Dinamov trener Fabio Cannavaro s pravom je bio ljutit na svoje igrače nakon susreta plavih s Bjelovarom. Bez obzira na to što je Dinamo na kraju prošao u četvrtfinale, plavi su igrali sramotno protiv kluba iz trećeg razreda našeg nogometa i uz dosta sreće su prošli dalje, uz dosta sreće i dvije lucidnosti Luke Stojkovića, koji je svojim preciznim proigravanjima omogućio Cordobi i Pierre-Gabrielu da preokrenu utakmicu, koju je za plave na kraju spasio vratar Filipović sjajnom obranom. No koliko god se Cannavaro ljutio, ovakva mu je utakmica i dobro došla, još je bolje upoznao svoje igrače, lako je mogao vidjeti da se većina njih nije profesionalno ponašala, da nije opravdala svoje visoke plaće i sigurno će o tome voditi računa kad bude slagao momčad već za subotu, kada Dinamo igra kod kuće protiv Gorice.
Već se dugo govori o tome kako Dinamo ima najveći kadar kvalitetnih igrača, govorili su to i bivši treneri, nogometni stručnjaci, i samo smo o tome pisali. Istina je da plavi imaju velik kadar igrača, ali sad je ipak upitno kolika je kvaliteta te širine. Ima Dinamo za svaku poziciju po dva ili tri rješenja, ali kad se dogodi da se u utakmici pojavi pet-šest igrača koji inače nisu redovno u udarnoj postavi, onda se javljaju problemi. Drugo je kada trener promijeni jednog ili dva standardna igrača, tada sve to izgleda u redu, ali čim napravi veće rotacije, Dinamo ne izgleda dobro.
Dakle, nisu baš svi isti, tih više od 20 igrača ipak ne može igrati jednako kvalitetno, i to se vidjelo u Bjelovaru. Cannavaro je izveo sastav Filipović – Moharrami, Mmaee, Galešić, Pierre-Gabriel – Kačavenda Pavić 5 (od 46. Mišić, od 71. Baturina) – Cordoba, Mbuku (od 46. Stojković), Hoxha (od 71. Pjaca) – Kulenović (od 46. Kanga).
Filipović, Moharrami, Kačavenda, Pavić, Cordoba, Mbuku, Hoxha inače nisu igrači koji su se često našli u udarnoj postavi, Mmaee je igrao više, Galešić je još novi u plavom, a sad su zajedno krenuli u utakmicu u Bjelovaru. I krenulo je idealno, s vodstvom plavih, koji su valjda pomislili kako su u tom otvaranju utakmice sve riješili. Od svih tih koji su "upali" Filipović je na kraju spasio plave vrhunskom obranom, za primljene pogotke nije kriv, a jedino je Hoxha nešto radio, probijao i radio probleme suparniku koji je sve ostalo prilično lako zaustavljao.
Moharrami je nešto pokušavao na beku, Mmaee i Galešić previše su toga pustili suparnicima, u srcu igre, u sredini, Pavić i Kačavenda nisu napravili ništa ni u jednom smjeru, Cordoba i Mbuku izmjenjivali su se na krilu i u sredini, i na obje pozicije bili su jednako loši, osim što je Cordoba postigao pogodak za izjednačenje. I sve to nije štimalo pa je Cannavaro morao ubacivati tešku artiljeriju, koju je imao na klupi jer dosta je igrača nedostajalo zbog ozljeda i bolesti, morali su ući Stojković, Baturina, Pjaca, Mišić, a Cannavaro ih je želio odmoriti. I onda mu se još ozlijedio Mišić.
Na stranu sad i kvaliteta igrača koji su dobili priliku, osim što su pokazali jako malo, ono što upada u oči jest da su bili nemotivirani, premalo borbeni. A to je zabrinjavajuće, pa dečki su dobili priliku nametnuti se treneru kako bi o njima razmislio u svojim nacrtima za sljedeću utakmicu. No ovako su mu olakšali posao, pogotovo ozdrave li mu igrači koje sad nije imao na raspolaganju.
Dobro se u Bjelovaru vidjela ta razlika u kvaliteti kad su ušli Stojković i Baturina, nitko od igrača koji su sada dobili priliku nisu im ni blizu i teško će, osim u slučaju više sile, zamijeniti taj dvojac.
– Imamo odgovornost, mi smo Dinamo i ne možemo tako igrati – rekao je među ostalim Cannavaro nakon bjelovarske kalvarije, a sigurni smo da više i neće igrati ovako, barem ne u ovakvom sastavu s toliko igrača koji su dobili šansu. Dobili su je sad, a tko zna kada će opet, nema više utakmica s niželigašima u kojima bi se mogli dokazivati, priliku su propustili jer plavima sad slijede utakmice odluke u prvenstvu i kupu.
