Bilo je to sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća kada je Mate Mišo Kovač, u to vrijeme velika jugoslavenska zvijezda zabavne glazbe, otputovao preko “velike bare” kako bi zabavio ondašnje emigrante u Americi i Kanadi. Onamo stiže na vrhuncu slave. Upravo tih godina nastali su njegovi najveći hitovi poput “Ako me ostaviš”, “Jedan dan života”, “Ja nemam više razloga da živim”, “Ti si pjesma moje duše”, “Svi pjevaju, ja ne čujem”. Događaj koji će uslijediti uvelike će zasjeniti briljantni Mišin nastup. Evo kako je to svojedobno opisao u razgovoru za beogradski časopis Polet: “Kad smo došli u Calgary, članovi sastava su me pozvali i rekli: ‘Mišo, dvorana nije u redu’. Šta je? ‘Dođi, pa ćeš vidjeti.’ Otišao sam i ispostavilo se da na zidu vise slike Pavelića i Stepinca. I što sad? Pozvao sam momke koji su se tu nalazili i pitao ih koji je moj honorar večeras ovdje: 500 dolara, 1000 dolara, milijun, pet milijuna ili moj život, što je… Oni šute. Tada sam im rekao da skinu te slike. Tu je centar emigracije… I onda mi je jedan od njih prišao i pitao me: ‘Što se vi bojite Pavelića mrtvog?’ Rekoh, slušaj, mi se ne bojimo Pavelića, ako ti se Pavelić sviđa stavi si ga na čelo, ali mene ne možeš kupiti. Tko si ti da mene kupuješ? Tu se već narod podijelio, jer to nisu napravili organizatori. Tu su upali frajeri koji su znali da ja dolazim, postavili to i stali sa strane… Ja tu igram poker i znam, može netko izvući pištolj, nema tu policije, nema nikoga. Kad su to skinuli, rekao sam:
‘U redu, ovdje je bista, prekrijte je.’ To su i učinili. Još sam dodao da, čujem li jednu riječ protiv Jugoslavije, koncerta nema. Kad je sve trebalo početi na pozornicu je izašao pop, koji nije imao veze s koncertom, i počeo pozdravljati Hrvate i Hrvatice, te mene, ‘jednog od najistaknutijih hrvatskih pjevača’. Kad sam vidio da se on sprema, doletio sam na pozornicu, odnio mu mikrofon iz ruke i nastalo je potezanje. Ne prepuštajući mikrofon, dao sam znak sviračima da krenu, te smo potom odradili četiri sata bez pauze. Ne možeš napraviti pauzu, jer ne znaš što će se dogoditi.” Titulirali su ga kao velikog Jugoslavena, prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj prijetio je da odlazi ako pobijedi HDZ, a potom je za njih pjevao Odbio je pjevati pod Pavelićevom slikom i Titu, ali pjevat će za HDZ.
Nakon ovog događaja, uz bučnu podršku medija, Mišo Kovač je postao, kako su ga titulirali, Jugoslaven nad Jugoslavenima. Čovjek koji je pokazao zube ustaškoj emigraciji. Njegova popularnost postala je u to doba mitska. Na gostovanjima širom zemlje ljudi su prilazili kako bi ga potapšali po ramenu, rukovali se s njim i zatražili autogram. Postoji čak i anegdota o tome kako je jedan lukavac obmanuo Mišu na foru autograma. U gužvi mu je podmetnuo papir da se potpiše, da bi se poslije ispostavilo kako je Kovač potpisao pristanak da dotičnom bude jamac za kredit. Samo nekoliko godina poslije ikona zabavne glazbe koja je u pola stoljeća na estradi punila stadione diljem regije, nije olako prihvatila raspad bivše Jugoslavije, s njom i golemog tržišta. Prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj u velikom je intervjuu uputio nedvosmislenu poruku novoj političkoj snazi, HDZ-u. U intervjuu Nedjeljnoj Dalmaciji tada je kazao:
“Ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta”. Desetak godina poslije pjevat će upravo za njih. Svoju odanost bivšoj državi javno je svjedočio sve do kasnih 80-ih. “Kad sam bio vani, nisam mogao pjevati pod ideologijom ustaštva. Ja sam Hrvat, ali uz ustašku ideologiju neću biti. Ali, opet, kažem, nije to hrvatski narod. To su pojedinci. Ja nisam ušao u Partiju, ali nisam prodao ovu zemlju”, kazao je za ženski magazin Nada 1989. godine. No demokratske promjene, a osobito vjetrovi rata koji će ubrzo zapuhati, pa i odnijeti mu jedinog sina, Mišo Kovač brzo je prihvatio. Pritom, svoju prošlost nikada nije skrivao niti je od nezgodnih pitanjabježao. Pa ipak, u intervjuima će kasnije nerijetko isticati kako je u više navrata odbio pjevati Josipu Brozu. “Kad je šef KOS-a došao Titu i rekao mu da je Mišo Kovač već osmi put odbio pjevati za njega, Tito je rekao: ‘Njegovo pravo.’ Nije se usudio zatvoriti me zbog moje goleme popularnosti u svim republikama Jugoslavije. A svoje male girice je zatvarao. Govore da je Tito bio diktator, a ja tvrdim da to nije istina. On nije bio diktator, nego su oni što su ga okruživali od njega učinili - boga! Zvali su me osam puta da mu pjevam, ja sam se svaki put izvukao. Svatko je radio ono što je htio.... S tim da nikad neću reći da sam bio proganjan, da su mi zabranjivali odlazak u crkvu, da nisam smio nositi križ na lančiću oko vrata... Ni Tito ni njegova vlast nisu me dirali, odlazio sam u crkvu kad sam htio, otkad znam za sebe nosim križ oko vrata. I nije mi pala ni dlaka s glave. Bio sam popularan od vrha Slovenije do dna Makedonije, da sad kažem kako sam zbog svog hrvatstva bio ugnjetavan, to bi bila laž”, govorio je kasnije Mišo.
S početkom rata, snimio je snažnu domoljubnu pjesmu “Grobovi vam nikad oprostiti neće”. “Sin mi je još bio živ, nisam to sebi snimio, nego u sjećanje na one kojih više nema. Ali bez riječi mržnje. A 1990., kada je došao HDZ, oni koji ne da su pjevali Titu i ostalima, nego su spavali po domovima Armije, krenuli su protiv mene. Onda su napisali pjesmu ‘Moja domovina’, u kojoj su se izredali svi, a meni su dali da pjevam ‘Ima oči boje mora’, jedan jedini stih, najkraći”, govorio je Mišo. U intervjuu kojeg je dao Miljenku Jergoviću 2009. godine ponovno je osjetio potrebu da se odmakne od Titove Jugoslavije. “Ja sam prodao dvadeset milijuna ploča u zemlji od dvadeset dva milijuna stanovnika: dvadeset milijuna je bilo normalnih, a dva milijuna komunista. Odbio sam pjevati Titu, jer sam i to mogao i jer je on bio bog, a meni to nije trebalo. Najgore sluge i ulizice bili su Hrvati. On je 1974. uputio poruku komitetima protiv profesionalizma, pa su Hrvati, budući da je njima služenje u genima, odmah poslali radnike u radničkim odijelima na pozornicu da pjevaju, dok je u Beogradu Sava centar otvarao Miroslav Ilić. Kako mene nije stvorio Tito, nego me stvorio narod, ja sam ga odbio i nisu mi mogli ništa, nisu me mogli zatvoriti”, kazao je. Nakon tragične smrti sina Edija učlanio se u tadašnji HSP. Na jednoj tiskovnoj konferenciji u Zagrebu pojavio se s tadašnjim stranačkim šefom Dobroslavom Paragom, pozirajući pred fotografima prvi put u odori HOS-a. Kasnije se pojavio i na nekoliko stranačkih skupova, no nakon toga se njegov trag u HSP-u u cijelosti gubi. Predsjednika Franju Tuđmana upoznao je, prema vlastitom priznanju, nakon Edijeve smrti.
“On je sigurno neke stvari krivo rekao, pa ga zato nisu mogli svi voljeti, ali on je privatno bio dobar čovjek. Nekoliko smo puta zajedno plakali”, kazao je o Tuđmanu, te je prema njemu izražavao poštovanje i nakon njegove smrti. U HDZ se nikada nije učlanio, učinio je to njegov sin, no Mišo je za ovu stranku zapjevao 2007. godine na 8. općem saboru HDZ-a. Ubrzo potom, s mnogim drugim estradnjacima surađivao je na pjesmi “Pjesmo naša” Dražena Žanka, koja je trebala postati nova himna HDZ-a, a kasnije ju je Mišo izveo u povodu 20. obljetnice stranke. Putevi s HDZ-om ponovno su mu se isprepleli u travnju 2013. kada je svjedočio na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku stranke Ivi Sanaderu, budući da je tužiteljstvo tvrdilo da je za nastupe u HDZ-ovoj predizbornoj kampanji, prema Sanaderovoj ideji, mimo ugovora i na ruke dobivao novac, čak 80.000 eura, koji mu je u sjedištu carine iz crnog stranačkog fonda u gotovini isplatio rizničar Mladen Barišić. Mišo je izjavio da je za HDZ nastupao “zbog svog sina Edija, jer je on bio član HDZ-a još od 1990.” “Ne znam je li to bio novac iz ‘crnih fondova’; ako je, to je onda sramota. Ako je to bio novac iz ‘crnih fondova’, onda takva stranka ne smije postojati”, kazao je u sudnici Mišo, a svoje svjedočenje završio je obraćanjem Sanaderu u sudnici riječima: “Jeste li zadovoljni, predsjedniče?”
No nije HDZ jedina politička snaga kojoj je, nastupajući, pomogao pri usponu do vrha: 2009. se uključio u izbornu kampanju za lokalne izbore pjevajući za nezavisnog kandidata Željka Keruma koji odnosi pobjedu na izborima u Splitu i postaje novi gradonačelnik. U travnju 2015. godine razljutio je mnoge ratne veterane, inače njegovu vjernu publiku koju nesumnjivo iznimno poštuje i zbog odore koju je s njima dijelio njegov tragično stradali sin. Tijekom prosvjeda u Savskoj ulici ispred Ministarstva branitelja prosvjednici su najavili da će Mišo za njih zapjevati zajedno s Thompsonom, premda ga o tome nisu pitali. U razgovoru za RTL nije skrivao svoju gorčinu. “Nikad se nije dogodilo da mene netko reklamira, a da me uopće ne pita. Ovo je prvi put. Oni meni ne mogu uzeti popularnost, ali ne mogu mi je ni dati. Dobro, čovjek je bez nogu, nervozan je, i to je to”, uputio je Mišo tada uvredu vođi prosvjeda Đuri Glogoškom, stopostotnom ratnom vojnom invalidu. Potom je kazao da nije ljut na njih, jer su ipak stvarali ovu državu, ali je izrazio razočaranje. “Što ću ja njima pomoći, oni imaju svog ljubimca, to je Marko Perković”, kazao je Mišo, pritom odbijajući izraziti potporu prosvjedu branitelja.
“Ne znam što traže, ne znam”, izjavio je Mišo.“znam samo da u subotu ne pjevam nigdje i da neću dozvoliti da se netko poigrava s mojim imenom.” U jednome je Mišo ostao dosljedan svojim riječima: nakon 1991. kategorički je odbijao svaku mogućnost nastupa u Srbiji i Crnoj Gori i toga se drži već gotovo tri desetljeća. “Tko ide u Srbiju, neka ide, ali ja nemam duše da bih u Srbiji zapjevao. Hrvati kao da imaju amneziju pa zaboravljaju da su civili u Beogradu bacali ruže na tenkove koji su srušili Vukovar. No dobro, mene politika više ne zanima i ne zanima me hoće li Ivo Josipović svirati klavir na Kalemegdanu i miriti se s Borisom Tadićem. Mogu se miriti političari, ali bitno je da se narod pomiri. A kao ni za političare, nije me briga ni tko od naših pjevača odlazi tamo pjevati”, kazao je Mišo. Njegovu političku nedosljednost, gotovo upornu nepromišljenost (ili pak pomnu promišljenost), ponekad pregorku taštinu, pokoju tešku riječ o kolegama... sve mu je to publika opraštala, tugujući i radujući se s karizmatičnim Mišom, legendom koja pjeva cijelim svojim bićem.
Otvori KEKS Pay
