Veljko Paunović jesenas je dobio otkaz u Oviedu, a samo nekoliko tjedana kasnije imenovan je izbornikom Srbije. Nakon što je sa srpskom U-20 reprezentacijom osvojio naslov svjetskog prvaka 2015. godine, njegova mu zemlja sada u ruke stavlja zadatak izgradnje projekta koji bi Srbiju vratio na mjesto koje je nekoć imala u svjetskom nogometu. Uoči prijateljske utakmice protiv Španjolske, kojoj se divi, za španjolsku Marcu u velikom intervjuu je otkrio odakle kreće u tom poslu, iskreno govoreći o brojnim nogometnim i životnim temama. Utakmica sa Španjolskom dogovorena je vrlo brzo, kao svojevrsni plan B.
"Svi znamo okolnosti koje su dovele do promjene planova i za Španjolsku i za nas. Nakon otkazivanja utakmica u Dohi, a zahvaljujući prijateljstvima koja imamo, kao i odnosu koji imam sa Španjolskim nogometnim savezom, brzo smo reagirali. Španjolska je od prvog trenutka rekla da im se ideja čini dobrom, a i nama je odgovaralo igrati protiv velikog suparnika", objasnio je Paunović.
Za Srbiju je utakmica protiv aktualnog europskog prvaka izuzetno važna jer služi kao priprema za Ligu nacija, gdje ih čekaju protivnici poput Njemačke, Nizozemske i Grčke. Paunović ističe kako mu je drago što će igrati protiv tako moćne momčadi zbog svega što španjolski nogomet i njegov stil igre predstavljaju. Smatra da je to vrlo korisno s gledišta njegove momčadi i onoga što im dvoboj može donijeti, ali vjeruje da i Srbija može doprinijeti kao dobar suparnik koji će se natjecati s važnim igračima iz jakih europskih liga. Njegov dolazak na klupu Srbije uslijedio je nakon neuspješnog završetka jednog projekta, nakon čega se nogometni savez, kao što je to uobičajeno, odlučio za promjenu.
Novi izbornik ističe da u savezu postoji vrlo dobra infrastruktura, odlična volja te resursi i sredstva da reprezentacija ponovno postane važan faktor u nogometu, što je posljednjih godina izgubila, pogotovo nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. "Moj je zadatak vratiti taj status i ugled koji je ova reprezentacija imala", poručio je. Sve se to dogodilo nakon njegova odlaska iz Ovieda, za koji kaže da ga osobno još uvijek boli, ali ga razumije. "Nogomet ide dalje. Ova prilika se pojavila jer nisam mogao ispuniti svoj cilj da ostanem u španjolskom nogometu barem do sljedeće godine. U nogometu znamo da se prilike ne mogu planirati, dolaze brzo i morate donositi odluke, a najgora opcija bila bi stajati godinu dana. S obzirom na to što mi znači reprezentativni nogomet i biti izbornik svoje zemlje, kad se svi ti faktori spoje, morate donijeti odluku", objasnio je Paunović.
Jedno od neizbježnih pitanja bilo je zašto Hrvatska postiže velike uspjehe, a Srbija ne. Paunović je bez zadrške priznao da je Hrvatska odradila sjajan posao s generacijom u posljednjih deset, pa i petnaest godina, koja uključuje mnogo igrača formiranih u dijaspori, u zemljama s velikom hrvatskom imigracijom, slično kao i Srbija. "Oni su te igrače privukli na vrijeme, s drugačijim mentalitetom, s elitnom europskom pripremom i formacijom, i to im je pomoglo, zajedno s talentom koji su nastavili otkrivati i stvarati u vlastitoj zemlji, da stvore vrlo jaku generaciju. S druge strane, mi taj posao nismo odradili dobro i sada ga razvijamo, pokušavajući ne kopirati, već učiti vlastite lekcije. Mi smo vrlo slični narodi, dijelimo kulturu i jezik, i moramo se puno više potruditi da dosegnemo tu razinu i put koji je Hrvatska imala, ali pritom zadržati našu autentičnost, kako s igračima formiranim kod kuće, tako i s onima koje imamo u dijaspori."
Paunović ne skriva ogromno poštovanje prema španjolskom izborniku Luisu de la Fuenteu, s kojim ima, kako kaže, profesionalno prijateljstvo još od vremena kad se i sam formirao kao trener u Španjolskom nogometnom savezu. "Izuzetno se divim njemu i njegovom radu, kao i njegovim momčadima i španjolskim igračima. Španjolska ima moćnu momčad, ne samo u igračima koji započinju utakmice, već i na klupi i u zamjenama koje izbornik ima na raspolaganju. Moćna je zbog svog stila igre, kulture i načina na koji shvaća nogomet, jer je dominantna u svim aspektima igre, s loptom i bez nje. To je referentna reprezentacija na svjetskoj razini", rekao je. Na pitanje kojeg bi španjolskog igrača doveo u svoju momčad, odgovorio je da bi kao izbornik, s obzirom na potrebe svoje ekipe, izabrao Cucurellu ili Llorentea, dok bi kao navijač, naravno, uzeo Laminea Yamala i Pedrija.
Po dolasku na klupu Srbije, Paunović se suočio s teškom situacijom. Zatekao je, kako kaže, potpunu blokadu u svim aspektima nakon loših rezultata, s puno straha od neuspjeha i manjkom samopouzdanja. "Prvo što sam učinio bilo je deblokirati tu situaciju i raditi na samopouzdanju igrača, pokazujući im da imaju sposobnost prevladati to stanje. Taj proces još uvijek traje." Povratak braće Milinković-Savić bio je važan korak jer je ojačao projekt i donio dodatno samopouzdanje, što se, prema Paunoviću, vidi u govoru tijela, osmijesima i svakodnevnoj atmosferi. To su mu signali da je na pravom putu. Posebno je pohvalio Luku Jovića. "On je drugi igrač. Vratio je samopouzdanje, zabija golove i ima nevjerojatnu sposobnost realizacije. Izgleda kao u svojim najboljim danima", istaknuo je.
Na kraju, novinar ga je podsjetio da je sa 17 godina proživio rat i upitao je li zamišljao da će svijet 2026. godine izgledati ovako. "Ne, iskreno nisam. Ali, znate što se dogodi? Kad to naučite vrlo mladi, kad vam se to dogodi sa 17 godina ili čak i ranije, to vas obilježi. Ne kažem da sam to očekivao, svakako nisam želio, ali bio sam nepovjerljiv. Čini se da ljudsko biće ne uči. Vrlo je tužno što je svijet u ratu u vremenu u kojem živimo, sa svom tehnologijom koju imamo, s mladom generacijom punom talenta. Tužno je da u današnje vrijeme ljudi moraju tražiti utočište u rovovima ili bunkerima kako bi zaštitili svoje živote i budućnost od stvari koje nemaju objašnjenja", zaključio je Paunović.
Otvori KEKS Pay
