Kao mladić otišao je iz Jablanice i zauvijek kao nogometaš obilježio Njemačku, Italiju, ali i ostatak Europe.
Za Bayern je nastupio 234 puta, za reprezentaciju svoje zemlje odigrao je 43 utakmice. Važio je za vrlo svestranog i angažiranog igrača koji je odlično igrao na različitim pozicijama, od sredine terena do obrane, a ponekad i u napadu.
Danas je jedan od najuspješnijih sportskih radnika u svijetu i nalazi se na poziciji sportskog direktora velikog Bayerna. Ekskluzivno za N1 govorio je Hasan Salihamidžić.
Koliko je bio težak put, iz Turbine iz Jablanice doći do sportskog direktora Bayerna i napraviti dobru karijeru, bilo je prvo pitanje za proslavljenog nogometaša.
- Imao sam predivno djetinjstvo i na jedan način sam kroz to postao ono što jesam. Samo se roditeljima mogu zahvaliti na tome. Što sam radio? Isto kao i puno mojih kolega koji su igrali sa mnom u reprezentaciji. Kad se ode, nema se bonusa, nego se pokuša biti vrijedan i imati cilj pred očima. Kroz rad i zalaganje da se ciljevi ostvare - kaže Salihamidžić i time šalje poruku svim mladim nogometašima u BiH koji žele jednog dana uspjeti kao i on.
Put nije bio lagan, dodaje, puno je trenirao, ustajao dosta rano.
- Nisam bio u diskoteci nego sam trenirao - prisjeća se.
Za N1 je ispričao i jedan momenat koji mu je, kaže, možda i bio prekretnica na samom početku.
- Kad sam krenuo iz BiH, možda je bio jedan momenat u autobusu... Svi su imali u to doba hrvatske putovnice, a ja sam imao jugoslovensku. Tu sam imao malo sreće, kada su me tri vojnika izvukli iz autobusa i pitali me gdje trebam ići sada jer sam bio mali i jednostavno imam drugu putovnicu. Rekao sam da idem u Njemačku da igram nogomet i da se pokušam probiti.
Možda je to bio momenat u kojem sam imao sreće. Mogli su me ostaviti na granici da ostanem i ne odem. Kasnije sam naučio jezik brzo, pokušao biti vrijedan i trenirati puno i u jednoj drugoj kulturi prilagoditi se, da jednostavno budem dio tog društva. Godinu za godinu sam uspio - ispričao je Salihamidžić za N1.
Kaže da ga za savjet iz Nogometnog saveza BiH nikad nitko nije pitao. A na pitanje što bi uradio da dobije ponudu da dođe u Nogometni savez BiH?
- O tome nisam razmišljao. Zato što imam svoj posao sada. Nisam o tome stvarno razmišljao. Imamo puno stručnjaka što su igrali sa mnom, kao što su Baljić, Bolić, Glavaš, Konjić... Oni su svi dolje. Za naš nogomet je važno da se savjetujemo s njima. Imali su velike karijere i vrlo je važno da se s njima savjetujemo i to bi bilo dobro za bh. nogomet - naglašava on.
Kako ocjenjuje trenera reprezentacije BiH Ivayla Peteva? Ima li tu mjesta za napredak?
- Imamo promjenu generacije i mislim da izbornik treba imati malo vremena da ima dobru organizaciju ekipe i da se ekipa stvori kako on želi. Treba mu dati malo vremena. Nisam u blizini da nešto kažem, ali želim mu puno sreće u narednim utakmicama - poručio je.
Podsjetio je da imamo sjajnu plivačicu Lanu Pudar, te da trebamo biti ponosni na njeno zalaganje i rad.
- Ostvarila je puno uspjeha. Mislim da je važno da našoj djeci omogućimo uvjete da se mogu razviti i raditi. Poznati smo kao kreativci i talenti, ali nedostaju nam uvjeti. Možda tu politika može biti uz nas i stvoriti uvjete našoj djeci da rade - kaže Salihamidžić.
Veliku podršku daje svom sinu Nicku koji je prošao školu nogometa u Bayernu, a sada je u Kanadi.
- Teško je roditelja pitati kada dijete ode na drugu stranu svijeta. Nedostaje mi, ali mislim da je ovo za njega šansa u karijeri, da on sam na drugoj strani svijeta igra nogomet, dokaže se i uzme tu šansu. U meni ima podršku - govori Salihamidžić za N1.
Posljednjih godina nije dolazio u BiH, ali kaže, ovo ljeto se nada da hoće.
- Nadam se da ću doći ovoga ljeta. Nisam bio tu posljednjih godina i vrlo mi je žao. Volim Jablanicu i BiH. Svaki dan pričam sa mojom sestrom i roditeljima. Želim doći na Jablaničko jezero i posjetiti BiH. Sada je prijelazni rok i puno se radi, ali pokušat ću - rekao je Salihamidžić, koji je za kraj otkrio koji mu je najdraži gol i utakmica u reprezentaciji BiH:
- Najdraži mi je prvi gol u Sarajevu kad smo igrali protiv Italije ili onaj kada smo igrali u Bolonji protiv Hrvatske. To su golovi koji su bili na početku. A najdraža utakmica? Protiv Danske. Bilo mi je krivo, imali smo šansu da se kvalificiramo na veliki turnir i u posljednjoj utakmici nismo uspjeli. To mi je žao, da ta generacija sa dobrim igračima nije se uspjela kvalificirati na turnir.
