Sport je, bez obzira na sve probleme, mane, nedostatke i ostale zapreke, važan segment u životu ove složene, nespretne, manjkave, “nedovršene” i prilično komplicirane države. Nije ovo novina u BiH jer isti su problemi postojali na ovim prostorima i dok se sport ovdje počeo razvijati još u doba Austro-Ugarske pa nastavio razvoj u Kraljevini Jugoslaviji, NDH, socijalističkoj Jugoslaviji te početkom demokratskih promjena, ranih 90-ih godina prošlog stoljeća, piše Večernji list BiH.
Ne možemo, nažalost, kazati ni da je sport u BiH uspješan na svjetskoj ili europskoj razini pa ni razini susjednih država nastalih raspadom bivše SFRJ. Da je tako, dovoljan je primjer podatak da BiH još nikad nije osvojila ni jednu medalju na Olimpijskim igrama, bilo ljetnim ili zimskim. No, to je već neka druga tema koja zahtijeva puno prostora i istraživanja.
Prvi sportski klubovi na prostoru današnje BiH utemeljeni su početkom 20. stoljeća, za vrijeme Austro-Ugarske. Bili su to većinom nogometni klubovi. Naravno, prvi takvi klubovi rođeni su u većim gradovima kao što su Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla, Zenica... Uz nogometne, nastajali su sokolski klubovi, potom boksački, atletski, konjički, streljački, planinarski, kasnije skijaški i drugi zimski sportovi. Sve to dugo je bilo vezano isključivo uz muškarce, žene su na određeni način bile “odstranjene” iz bilo kakvih sportskih aktivnosti, posebno iz organiziranog sporta. Utemeljitelji prvih klubova najčešće su bili vezani uz nacionalne skupine (Srbi, Hrvati, Muslimani, Židovi, poslije Jugoslaveni). Nastankom Kraljevine Jugoslavije klubovi su nastajali tako što su bili vezani uz razne poslovne udruge, vojsku, policiju, željeznicu, zidarska i građevna poduzeća, rudnike, šumarska i(li) tekstilna poduzeća, razne tvornice, kamenolome ili više školske ustanove...
Mnogi su klubovi imali predznake kao “srpski”, “hrvatski”, “muslimanski”, “židovski”, “jugoslavenski” ili imena koja su sugerirala kojoj nacionalnoj, vjerskoj, radničkoj, vojnoj, povijesnoj, ideološkoj, zemljopisnoj ili drugoj skupini ti klubovi pripadaju. Pronašli smo niz takvih klubova: Osman, Đerzelez, Frankopan, Zrinjski (Zrinski), Građanski, Srbobran, Sinđelić, Spartak, Troja, Hajduk, Željezničar, Rudar, Sloboda, Borac, Lokomotiva, Dinamo, Vardar, Velež, Iskra, Vran, Sloga, Sparta, Spartak, Slavija, zatim Zvijezda, Crvena zvezda, Partizan, Omladinac, Proleter, Kozara, Zadrugar, Sutjeska, Bratstvo, Ozren, Jedinstvo, Milicioner, Mladost, Radnički, Budućnost, Napredak, Boksit, Radnik, Čelik... Po nastanku bivše FNRJ 1945. godine (kasnije SFRJ) nicali su klubovi s “partizansko-socijalističkim” imenima, ponekad i imena koja su “mirisala” na rusko-sovjetsku državu SSSR: Kolektivac, Trudbenik, (opet Dinamo), Torpedo, Strojitelj... Mnoga su se imena “kitila” da se lakše “uhvati” kakav bogati sponzor (tvornice, rudnici, željezare, šumska gospodarstva, poljoprivredna dobra...). Popularni nogomet imao je prednost i privilegije kad su u pitanju donatori i sponzori. A sponzori su često bile i političke organizacije kao općine i srezovi (nešto kao današnje županije).
