Jedan od najpoznatijih mostarskih slikara Danilo Danko Pravica, svake godine iz dalekoga Pertha navrati u rodni Mostar. Iako puno radi, kako kaže i “25 sati na dan”, uvijek rezervira mjesec dana u godini kako bi posjetio svoje prijatelje i mostarski dom. Ipak je pod ovim suncem proživio 42 godine, najljepše razdoblje svoga života. Mostar je napustio turobnih 90-ih godina, kada mu je srušen atelje, odakle je otišao najprije u Berlin, da bi ga potom životni putovi odveli u daleku Australiju, gdje danas živi, slika i predaje na Sveučilištu u Perthu. - Ovaj put sam došao neobavezno, onako da odmorim dušu. Iako sam do sada imao praksu prirediti izložbu, ovaj put to nisam učinio. Ali opet, radim, pomalo slikam i preuređujem kuću, kaže Pravica. Nije zgoreg podsjetiti da je Danilo Pravica u svojoj karijeri priredio čak 54 samostalne izložbe što je svojevrsni slikarski rekord. Njegova djela mogu se naći svugdje u svijetu, a ni danas zanimanje za njih ne jenjava.

Nekonvencionalni slikar

- Istina, mojih slika ima svugdje po svijetu, a i interes je sve veći i veći. Ljudi koji prate umjetnost kad vide gdje sam i koliko izlagao interesiraju se za mene. Došao sam u jednu fazu kad mi je lako izlagati, vrata galerija mi se sama otvaraju, tako da od slikarstva mogu živjeti najnormalnije, dodaje. I dalje slovi za nekonvencionalnog slikara i pedagoga. Kroz svoje djelovanje razbijao je stereotipove i borio se protiv krutih sustava i tradicije, što nije uvijek nailazilo na odobravanje Kritičari ga opisuju kao najustrajnijeg i najplodonosnijeg slikara srednjeg naraštaja. Likovni početci vezani su mu za Split gdje je učio o starih majstora Kaštelančića i Krstulovića, koji su mu ulili povjerenje u ono što radi. Početkom 80-ih sa skupinom mladih slikara u Mostaru osniva likovnu skupinu “Eustahije”.

- Umjetnost ima milijun pravaca i ja kao pedagog moram osjetiti čemu koji učenik stremi. Najviše sam naučio od profesora Ante Kaštelančića. Slušao sam ga pozorno, bio je moderan i apstraktan umjetnik u pravom smislu riječi. Učio nas je da budemo što slobodniji i da se maknemo od tradicije. Sjećam se kad smo na satu trebali birati portrete, svi muškarci gledali su kako izabrati najzgodniju žensku, a ženske najzgodnijeg muškarca. Tad nam je kazao da je to pogrešan izbor, jer smo trebali izabrati Anitu, korpulentnu djevojku visoku dva metra s velikim nosom i oblinama. “Zašto izabrati prazno i upicanjeno lice od zgodne ženske koje nije ništa u usporedbi s Anitinim prirodnim izgledom!”, govorio nam je. Vrlo brzo smo shvaćali što nam je htio poručiti i što je umjetnost. U suprotnom, ostaješ tradicionalan, stagniraš i slikaš razna cvijeća, mora... I danas gajim sličan individualan pristup nastavi i u Australiji gdje su moju klasu upisala i dva profesora umjetnosti. Ističe da je u radu svakoga umjetnika jako bitno pratiti trendove kretanja u umjetnosti. Bez toga nema napretka jer se umjetnost stalno mijenja. Informacije crpi iz knjiga i časopisa i uvijek nastoji otići na značajnije izložbe poput Bienala u Veneciji.

Trendovi u umjetnosti

- Ako hoćete saznati što se događa u modernoj umjetnosti trebate otići tamo. Sve značajnije zemlje šalju svoje predstavnike i tomu pridaju veliku pozornost. Ljudi putuju tisućama kilometara da vide izložbu. Ali i vremena se mijenjaju. Prije se po trendove u umjetnosti išlo u Europu, a danas SAD kojeg do Drugog svjetskog rata nije bilo na umjetničkoj mapi, preuzima primat. Tolika je potpora umjetnosti da se slike kupuju i po 150 milijuna dolara. Da bi umjetnost bila dobra mora je pratiti i zrelo gospodarstvo. Jedno bez drugog ne ide.

Berlinska faza

Kako će mladi umjetnik moći živjeti od svoga rada ako nitko ne može kupiti njegovo djelo, pojašnjava Pravica, koji u svojoj karijeri posebno ističe berlinsku fazu. - U Berlinu sam napravio najviše izložbi, a od države sam dobio atelje na korištenje zauvijek. Oni su me prepoznali i bilo im je stalo da ih promoviram, kao što je i Australcima da budem njihov. U Berlinu sam radio puno poslova i za teatar, dizajn, a radio sam i kao pedagog. Puno sam izlagao, ali bih se volio ponovno oglasiti u Berlinu. Nisam tamo izlagao od 2008. godine, otkriva. Oduvijek je bio angažirani umjetnik, koji svojim djelima šalje određenu poruku. Preferirao je velika platna. - Volim slikati na velikim plakatima, iako ih nije lako puno naslikati. Izazov je naći se pred ogromnom bjelinom i naslikati nešto da bude dobro. Ali, nakon puno prakse i to postane rutina. Jedino mi problem predstavlja transport velikih platna kad radim izložbu u Europu. To zna biti jako komplicirano, kaže Pravica i na koncu poručuje mladim slikarima da budu svoji i traže svoj put u umjetnosti.

O radu

- Dobro je da mladi umjetnici imaju uzore jer smo ih imali svi, ali nikako nije dobro kad postanu kopije svojih učitelja, poručuje Pravica. I dalje se, kaže, osjeća mladim i punim energije i može raditi cijeli dan. - Veliki je pothvat pripremiti skoro svake dvije godine samostalnu izložbu Osjećam se mlad i pun sam energije i sigurno ću još puno raditi. Raditi umjetnost je jako zdravo. Jer umjetnost traži cijelog čovjeka i znam u šali kazati da se nemate kad razboljeti. Ali sigurno i psihički i fizički očvrsnete radeći umjetnost. Tako da je ta moja šala u biti istina.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora