Kad govorimo o nogometašima koji su ove sezone “eksplodirali” u formi u HNL-u, prvo ime koje pada na pamet je ono ofenzivnog veznjaka Slavena Belupa Benedika Mioča. Nakon polovice odigranog domaćeg prvenstva, 29-godišnjak iz osječkog Juga 2 jedan je od samo tri igrača prvenstva (uz Tonija Fruka i Marka Livaju) koji je direktno sudjelovao u dvoznamenkastom broju pogodaka za svoju momčad, a uz to je jedini igrač lige koji je u čak četiri različite utakmice upisao i gol i asistenciju, primjerice i u posljednjem dvoboju gdje je Slaven iznenađujuće svladao Rijeku 4:2 na Rujevici. Dosad je Mioč u HNL-u ukupno upisao šest golova i četiri asistencije te, i sam priznaje, u usporedbi s proteklim sezonama u svojoj karijeri igra u formi života.
A glavni razlog te forme je jedna nevjerojatna životna situacija. Naime, određeni period Mioč se osjećao iznimno umorno te je učestalo mokrio, po 7-8 puta tijekom noći, pa je u siječnju ove godine odlučio pitati svoju punicu, medicinsku djelatnicu da mu pomogne shvatiti što mu se događa. Ona mu je nakon mjerenja šećera rekla da obavezno mora otići na hitni prijem, prvo je to odbijao, ali ukućani su ga uspjeli nagovoriti. U bolnici je uslijedio šok.
’Noge su mi se odsjekle’
– Medicinska sestra došla je s nalazima i rekla: “Gospodine Mioč, sretan vam rođendan. Ne sjećam se kada smo imali ovakav nalaz, imate šećernu bolest. Iz krvi smo vam izvukli 38 mmol/l, a normalna razina je od četiri do šest. Mi ne znamo kako ste vi došli ovamo, kako niste u šećernoj komi i kako ste uopće živi.” Tu su mi se odsjekle noge – prepričao je Mioč te dodao da “tko zna koliko je to dugo kuhalo u njemu”.
Otkad je saznao da boluje od dijabetesa, u potpunosti je promijenio način pristupanja svojem zdravlju. Nakon nekoliko dana pretraga u bolnici te nekoliko testnih treninga ubrzo se vratio nogometu, ali sad s puno boljim poznavanjem vlastitog tijela i znatno kvalitetnijom brigom. Tijekom utakmica nosi libre, senzor za mjerenje razine šećera u krvi. Riječ je o vodootpornom čipu koji se nosi na stražnjoj strani nadlaktice i koji se svaka dva tjedna stavlja na drugu ruku. Uz to je znatno promijenio svoj način prehrane.
– Ova situacija je pridonijela jako puno. Kao što se i vidi, igram nogomet karijere. Prehrana mi je puno bolja, što zbog razgovora koji sam obavio s nutricionistom, što zbog supruge koja je usko vezana uz nutricionizam i medicinu i bila je profesionalna sportašica na visokom nivou, bivša hrvatska reprezentativka u odbojci. Ona sve to balansira i kontrolira, kad ću što jesti da mi šećer ne podivlja, da naglo ne poraste ili ne padne. Ne jedem pizze, burgere i takve štetne stvari, jako pazim na sve to. Sad nakon godinu dana vidim koliko mi je bolje u mojem tijelu, koliko se manje umaram. Jednostavno, puno se bolje osjećam.
Na Miočevoj situaciji shvaćamo da je prilično neobično da profesionalni nogometaši za ovakve bolesti, uz liječničke preglede koje moraju proći u svojim klubovima, moraju saznavati sami. Mioč poziva da njegova priča bude vodilja za budućnost kako bi se te stvari poboljšale radi zdravlja profesionalnih sportaša.
Možemo biti i četvrti
– Rekao bih da je to bizarno, pa čak i smiješno i žalosno. Kod obične krvne slike možeš vidjeti gotovo sve, a budimo realni, ne košta to nešto puno da klubovi to ne mogu platiti ili da se u tom smislu nešto ne može napraviti u suradnji sa Savezom ili nekim agencijama. Kad je meni bio dijagnosticiran dijabetes, prvo pitanje koje su me roditelji pitali bilo je kako deset dana prije te situacije na liječničkom pregledu nisu to otkrili. U profesionalnom sportu se po pitanju zdravstvene strane ne poduzima dovoljno, a samo vađenjem krvi bi se potencijalno puno više toga kod igrača otkrilo na vrijeme. Na tim liječničkim pregledima se mjere stvari poput visine, težine i, naprimjer, imaš li karijes. Pa koga briga što imam pet pokvarenih zubi pored neke opasne bolesti? Briga o zdravlju na razini naše lige se mora poboljšati i mora biti broj jedan, neki koraci se moraju napraviti – iskreno je poručio Mioč.
Za kraj smo se malo vratili ipak na sam nogomet. Osim činjenice da se puno bolje osjeća u svojem tijelu i da puno zdravije živi, na Miočev skok u formi su utjecali i neki aspekti unutar samog nogometa.
– Većinu svoje seniorske karijere igrao sam zadnjeg veznog, tu neku šesticu i nisam toliko bio priključen prema naprijed. Sad sam prebačen na ovu poziciju desetke i tu se jako dobro snalazim jer sam cijeli omladinski pogon igrao baš tu poziciju i upoznat sam s linijama kretanja, ubadanjem u dubinu i svim zadaćama. Kao mlađi igrač sam sve to vrlo dobro upio i sad kad sam vraćen na tu poziciju, uz to da sam igrački sazrio, hajdemo reći da to dolazi na naplatu i da je leglo na svoje.
Slaven je znatno porastao pod novim/starim trenerom Royem Ferenčinom. Koji je cilj za ovu sezonu?
– Pod bivšim trenerom Monizom to nije izgledalo dobro, igrao je napadački, a obrana nam je bila kao u pionirima. Pod Ferenčinom smo postali dosta organiziraniji, dao nam je jasan stav, jasne zadaće i to se odražava na rezultatima. Međutim, mi i dalje nismo zadovoljni rezultatima jer smatramo da imamo kvalitetu potući se čak i za četvrto mjesto.
