Njezina priča otvorila je važno pitanje: kako je moguće da se ozbiljna neurološka bolest pogrešno dijagnosticira i zašto ni suvremene medicinske pretrage ne mogu uvijek dati jednoznačan odgovor?
Christina Applegate, najpoznatija po ulozi Kelly Bundy u hit seriji 'Bračne vode', godinama je otvoreno govorila o životu s multiplom sklerozom, bolesti koja joj je dijagnosticirana 2021. godine. No u najnovijoj epizodi podcasta 'MeSsy', koji vodi s glumicom Jamie-Lynn Sigler, otkrila je da su dodatne pretrage dovele u pitanje njezinu dijagnozu.
Vijest koja bi na prvi pogled mogla zvučati kao olakšanje za glumicu je bila sve samo ne to. Njezini zdravstveni problemi nisu nestali, a pojedini simptomi, kako je priznala, postali su još izraženiji. Sada ponovno pokušava otkriti što se zapravo događa s njezinim organizmom.
Njezin slučaj potaknuo je stručnjake da upozore na problem koji je znatno složeniji nego što se možda čini. Naime, multipla skleroza jedna je od bolesti za čiju dijagnozu ne postoji jedan jedini, potpuno pouzdan test, piše Tportal.hr.
Zašto je multiplu sklerozu teško dijagnosticirati?
Multipla skleroza kronična je imunološki posredovana bolest u kojoj obrambeni sustav organizma napada strukture središnjeg živčanog sustava, uključujući mozak, leđnu moždinu i vidne živce.
Posljedice mogu biti vrlo različite, ovisno o tome koji je dio živčanog sustava zahvaćen. Među najčešćim simptomima nalaze se utrnulost i trnci u udovima, problemi s vidom, slabost mišića, poteškoće s ravnotežom i koordinacijom te izražen umor. Neki pacijenti imaju i teškoće s koncentracijom, pamćenjem i razmišljanjem, poznate kao 'moždana magla'.
Problem je u tome što se mnogi od tih simptoma pojavljuju i kod drugih bolesti.
Kako za The Washington Post objašnjava neurolog Daniel P. Kurz Jr. sa Sveučilišta u Chicagu, liječnici pri postavljanju dijagnoze moraju povezati niz različitih nalaza s pacijentovom poviješću bolesti i simptomima.
Drugim riječima, dijagnoza se ne temelji na jednom rezultatu, nego na cjelokupnoj kliničkoj slici.
Ni magnetska rezonancija nije uvijek dovoljna
Magnetska rezonancija mozga i leđne moždine jedna je od najvažnijih pretraga u dijagnosticiranju multiple skleroze. Njome se mogu otkriti lezije, odnosno područja oštećenja živčanog tkiva karakteristična za ovu bolest.
Međutim, slične promjene na snimkama mogu se pojaviti i kod drugih zdravstvenih stanja. Primjerice, migrene, povišeni krvni tlak, dijabetes i bolesti malih krvnih žila također mogu uzrokovati promjene koje je ponekad teško razlikovati od onih povezanih s multiplom sklerozom.
Zbog toga nije dovoljno samo utvrditi postojanje lezija. Liječnici moraju analizirati njihov izgled, raspored i druge karakteristike te provjeriti odgovaraju li dijagnostičkim kriterijima.
U određenim slučajevima potrebne su i dodatne pretrage, poput analize cerebrospinalne tekućine te krvnih testova kojima se isključuju druge bolesti.
Prema znanstvenom pregledu objavljenom 2024. godine u časopisu 'Current Neurology and Neuroscience Reports', pojedina istraživanja zabilježila su udio pogrešnih dijagnoza multiple skleroze između pet i 18 posto.
The Washington Post navodi i širi raspon iz istraživanja, od pet do 41 posto, no stručnjaci upozoravaju da se takvi podaci ne mogu jednostavno primijeniti na sve pacijente. Mnoge studije provedene su u specijaliziranim ustanovama kojima se upućuju osobito složeni slučajevi.
Pogrešna dijagnoza pritom može imati ozbiljne posljedice.
Osoba može godinama primati terapiju koja joj nije potrebna, dok stvarni uzrok zdravstvenih problema ostaje neprepoznat.
Dio lijekova koji se koriste u liječenju multiple skleroze djeluje na imunosni sustav, pa njihova nepotrebna primjena može povećati rizik od infekcija i drugih nuspojava.
Jednako je opasna i suprotna situacija, kada se multipla skleroza ne prepozna na vrijeme. Rano uvođenje odgovarajuće terapije može pomoći u smanjenju aktivnosti bolesti i usporavanju njezina napredovanja.
Kada bi trebalo ponovno provjeriti dijagnozu?
Stručnjaci ističu da pogoršanje simptoma unatoč liječenju ne znači automatski da je dijagnoza pogrešna. Multipla skleroza može napredovati i uz terapiju, a neke posljedice ranijeg oštećenja živčanog sustava mogu ostati trajne.
Ipak, ako se pojavljuju neuobičajeni simptomi, nalazi nisu međusobno usklađeni ili tijek bolesti ne odgovara očekivanom, liječnik može preporučiti dodatnu obradu.
Upravo se to dogodilo Christini Applegate. Prema njezinim riječima, liječnik je odlučio privremeno zaustaviti terapiju, a neočekivani nalazi povezani s B-limfocitima, stanicama imunosnog sustava, potaknuli su dodatne pretrage i preispitivanje ranije dijagnoze.
Neurologinja Tsedey Biru-Williams, koja se bavi multiplom sklerozom, za The Washington Post naglašava važnost aktivnog sudjelovanja pacijenata u procesu dijagnosticiranja.
To uključuje razgovor s liječnikom o nalazima, razumijevanje razloga zbog kojih je postavljena određena dijagnoza i, kada postoji opravdana sumnja, traženje drugog mišljenja. Posebno je korisno obratiti se neurologu koji se specijalizirao za multiplu sklerozu i srodne neuroimunološke bolesti.
Posljednjih godina razvijene su i preciznije metode analize magnetske rezonancije. Novi dijagnostički kriteriji, objavljeni 2025., uključuju dodatne slikovne pokazatelje koji mogu pomoći liječnicima da razlikuju multiplu sklerozu od drugih stanja.
Ipak, takve metode još nisu jednako dostupne u svim zdravstvenim ustanovama.
Slučaj slavne glumice pokazuje i koliko pogrešna dijagnoza može biti emocionalno iscrpljujuća. Nakon godina prilagodbe životu s teškom kroničnom bolešću, pacijent se može ponovno naći pred neizvjesnošću i pitanjem što zapravo uzrokuje njegove tegobe.
Najvažnije je pritom razumjeti da promjena dijagnoze ne znači da simptomi nisu stvarni. Ona je početak nove potrage za njihovim uzrokom i liječenjem koje bi pacijentu moglo pomoći.