Čuvena rečenica blaženog kardinala Alojzija Stepinca da bi “bio ništarija kada ne bi osjetio bilo hrvatskoga naroda”, često bi se mogla primijeniti na njegova kasnijeg subrata, kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog, koji je svoje pastirsko poslanje prožeo neraskidivim vezama sa sudbinom katolika i Hrvata na prostoru BiH. O kontinuitetu njegovih misli i stavova govori knjiga “Kardinal od Vrhbosne”, koja će biti predstavljena i u Mostaru, i to baš u vrijeme kada katolici i Hrvati u BiH prolaze kroz dramatičnu etapu države u kojoj žive.

Nakon zagrebačke i sarajevske promocije knjige “Kardinal od Vrhbosne”, pred Vama je i mostarska. Je li ova promocija u Hercegovini i najosjetljivija?

Koliko god su važna bila predstavljanja u Zagrebu i Sarajevu, također je posebno važno i ovo u Mostaru. Tom knjigom omogućava se ljudima upoznati slijed stavova u različitim vremenima. Smatram da će ovim predstavljanjem biti uklonjene mnoge predrasude koje su se iz raznih uzroka javile. Ujedno bih htio da i ova knjiga poveže nas Hrvate u stavovima i osjećajima jednih za druge. Zato zahvaljujem organizatorima ovog predstavljanja te uprisutnjivanja slijeda misli i stavova koje ste skupili u jednu knjigu.

Upravo knjiga “Kardinal od Vrhbosne” daje na uvid kontinuitet Vaših stavova u svim ovim turbulentnim zbivanjima. Zašto su Vas onda neki osporavali?

Često su bili utjecaji i traženja izricanja stavova u službi dnevne politike. Tako ne mogu djelovati i nastupati. Moram nastupati, ali ne u korist dnevne politike, već moji stavovi moraju biti utemeljeni na načelima koji ne ovise o njoj. Sada se može uočiti slijed stavova koji nadilaze one male koristi trenutka, koji traju i nadilaze pojedine devijacije u dnevnoj politici.

Kao neprestani borac za prava čovjeka, kako komentirate da su Hrvati (i) danas u podređenom položaju?

Ovo je vrlo široka tema za elaboriranje. Mnogo stvari smo pretpostavljali, a očekivali smo da to dođe samo od sebe. Moramo izboriti jednaka prava. Ubiše nas „grijesi propusta“, grijesi „struktura“ i krivih poteza. Morali smo znati da nam međunarodna politika nije sklona, valjalo je mnogo više lobirati našu stvarnost. Znali smo da jači nameću svoje stavove, zato nismo smjeli izostaviti one mogućnosti da kroz institucije gradimo budućnosti ostvarenja svojih prava. Nije se smjelo dovesti do ovakve klime. Ali ni sada ne treba beznadno nego uporno i složno pokazati i dokazati što je stvarna strategija našeg opstanka i budućnosti na ovim prostorima.

Pred očima svijeta pokušava se poništiti hrvatska biračka volja. Kako to uopće zaustaviti?

Nažalost, i prije izbora se znalo da su to mogućnosti, zato se mnogo ranije moralo sve učiniti da do ovakvog stanja ne dođe. Sada valja ozbiljno objedinjavati snage da svim Hrvatima bude jasno što je to strategija Hrvata u BiH. Ne samo jednog dijela Hrvata, nego svih Hrvata. To je važno i za Hrvatsku koja je obvezna zauzimati se za naš opstanak i jednaka prava. Ne može prati ruke od odgovornosti, jer je potpisnica mirovnog sporazuma. I druge potpisnice moraju snositi odgovornost.

Hrvati su u strahu od majorizacije. Osjećaju li to svjetski moćnici?

Moćnici su pragmatični, važno im je da nema terorizma, a sve drugo su u stanju progutati i mirno promatrati. Možda previše očekujemo i previše vjerujemo da istinski brane jednaka prava. Za njih je važno da nema rata, a vi se tamo svađajte koliko vas je volja...

Znamo da biskupi Katoličke crkve neumorno govore, no imate li realnoga utjecaja na politička zbivanja?

Na javno mnijenje utječe moć novca i medija. Crkva nema ni jedno ni drugo da bi time utjecala na javno mnijenje. Mala je mogućnost nametnuti se u javno mnijenje. Pogotovo ako ne govorimo kako moćnici očekuju, onda brzo nađu one koji će nas kompromitirati.

Ponekad se čuju glasovi kako se u ovom dramatičnom trenutku očekivalo još jače upozorenje Crkve na nepravde koje se čine Hrvatima katolicima u BiH?

Nije Crkva u mogućnosti tako djelovati, da na sve propuste politike ona reagira. Da se na vrijeme čula riječ Crkve, do ovoga ne bi došlo. Sada ne treba stvarati paniku, nego tražiti put ostvarenja jednakih prava. U toj borbi ne smije biti važnija utrka za vlašću i osobni interesi, nego istinsko dobro naroda. Zato je potrebno djelovati uvjerljivo, da svaki Hrvat osjeti da stavovi koji se zagovaraju štite svakog Hrvata i na svim područjima. Govorili smo mi kada nije bilo istinske potpore za povratak, istinske potpore za izbore, istinske potpore za zapošljavanje na svim prostorima. Tada smo osjetili da smo iznevjereni. Zato i mi stojimo sumnjičavo pred svim tim stavovima, jer najveći dio Hrvata nije zaštićen. Ipak je to pitanje koje zahtijeva temeljitije analize.

I na koncu, pred nama je tradicionalni Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH. Kako biste ocijenili solidarnost Hrvatske s narodom i Crkvom u BiH?

Istinski me raduju i mali koraci u pozitivnom. Zato je i ovaj Tjedan solidarnosti važan da stvara pozitivnu klimu. U javnom mnijenju Hrvati trebaju jedni druge prihvatiti i tražiti put podrške. Važno je prevladati antagonizam koji se sve više javlja i u BiH prema Hrvatima u Hrvatskoj, kao i u RH prema Hrvatima u BiH. To vrijedi i u crkvenom ozračju. Ne bih stavljao težište na tu negativnu klimu, nego izražavam radost u nastojanju izgradnje povjerenja i solidarnosti među nama.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’