Maestro Dario Vučić ravnatelj Narodnog pozorišta u Sarajevu najmlađi je ravnatelj u povijesti ove najuglednije kulturne institucije u BIH. Ujedno bio je i najmlađi dirigent otkako postoji sarajevska Opera. U razgovoru za Večernjak Vučić ističe da uloga ravnatelja najvećeg kazališta u BiH predstavlja veliku odgovornost, ali i čast i zadovoljstvo. Na početku, razmišljao je prihvatiti li ne ovo mjesto, ali je ipak odlučio doprinijeti napretku ove kuće. Dvoumio sam se, ali ne iz razloga što sam mislio da neću moći i htjeti raditi, nego, hoću li ipak moći nešto promijeniti, pogotovo ako je nešto loše i tako je uhodano već dugo. Međutim, ipak je prevagnula želja za promjenom i pokušajem da nešto napravim nabolje” , kaže Vučić
Kućni odgoj me usmjerio
Dario Vučić je rođen 1980. u Sarajevu. Diplomirao i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu - Odsjek za kompoziciju i dirigiranje, smjer dirigiranje u klasi profesora Julija Marića. Za profesiju dirigenta se još odmalena odlučio, a da toga nije bio u potpunosti svjestan. - S roditeljima sam išao na koncerte klasične glazbe, opere…, ali i na probe kora tadašnje Radiotelevizije Sarajevo. Na tim probama sam sjedio baš u koru i gledao u dirigenta. S posebnim zanimanjem sam pratio njegove pokrete, posebno što radi s onim štapićem u ruci. To me je uvijek fasciniralo. Onda sam kasnije po kući dirigirao s kineskim štapićima za jelo i tako je sve krenulo u tom pravcu. De facto kućni odgoj, odnosno ljubav mojih roditelja prema glazbi, bili su ključ mog budućeg životnog poziva. Dakle, bez roditeljskog nametanja izbora škole i studija, kao što to često biva u životu, kod mene je to bilo spontano, priča nam Vučić. Kada je trebao izabrati svoje buduće zvanje, kao i svakoj mladoj osobi svašta mu se motalo po glavi. Bilo je tu raznih opcija, uz smijeh govori Dario. Od želje da budem policajac, pa da studiram talijanski, arhitekturu, kiparstvo, ali na kraju sam se odlučio za glazbu. Dakako i Dario je imao svoje uzore među dirigentima kako domaćim tako i inozemnim. O tome tko su mu uzori, Vučić nam otkriva. Naravno svako ima svoje uzore, pa tako i ja. Prvenstveno bih naglasio Julija Marića, ne samo što je bio moj profesor, već iz razloga što su o njemu glazbeni kritičari pa i poznavatelji glazbe izrekli da je veliki dirigent. Tu bih uvrstio i ostale profesore između ostalih Teodora Romanića, koji je bio doista erudit, i veliki dirigent. Tu bih dodao još jedno veliko ime koje je držalo dirigentski štapić, ali je na žalost pokojni, ono Vjekoslava Šuteja. U BiH od starijeg naraštaja izdvojio bih dva dirigenta o kojima sam samo čitao, čuo od roditelja i drugi starijih kolega, to su Ivan Štajcer i Mladen Pozajić, kaže Vučić. Tijekom studija, Vučić je bio je stipendist HKD Napredak – Sarajevo, a u ovoj organizaciji od 2009. godine nalazi se na dužnosti dopredsjednika. Od 1995. je orguljaš sarajevske katedrale, a od 1996. orguljaš katedralnog mješovitog kora Josip Stadler. Član i osnivač kamernog Napretkovog trija Magis (dvije violine i klavir/orgulje/čembalo), od 2003, u kojem svira klavir/orgulje/čembalo. Prije nego što je postao ravnatelj, od 2004. do 2009. bio je šef kora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je istodobno radio i kao korepetitor Baleta.
Ravnatelj je izazovan zadatak
U periodu od 2009. do 2011. bio je dirigent Opere NPS. Prva premijera maestra Darija Vučića u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo bila je opera Don Pasquale, izvedena 2009. godine. Od rujna 2007. godine asistent je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu - Odsjek dirigiranje, gdje je danas u zvanju višeg asistenta. Dario ističe da je upravljanje jednom kulturnom institucijom veoma zahtjevan, ali izazovan zadatak. -Kvalitetan menadžment je veoma bitan, jer na taj način kultura “dolazi” do ljudi odnosno publike. Također, menadžment tim ljudima, publici, daje duhovnu hranu i uživanje u lijepim i kvalitetnim događanjima. Nadam se da će moj mandat biti prvenstveno koristan za Narodno pozorište Sarajevo, ali i za kulturu u gradu i državi općenito, navodi Vučić. Budući da iza svakog umjetnika stoje godine ulaganja, Vučić smatra i da uspješnog menadžera potrebna prvo želja, pa talent i rad. Vučić pak naglašava da je od presudnog značaja da se Bosni i Hercegovini povećaju ulaganja u kulturi, koja do sada nije bila na listi prioriteta naše vlasti. Dario nam je također otkrio i neke svoje želje, koje bi se prije mogle nazvati izazovima za svakog glazbenika posebice dirigenta.
- Svatko tko se bavi ovom profesijom ima i neke želje. Svakom dirigentu je zasigurno želja da dirigira novogodišnjim koncertom u Beču, tako i meni. No, ako izuzmemo to, konkretno ne patim za velikim i poznatim dvoranama i orkestrima. Osobno mene usrećuje dirigiranje i u manjim mjestima i s manjim orkestrima. Bitno je da čovjek svaki projekt radi s ljubavlju. O tome je riječ, stoga je za mene nebitno je li to zlatna dvorana Musikvereina u Beču, Lisinskom..., ili neko malo mjesto.
Obitelj na prvom mjestu
U svaku slučaju želim biti u tom poslu, jer sam dirigent i glazbenik. Možda ću doživjeti da jednoga dana dirigiram i u spomenutim hramovima glazbe, otkriva nam Dario. Iako su najveći uspjesi tek pred njim, Vučić ističe da se ponosi činjenicom što je oženio ženu koju voli. Volio sam ja i svoju baku kod koje sam proveo skoro svoje školovanje, no sad mi je obitelj na prvom mjestu. Supruga Ana je odgojateljica u vrtiću Sv. obitelj na Stupu, ali je trenutačno na rodiljskom dopustu. Dario nam otkriva kako je prije dva mjeseca obitelj dobila prinovu, kćer Anju. - Imamo krasnu kćer. Povećanjem obitelji povećale su se i obveze, a skratilo slobodno vrijeme, kaže Dario. - No, unatoč svemu, još uvijek stignem pročitati neku knjigu, izaći u društvo i baviti se svojim starim hobijem, čudnim za jednog dirigenta. Naime, moj hobi je sakupljanje kemijskih olovaka, kroz smijeh govori Dario.