Klubovi koji su predstavljali srezove (županije), npr. nogometni klubovi: Velež, Sloboda, Borac, Čelik, Jedinstvo, Leotar... imali su donekle povlašten status. Isto su (manje ili više) tretirani i klubovi izvan nogometa, kao npr. rukometaši banjolučkog Borca, zavidovićke Krivaje, sarajevskih klubova Bosne i Mlade Bosne, visočke Bosne... Mnogi košarkaški klubovi (muški i ženski) u Tuzli, Sarajevu, Bijeljini, Mostaru..., odbojkaši i odbojkašice brčanskog Interpleta, odbojkaši iz Ljubinja, Bihaća, Modriče, čak i vaterpolski klubovi iz Prijedora: Radnički (kasnije Bosnamontaža), od ljetos klub nosi ime Poplava... Vaterpolski klub Banja Luka dugo je živio u gradu na Vrbasu (kasnije VK Incel), kao i Torpedo Sarajevo i Leotar Trebinje. U Zenici desetljećima živi Ragbi klub Čelik, najbolji i najuspješniji u BiH. Postoji i Ragbi liga BiH, čiji se sastav mijenja gotovo svake godine. Razlog - jedni se klubovi gase, drugi niču u novim sredinama. Tako je ove godine prestao s radom RK Herceg Mostar. Navodno je ugašen jer mu je uskraćeno igranje na igralištu u Raštanima. Uz Čelik, u Zenici postoji i RK Rudar, u Tomislavgradu RK Tomislav, RK Krivaja u Zavidovićima, u Nemili RK Warriors, u Srebrenici RK Guber, u Sarajevu (povremeno) djeluje nekoliko ragbi klubova.
U BiH postoje i brojni streljački klubovi na glinene golubove, privatni ili u sklopu brojnih lovačkih društava. Njihova natjecanja prilično su jaka i kvalitetna (u usporedbi s ostalim europskim državama, kako klupska tako i pojedinačna u seniorskoj i omladinskoj konkurenciji). BiH ima i kvalitetna natjecanja u zimskim sportovima, čemu su razlog i još uvijek često spominjane Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine. No, tada izgrađeni vrhunski tereni mahom su uništeni ili zapušteni. Financije su (kao i u drugim sportovima) glavni razlozi zašto su zimski sportovi u BiH u stalnom nazatku... U BiH postoji i nekoliko golf-klubova (većinom privatnih koje “drže” i financiranju pojedini privatni ljubitelji i financijeri ovoga sporta), od kojih je najpoznatiji Golf klub Posušje. Barem za sada natjecanja su uglavnom privatna, pojedinačna i rekreativna, bez ligaškog prvenstva.
Nakon prošlog rata diljem BiH niknuli su mnogi klubovi, poglavito nogometni. No, njih je posljednjih godina sve manje, gase se i prestaju s radom, osim pojedinih koji egzistiraju samo kada su u pitanju, pioniri, kadeti i juniori. Primjer je HNK Orašje, koji ima solidnu infrastrukturu te dobre mlade uzraste. Seniori su prestali s radom, ali županijske, općinske i gospodarske strukture digle su ruke od bivšeg istaknutog člana Premijer lige BiH te osvajača Kupa BiH u sezoni 2005./2006., nakon čega je klub jednu sezonu igrao i u Europi. U Sarajevu i okolici nekada je u punom pogonu bilo više od 20 klubova. Danas više ne postoji, kao ni brojni klubovi diljem središnje, zapadne, istočne i sjeverne Bosne. U Hercegovini su također mnogi klubovi prestali s radom ili životare od danas do sutra. Primjer su Branitelj, Bigeste, Vir, Kupres, nekoliko klubova iz mostarske, livanjske i čapljinske općine...
Ako bi tražili nešto pozitivno, onda su to klubovi borilačkih sportova koji niču na sve strane. Razlog što “pozitivno” posluju i bilježe solidne rezultate vjerojatno je taj što ti spotovi nisu skupi kao drugi, a u njima treniraju i natječu se, po tradiciji, amaterski sportaši.
Otvori KEKS Pay
