i kao trenera Cedevite dok sam ja igrao za Efes i čini mi se da su nas oba puta pobijedili. Radi se sigurno o dobrom treneru. Da li bi prigodom traženja izbornika ljudi iz HKS-a trebali popričati i s glavnim igračima? .
– Normalno je da je bolje ako se konzultiraju igrači no na koncu svega odgovornost je ipak onih koji biraju izbornika. Nakon lošeg nastupa nas igrače se proziva pet dana, a odgovornost duže vrijeme ostaje na treneru i vodstvu.
